Poznato je da kenijski atletičari generalno, kao dominantni u trkačkim disciplinama srednjih i dugih pruga, u sportu često pronalaze izlaz za svoje živote u siromašnoj afričkoj zemlji.

Biti vrhunski sportaš u atletici međutim nije tako unosno kao u drugim sportovima i brzo se mijenja kako sportski, tako i ekonomski status. Ipak priča jednog od takvih kenijskih vrhunskih trkača, Duncana Kibeta (rođen 25. travnja 1978. godine), je prilično ekstremna. On je između 2002. i 2009. godine izgradio karijeru odličnog uličnog trkača, bio je drugi najbrži maratonac svih vremena sa istrčanih 2:04:27 u Roterdamu 2009. gdje je pobijedio. Brži od njega u tom trenutku je bio samo legendarni Haile Gebrselasie sa 2:03:59. Imao je 33 godine, niz izvrsnih utrka i pobjeda iza sebe, ali najbolji dani za maraton su tek trebali doći. Međutim umjesto da juri svjetski rekord, potpuno je potonuo… Uslijedila je povreda lista 2010. godine na Berlinskom maratonu. Zadala mu je dosta problema jer je nije uspijevao sanirati. Vukao je problem sve do 2012. godine pa je iz očaja, i da bi dobio novac za liječenje u Njemačkoj, ušao u sporazum sa svojim imanjem za koji nije znao da je zalog za kredit. Nakon prevare izgubio je sve i vratio se u roditeljsku kuću. Danas još uvijek pokušava vratiti svoje imanje.

 - Nije lako biti siromašan ili biti prosac. Sad nemam ništa, majka mi pomaže. Tri puta sam probao izvršiti samoubojstvo. Dugo nisam mogao spavati, znao sam ustajati u 3h u jutro i moliti se. Danas kad dobijem 100 šilinga (manje od jednog dolara, op.a.), prezadovoljan sam. Ako se izborim za pravdu, vratit ću se trčanju. Još uvijek mogu dobro trčati, rekao je Duncan Kibet. Er.B.