Kako bi se podržalo BiH i preradilo tragičnu ostavštinu Daytona, potrebni su zakon protiv negiranja genocida, članstvo zemlje u EU i pristupanje BiH NATO-u, ocijenio je ekspert za pitanja holokausta i genocida, profesor filozofije na američkom Sveučlištu Connecticut i studija o holokaustu i genocidu na Yale Sveučlištu prof. David Pettigrew u tekstu objavljenom u povodu 25 godina od postizanja Daytonskog sporazuma, a koji je Deutsche Welleu ustupilo njemačko Društvo za ugrožene narode.

Pettigrew napominje da, razmatrajući naslijeđe Daytonskog sporazuma, ne treba zaboraviti da se BiH suočila s agresijom Srbije i Hrvatske u razdoblju 1992.-1995. godina te da je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY ili MKSJ) identificirao i osudio članove zločinačkih organizacija odgovornih za plansko provođenje gresije - državljane Srbije i Hrvatske, uključujući i predsjednike tih država Miloševića i Tuđmana. Napominje se i da su, iako su i Tuđman i Milošević bili umiješani u zločine u BiH, oni potpisali Daytonski sporazum.

Problematičan sastav pregovaračkog tima

“Svima je moralo biti jasno koliko je problematičan sastav pregovaračkog tima za sklapanje mirovnog sporazuma. U godinama nakon Daytonskog sporazuma, i Hrvatska i Srbija su pokušale potkopati BiH kao suverenu državu. Te obje zemlje, koje svoje teritorijalne ciljeve slijede otprilike od 1992. godine, promovirale su separatističke/secesionističke inicijative u BiH (Republika Srpska i Herceg-Bosna). Njihova taktika podrivanja suvereniteta BiH uključivala je antimuslimansku i nacionalističku promidžbu. Postojao je i unutarnji izvor destabilizacije: Republika Srpska. Milošević je bio taj koji je u Daytonu bio odgovoran za legitimitet RS-a, jednog od dva entiteta "demarkiranih sporazumom". Utemeljeitelji RS-a službeno su se pozvali na jedinstveno geografsko područje RS-a, a zatim su to područje pokušali predstaviti kao etnički homogeno“, piše, nadalje, prof. Pettigrew.

Karadžićevi Srbi u Daytonu nagrađeni

Ipak, dodaje autor osvrta, unatoč zločinima za koje su počinitelji već bili optuženi obzirom da je MKSJ utemeljen u svibnju 1993. godine, Srbi tadašnjeg predsjednika RS-a Karadžićeva su u Daytonu bili nagrađeni. “RS, nasilno preobražen i preimenovan teritorij, priznat je i službeno ozakonjen kao entitet, entitet koji će u narednih 25 godina podrivati suverenitet BiH.

Nakon što je 1995. RS legitimirana kao teritorijalna jedinica unutar BiH, njene vlasti su zajedničkim naporima sprječavale povratak nesrba svojim kućama, unatoč Aneksu VII mirovnog sporazuma koji jamči pravo na povratak izbjeglica i raseljenih u svoje domove iż kojih su prisilno otjerani.

Tako su vlasti u RS-u nastavile realizaciju ratnog cilja - etničke homogenizacije. Sredstva za ostvarenje tog cilja su uključivala i zastrašivanje povratnika, negiranje genocida, veličanje osuđenih ratnih zločinaca i sprječavanje postavljanja spomen obilježja žrtvama. Uz to, Milorad Dodik, aktualni član Predsjedništva BiH i bivši predsjednik RS-a, podriva suverenitet BiH osporavanjem odluka nacionalnog suda i prijetnjama otcjepljenjem. RS pokušava spriječiti BiH da funkcionira kao država i podriva svaku nadu u uspostavu pravde, a time i pomirenje. Političko rukovodstvo RS-a negira genocid i prijeti secesijom, što je do sada prolazilo nekažnjeno“, ukazuje Pettigrew uz ocjenu kako je neuspjeh međunarodne zajednice da odgovori na takve destabilizirajuće provokacije rezultirao javnim proslavama genocidnih zločina, a što je dio tragičnog naslijeđa Daytonskog sporazuma.

Holbrooke kasnije bio frustriran

“Kada sam 2009. godine imao priliku kratko razgovarati s Richardom Holbrookeom, koji je vodio pregovore u Daytonu, rekao sam mu da priznanje RS-a vidim kao davanje legitimiteta genocidu i kao dehumanizacijski čin diskriminirajuće isključivosti kojim su nastavljene genocidne namjere. Predložio sam da se političko postojanje Republike Srpske ospori ustavnom reformom, koja bi mogla preokrenuti tu dehumanizirajuću zonu isključivosti. Rekao je da je u potpunosti suglasan sa mnom, ali i da sumnja da je to praktično izvodljivo. Utemeljitelje RS-a opisao je kao oportuniste, nasilnike i kriminalce. U svojoj knjizi "To end a war”, Holbrooke je izrazio frustriranost priznavanjem RS-a i izjavio da bi se podjelu BiH na dva neovisna entiteta moglo shvatiti kao davanje legitimiteta srpskoj agresiji. Holbrooke je 2005. u predgovoru za knjigu Dereka Cholleta "The Road to the Daytons Accord" napisao da  još uvijek žali što je dozvolio bh. Srbima da nastave koristiti naziv "Republika Srpska"“, stoji, nadalje, u tekstu uz ocjenu kako Daytonski sporazum svjedoči o neuspjehu međunarodne zajednice da prepozna i zaustavi zločine genocida 1992.-1995. godine, neuspjehu u postizanju pravednog mira u Daytonu, i neuspjehu da se tijekom 25 godina nakon rata podrži izgradnju države BiH.

Neophodan zakon o negiranju genocida

Na 25. godišnjicu Daytona, drži Pettigrew, nužno je da se međunarodna zajednica suoči s njegovim tragičnim naslijeđem. Ključna inicijativa bila bi da visoki predstavnik, koji je odgovoran za nadgledanje mira, iskoristi svoje bonnske ovlasti za nametanje Zakona protiv poricanja genocida i glorifikacije osuđenih ratnih zločinaca.

To bi bilo važno za preživjele, koji su dodatno traumatizirani prijetnjama i ponižavanjem, a pravni okvir za takav zakon može se naći u okvirnoj odluci Vijeća EU-a od 28. studenog 2008. godine koja se odnosi na kazneno gonjenje zbog širenja rasističkih i ksenofobičnih stavova. U tekstu se iznosi i stav da je u BiH odavno morao biti donesen takav zakon. “Konačno, važno je da se međunarodna zajednica suoči s prijetnjom secesije i destabilizacije BiH i da osudi takve akte. Suverenitet BiH mora biti priznat članstvom u Europskoj uniji i skorim ulaskom u NATO. Da bi se podržalo izgradnju funkcionalne države u BiH i preradilo tragičnu ostavština Daytona, potrebni su Zakon protiv negiranja genocida, članstvo zemlje u EU i njeno pristupanje NATO-u“, zaključuje Pettigrew.