GJERT INGEBRIGTSEN: Od djece odbačeni samouki trener svjetske klase
Gjert Ingebrigtsen, dobitnik nagrade za najboljeg norveškog trenera 2018. godine, već oko godinu i pol ne trenira svoje sinove, Henrika, Filipa i Jakoba.
Svu trojicu svojih sinova je Gjert svojim metodama u prethodnih preko deset godina odveo do europskih naslova u disciplini na 1.500 metara, a u Jakobovom slučaju i svijeta. Jakob je, naravno, i aktualni olimpijski prvak na 1.500m, Filip je osvojio broncu na Svjetskom prvenstvu 2017., a Henrik je bio 5. na Olimpijskim igrama 2012. U tom periodu su njegove metode treninga kotirale kao kontroverzne, pogotovo jer je sve to primjenjivao na vlastitoj djeci, ali su ga rezultati ipak pratili.
Međutim u veljači 2022. godine je norveški Stavanger Aftenblad objavio da je Gjert uzeo bolovanje i odstupio s mjesta trenera Teama Ingebrigtsen. Ipak prava istina je izišla na vidjelo tek u ljeto prošle godine kad je Jakob Ingebrigtsen u razgovoru za New York Times otkrio da je između braće i oca „puklo“ i da otad praktično ne razgovaraju.
NAPOMENA: Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti “Dnevni list Mostar” i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst. Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Dnevnog lista, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
„Poštujem izbor djece“
Gjert je od ranije poznat po svojim diktatorskim metodama. "Nema puno godina u kojima možete biti najbolji i u tom periodu nema mjesta za demokratske odluke", izjavio je.
Jakob je kazao da se otac iznervira zbog sitnica, kao npr. kad je potpuno izgubio kontrolu jer je smatrao da je Jakob preobilno jeo uoči natjecanja. Tako Gjert sad ide na natjecanja samo kao trener norveškog atletičara Narve Gilje Nordasa.
- Moram poštivati da moja djeca sama biraju. Imao sam privilegiju provesti toliko vremena s njima. Ali s vremenom smo jedni drugima postali kao bolan žulj pa nam treba distanca. Lijepo je osjetiti da su svi postigli svoje ciljeve. Ali naš odnos to je više koštalo, nego je donijelo. Nadajmo se da će se stvari s vremenom riješiti, izjavio je Gjert za dodajući da i dalje ima samo sporadične kontakte s Jakobom.
Jakob se drži starog plana
Braća s druge strane već godinu i pol treniraju sami. U tome je posebno zanimljivo kako svoj program treninga kreira Jakob kao najveća zvijezda među njima, jedan od najpopularnijih svjetskih atletičara sa niz rekorda i odličja iza sebe, među kojima se ističe zlato sa Olimpijskih igara u Tokiju na 1.500m.
- Imam puno iskustva. Dugo sam profesionalac, već 10 godina pratim isti program treninga. Zapravo, nema velike razlike. Ne eksperimentiram, ne pokušavam ništa novo. Jednostavno imam program u koji vjerujem i po potrebi ga prilagođavam. Ako imam bilo kakvih pitanja, zovem Henrika i Filipa, pojasnio je Jakob Ingebrigtsen.
Taj program je međutim ono što je osmislio upravo Gjert praktično eksperimentirajući na svojim sinovima. Jednom je priznao da je sve greške koje je napravio na Henriku i Filipu kasnije popravio kroz Jakobov trening.
Samouki trener
Gjert Ingebrigtsen inače prije nije imao nikakvo iskustvo u trčanju, niti atletskom treningu, već je potpuno samouk.
