Dva si puta pucali u nogu... i preživjeli. Jedva
KOMENTAR
Velež si je već dva puta pucao u nogu. I preživio. Ali nije da je baš u najboljem stanju, da se može pohvaliti zdravljem.
Razilazak s Dejanom Klafurićem na početku sezone, na dan početka priprema, bio je šok. Ali kasnije se ispostavilo – samo za neupućene. Jer Zagrepčanin je već neko vrijeme prije toga bio u pregovorima s TSC-om iz Bačke Topole, klubom koji je u jednom razvojnom, brendovskom naletu. Velež to nije mogao spriječiti, ali vjerojatno je bilo načina da se prijelaz na novo trenersko rješenje obavi manje bolno – da se novi trener pronađe na vrijeme, ne dva tjedna prije početka nove sezone. Kada je stigao Damir Čanadi s kojim je Velež ispao od Intera iz Andore, zatim i izgubio domaći duel sa Željezničarom – nakon čega je uslijedio razlaz.
Čanadi se našao u neobranom grožđu, čovjek se apsolutno, kao i mnogi stranci u našem nogometu, nije snašao i sve je brzo puklo. I tu je njegova greška – zapravo najmanja. Puno veću napravio je Velež koji ga je gurnuo u vatru bez apsolutno ikakve sigurnosti, ali još je veći kiks Rođeni bio to što su se uopće našli u situaciji da trenera traže pred sami početak priprema. Zapravo tijekom priprema.
I, što imamo sada? Velež u kojem znaju što bi voljeli, ali ne i kako to ostvariti. Možda najbolja stvar, to je što je tek početak sezone, ali udarci teško da će prestati dolaziti ako Rođeni ne zauzmu stav, posebno u iduća dva susreta u kojima čekaju – dva vezana gostovanja. Kod Širokog i Radnika.
Naravno, nadolazeći duel na Pecari bit će posebno važan – na Pecari na koju se domaćin Široki vraća poslije deset mjeseci 'hibridnog izbivanja', Široki koji je u prve dvije utakmice porazio Želju na Grbavicu i uzeo bod u Bijeljini. Bit će to duel različitih energetskih razina, utakmica u kojoj Velež mora pronaći nekakav oslonac za dalje. Makar to bila samo solidna partija bez konačnog utrška…
Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba