Piše: V. S. Herceg

Izjava predsjedavajućeg predsjedništva BiH Milorada Dodika da 300 godina stara, pozlaćena ikonu svetog Nikole Čudotvorca koja je pronađena u Lugansku, okupiranom području Ukrajine od strane proruskih separatista, a koju je on poklonio ruskom šefu diplomacije Sergeju Lavrovu nije pripadala nekoj instituciji Ukrajine ili njihovoj crkvi, te kako smatra da se iza svega krije obračun Ukrajinaca s njim zbog izjave o Krimu, dodatno je uzburkala ionako neviđeni međudržavni skandal.

No, ni tu nije kraj jer kao "šlag na tortu", Dodik je dao i nevjerojatnu izjavu: "Traže da vratimo ikonu, ali ne daju nikakav dokaz na osnovu čega to zahtijevaju. Ako postoji bilo kakav papir, ispričati ću se i vratiti ikonu", rekao je Dodik. No, je li isprika dovoljna?

"Ikona je dokaz" (a, dokaz je još u Dodikovom uredu)

Podsjetimo da je nakon reakcije ukrajinskog veleposlanstva i ministarstva kulture u kojem su odmah od državnog vrha BiH zatražili informaciju o ikoni te ustvrdili da je ona njihov vlasništvo, ruski ministar je poklonjenu ikonu vratio u veleposlanstvo BiH u Moskvi, a samu ikonu iz Moskve, u putnom kovčegu, donio je veleposlanik BiH u Rusiji Željko Samardžije koji ju je vratio u BiH.

“Ja sam osobno donio ikonu iz Moskve i predao je u kabinet Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, Milorada Dodika”, rekao je veleposlanik Samardžija. Tužiteljstvo BiH je o ovom otvorilo istragu jer Samardžija nije prijavio unos vrijednog predmeta u BiH koji, po pisanju pojedinih medija, vrijedi nevjerojatnih 12,5 milijuna eura.

Podsjetimo da su iz Dodikovog kabineta bezuspješno pokušali ublažiti i minimizirati skandal priopćenjem da sporna "ikona vrijedi 100-200 eura i da se može kupiti na internetu", što nije manja blamaža jer se postavlja pitanje koja je to razina diplomatskog ophođenja da predsjedavajući jedne države veleposlaniku druge države poklanja ikonu kupljenu na internetu za 200 eura?

Ipak, do sada srpski član Predsjedništva BiH, Milorad Dodik, još nije saslušan u Tužiteljstvu BiH, a ovaj međunarodni skandal još nije riješen.

Odvjetnik Ifet Feraget iz Sarajeva za Dnevni list o svemu ovom kaže: "Zaista ne bi želio nagađati o ovom slučaju, ali zakon kaže da tamo gdje postoji osnova sumnje da je izvršeno kazneno djelo, ne ulazeći tko je osumnjičen za isto, da se poduzmu potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i provođenja istrage. Ovdje imamo stav Ukrajine da se radi o predmetu koji je evidentiran kao kulturno blago i to je trebalo poslužiti kao osnova sumnje. Ikona može poslužiti kao dokaz i trebalo je izdati naredbu o njenom privremenom oduzimanju i čuvanju kako bi se otklonile špekulacije o kojima u posljednje vrijeme čitamo u medijima. Samo isprika za učinjeno je neprihvatljiva i smiješna".

Međutim, ikona se i dalje nalazi u Dodikovom uredu.

"Za običnog čovjeka vrijede oštrije sankcije"

No, odvjetnik Feraget smatra da to još nije kulminacija sveukupnih problema u bh. pravosuđu.

"Generalno, problemi u pravosuđu još nisu kulminirali, živimo u zemlji pravne nesigurnosti, gdje nacionalizam prerasta u ultranacionalizam, gdje većina slučajeva, posebice ako se radi o visokim dužnosnicima - ovako završavaju, dok za daleko manje stvari za "običnog čovjeka" vrijede vrlo oštre sankcije. Zato EU i inzistira na reformi pravosuđa, stalno navodeći visok stupanj korupcije", kaže Feraget.

Po njegovom mišljenju, reforma pravosuđa je proces na koji mogu utjecati i sami bh građani izlaskom na prosvjede.

"Mi smo taoci ovakvog sustava gdje se na dužnosti biraju osobe jer su "Srbi", "Hrvati" ili "Bošnjaci" i to je jedini uvjet, a ne jer su prvenstveno sposoban i nekorumpiran kadar.

Kako je sporna ikona dospjela u Dodikove ruke i danas je nejasno, no on je izjavio da mu je "jedan čovjek, koga ne bi mogao nazvati čak ni poznanikom, a koji je 25 godina živio u Rusiji, rekao da ima obiteljsku ikonu i da je voljan da se ona vrati u Rusiju".

Nema ni informacije tko je čovjek i kako je ikona za koju Ukrajina tvrdi da je njeno kulturno blago dospjelo u "obiteljsko vlasništvo". Pitanja je i dalje puno, a odgovora još nema. BiH i još čeka na raspetljavanje neviđenog skandala, a sankcije se niti ne spominju.