- Moj odnos prema sportu, prije nego što su moja djeca počela je bio isti kao i kod svih roditelja. Pratio sam ih okolo. Vozio ih na treninge nogometa, plivanja, rukometa, malo bicikliranja... Pokušavali su sa svim vrstama sportova bez ikakvog daljnjeg uplitanja s naše strane (roditelja). Samo smo podržavali svoju djecu kao i svi ostali i vozili ih ovamo i tamo, nogometni turniri posvuda... Tek nakon što su momci izrazili želju da bi to htjeli podići na viši nivo, ja sam se više uključio, i to je postala suradnja. Taj angažman mi je bio nekako isforsiran pa sam morao pronaći strukturu, sustav, način rada. A nisam poznavao nikoga tko se bavi sportom pa nisam mogao ništa pitati. Skijaško trčanje je bilo prvo. Nikad nismo poznavali nikog drugog. Nismo bili povezani ni sa jednom grupom ili timom za trening. Bili smo samo mi, supruga i ja. Živimo u Sandnesu (jugozapadna Norveška, blage zime, loši uvjeti za skijanje) pa nije bilo nikoga drugog. U početku smo sve radili po osjećaju i išlo je dosta dobro, što je pridonijelo i tome da nikoga nismo pitali o stvarima, išli smo svojim metodom. Nije bilo dobro strukturirano. Tek nakon što smo trčali neko vrijeme, stvarno smo napravili strukturu koju danas koristimo, ispričao je Gjert Ingebrigtsen.
Počeli sa skijaškim trčanjem
Gjert je dakle prvo odlučio trenirati najstarijeg sina, Henrika, skijaško trčanje, i odveo ga do titule juniorskog prvaka Norveške, nakon čega se Henrik odlučio okrenuti trčanju.
- Nije to bio trenutni prelazak sa skijanja na trčanje. Prošlo je neko vrijeme prije nego što je naša suradnja u trčanju postala tako ozbiljna kao što je bila na vrhuncu skijanja. Sa skijanjem smo išli prema ciljevima koje su momci postavili. Tada je nastao mali vakuum između skijanja i trčanja jer nisam imao pojma o trčanju, ali bilo je samo pitanje vremena kad će se ambicije dječaka popeti do nivoa gdje sam ponovo bio prisiljen uključiti se u većoj mjeri.
Gjert je razvio vlastitu filozofiju treninga, ne kroz iskustvo ili univerzalno prihvaćene principe u atletici, već kroz proučavanje naučnih istraživanja i različitih pristupa treningu koje su koristili drugi sportaši.
- Puno je ljudi koji su napisali gomilu radova i proveli mnogo istraživanja o 'najboljoj praksi' za sve što se odnosi na trening, testiranja, laktate, srčani puls, sve vrste stvari. Ali rijetko vidimo dobro korištenje ovih otkrića. Ljudi koji pišu ove knjige rijetko mog.u kreirati rezultate korištenjem vlastitog znanja. Češće vidimo da ljudi s praktičnim pristupom, a manje teoretskim, ostvaruju bolje rezultate od ljudi s puno teorijskog znanja, rekao je Gjert Ingebrigtsen.
Nisam profi trener
Prvi put je Gjert napisao kompletan vlastiti trening plan za sezonu 2013./2014. i to nakon što je Henrik postavio državni rekord i bio peti na Olimpijskim igrama 2012. godine. Međutim s tim trening programom Henrik ipak nije uspio ponoviti jednake izvedbe.
- Ništa od ovoga nije moguće učiniti slučajno. A ostati na tom nivou dugi niz godina je teško. I naravno da nisam profesionalni trener. Bavim se drugim poslom, radim u veleprodajnoj kompaniji, rekao je Gjert Ingebrigtsen.
Gjert je nakon 2013. godine uspio kreirati strukturu treninga koju više nikako nije mijenjao u sljedećim godinama, a koja je Henrika, Filipa i Jakoba odvela do vrhunskih rezultata. O svojim metodama treninga je pisao i u dvije objavljenje knjige.
Čitava obitelj u atletici
Gjert i Tone Ingebrigtsen imaju sedmero djece, najstariji Henrik ima 32 godine, a najmlađi William 8 godina. U periodu kad su braća odlučila sama sebe trenirati od atletike je odustala i 17-godišnja Ingrid Ingebrigtsen. Ostali članovi velike obitelji su također odustali od trčanja. Tad osmogodišnji William se žalio da je "umoran od toga da se na njega stalno dere". William je rekao da bi volio imati svog oca za trenera, “jer je jako dobar u treniranju ljudi, ali ne želim da viču na mene, na svakom treningu. To je iscrpljujuće.”
- On (William) me pitao zašto sam stalno tako ljut. Razjasnio sam da nisam stvarno ljut, ali ako imam dogovor s nekim (uključujući sinove), a oni se ne pridržavaju svog dijela dogovora, budem tužan, što on tumači kao ljutnju.
Piše: Ersan Bijedić
mostar@dnevni-list.ba