Prof.dr. Đani Rahimić rođen je 1982. godine u Mostaru, gdje je završio Osnovnu školu „Svetozar Ćorović“, Srednju građevinsku školu i Građevinski fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru. Nakon toga, upisuje i uspješno završava postdiplomski studij na Građevinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a 2015. godine stekao je titulu doktora znanosti, obranivši doktorsku disertaciju na Građevinskom fakultetu Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru.

Dugi niz godina angažovan je kao profesor na Građevinskom fakultetu, a istovremeno je i uspješan poduzetnik u realnom sektoru. Radio je na velikom broju projekata u nekoliko građevinskih preduzeća, a trenutno obnaša i poziciju vršitelja dužnosti direktora JP Komunalno Mostar.

Autor ili koautor je jedne knjige i 17 tnanstvenih radova. Član je Društva za geotehniku BiH. Aktivno govori engleski jezik, a poznaje i njemački i španjolski jezik. Za Dnevni list je govorio o predstojećim lokalnim izborima u Mostaru. 

Što univerzitetskog profesora motivira za političku borbu?

-Mislim da pravo pitanje zapravo glasi: „Šta vrijede znanje, teorije i ideje, ako se u životu nizašto ne borite?“ Cilj obrazovanja je da se doprinose razvoju društva. Ne znam kako je to moguće sistemski raditi izvan politike. Ako ljudi iz akademske zajednice pristaju na poziciju u kojoj im je preostalo da pišu članke i organizuju okrugle stolove, oni ne razumiju svoju akademsku ulogu. Mostar je moj grad, ovdje živi moja porodica. Prirodno je da tom gradu želim dobro. To dobro nije nešto neuhvatljivo i apstraktno, što može doći samo, ili pasti s neba. To dobro su ljudi koje treba oraspoložiti da vole ovaj grad i bore se za njega. Čiste ulice i kvartovi su dobro Mostara. Neretva je dobro Mostara. Mladi su dobro Mostara. Valja to dobro prepoznati, unaprijediti i izložiti svijetu. Učiniti ga jednako dostupnim za sve. Političari to zovu ravnomjernim razvojem. Bolje je reći Mostar za sve. Osjećam se odgovornim ponuditi viziju koja ide u tom pravcu. Nije mi bilo mrsko baviti se dobrobiti Mostara i činiti to na račun vlastitog vremena, energije i resursa. Danas je sve dostupno, fondovi, subvencije, programi. Svijet zaista nudi dovoljno mogućnosti za one koji žele misliti brzo i stvarati nove vrijednosti. 

Ima li onih koji Mostaru ne žele dobro?

-Mostaru je bila namijenjena mračna strana historije. Bio je to pokušaj da se ubijanjem ljudi i rušenjem impozantnih građevina Mostara sruši ideja ovog grada. Ideja da ljudi žive zajedno, a ne u torovima. Mislim da je posljednja faza tog pokušaja pred svojom propašću. Nisam spreman trgovati tom tragičnom prošlošću. Nemam namjeru nadgovarati se s onima koji poriču međunarodno verificirane činjenice. Jasno je da niko iz Mostara ne može istjerati onog drugog. Meni je jasno i to da niko drugi osim Mostaraca, neće doći da se bori za ovaj grad i učini ga boljim. Želim to pojasniti svim ljudima u Mostaru. Postoji taj najmanji zajednički sadržilac koji sve Mostarce može dovesti na isto mjesto, a to je volja za boljim životom. Ako to postignemo, onda smo iz prošlosti naučili mnogo. 

Cijelo vrijeme kampanje naglašavate kako niste političar, ali svi vidimo da Mostar ima svoje političke probleme. Kako ćete ih rješavati?

-Ne ignorišem stvarnost, niti izbjegavam te teme. Srećem ljude koji se jednostavno ne osjećaju jednakopravno. Ne šute o tome. I ne trebaju. Neko mora nastaviti zastupati njihov glas. Skrnavljenje partizanskog groblja stvara uznemirenost. Uskraćivanje prava Islamskoj zajednici na izgradnju Interkulturalnog centra „Mevlana“, čini da se veliki dio građana Mostara osjeća tjeskobno. Nasilje navijačkih grupa izaziva strah. Ko je gradonačelnik tih koji su uznemireni, koji se osjećaju tjeskobno i nesigurno? Moramo podvući crtu i brinuti o tome kakve poruke šaljemo. Postoje teme i političke odluke koje traže senzibilnost, a ne lomljenje preko koljena. Bio bih sretniji da sam vidio malo više džentlmenske komotnosti kada je riječ o ovim temama. Islamska zajednica mora imati tretman jednak drugim vjerskim zajednicama. Ni manje, ni više. Nisam za to da vjerski dostojanstvenici osveštavaju i blagosiljaju javne institucije, ali ni za to da se pokušavaju ušutkati kada govore o svom povrijeđenom pravu, kao što je slučaj s mostarskim muftijom. Ne mogu prihvatiti ni zastave HVO-a u Gradskoj vijećnici Mostara. To su populističke geste koje moramo skončati u Mostaru. 

Plaše li Vas protukandidati? Neki odbijaju s Vama sudjelovati u predizbornoj debati.

-Niko ne treba da se plaši Đanija Rahimića, izuzev onih koji bi voljeli da sve ostane onako kako jeste. ili onih koji površno i s periferije promatraju problematiku Mostara. To su ljudi kojima sam vjerovatno pomrsio račune. Vrijeme je da saznamo može li drugačije od ovoga što imamo sada. Ja vjerujem da može. Da bi bilo drugačije, ne moramo čekati prestupnu godinu. Treba htjeti raditi, vrijedno i pošteno. Mislim da u Mostaru mogu pronaći mnogo istomišljenika. Srećem takve ljude svaki dan. Nisam odbio nijednu debatu. To je sredstvo političke komunikacije u civilizovanom svijetu. Kako ćete se baviti javnim poslom, ako niste u stanju izaći u javnost, predstaviti svoje programe, kazati ljudima šta hoćete? U jednostranoj komunikaciji pred biračima, bajke možemo pričati svi, ali valja ukrstiti stavove, čuti protuargument, dobiti pitanje. Ja s tim nemam problem. 

Kako vidite dosadašnji tok izborne kampanje?

-Čini mi se da Mostarci ne traže mnogo. To su jednostavni zahtjevi koji određuju ljudske potrebe ljudi na svakom drugom mjestu na svijetu. Ljudi žele poštovanje, sigurnost, uređeno školsko dvorište za svoju djecu, priliku da prvi put riješe stambeno pitanje, da ne stoje u kilometarskom šalterskom redu, da osjete benefite od posjećenosti gradu i većeg broja noćenja, da njihovim ulicama ne zaudara nesnosan smrad. Nešto od toga nije u domenu ovlasti Gradonačelnika ni Gradskog vijeća, ali mnogo toga jeste. Zato nema prostora ni za kakvo političarenje. Nekada mi se čini da ljudima izgledam egzotično. Ne uklapam se u taj šablon salonskog političara. Moja obećanja nisu spektakularna, ali kada vidim ko sve obećava i šta se nalazi na političkoj ponudi, osjećam se ponosnim Mostarcem, koji zna šta želi. Mislim da smo blizu promjene. 

D. S.