Ideali, koji obavezuju sve nas, utemeljitelje današnje Hrvatske, jesu; čuvanje hrvatske slobode, državne suverenosti, demokratskog poretka i višestranačkog sustava..., bile su riječi najvećega hrvatskoga sina dr. Franje Tuđmana.

Upravo, pod zajedničkom slikom,  dr. Franje Tuđmana i Gojka Šuška, ukazao se, prije nekoliko dana, nama nepoznati Krunoslav Katičić, koji je videoporukom podržao kandidata jedne stranke u utrci za načelnika općine Prozor – Rama.

Kada bismo, matematičkim metodama, raščlanili ovu jednadžbu s dva nepoznata čimbenika, dobili bismo sljedeći rezultat;

Glavni tajnik vladajućeg HDZ-a Republike Hrvatske izražava potporu kandidatu HDZ-a BiH za poziciju načelnika općine Prozor – Rama, u susjednoj Bosni i Hercegovini.

Ovaj vrlo čudnovati i apsurdni potez smo pripisali nedostatku političkog iskustva Krunoslava Katičića, koji se ne snalazi u uzburkanim političkim vodama u koje je, prije nekolika dana, uplovio i u kojima se, uglavnom, drži „plićaka“. No, da to nije ishitreni potez glavnoga tajnika, uvjerio nas je i sam Andrej Plenković, predsjednik HDZ-a i premijer Republike Hrvatske, koji je danas, otišao korak dalje i primio u posjet jednog kandidata za načelnika općine Tomislavgrad, te mu tom prilikom izrazio potporu na predstojećim lokalnim izborima. Kako bismo gospodi Plenkoviću i Katičiću dočarali bespuće u koje su, nepotrebno, zagazili, podsjetit ćemo ih na nekoliko povijesno – političkih činjenica u vrtlogu globalnih okolnosti;

hrvatski narod u Bosni i Hercegovini je, tijekom višestoljetne težnje za slobodom, krvlju natopio svoju zemlju, koja je stoljećima bila pod nemilosrdnom čizmom otomanskih vladara, potom austrougarskih imperatora, te kojekakvih jugoslovenskih tvorevina sa naglašenim velikosrpskim pedigreeom.

Ostvarenje nacionalnog sna za slobodom i demokracijom, Hrvati Bosne i Hercegovine su platili životima naših najboljih sinova, koji su, odlučno i hrabro, branili i obranili naše prostore i nacionalnu ideju, pred naletima nadmoćnih agresora.

Da je san o potpunoj slobodi i demokraciji ipak nedosanjan, pokazat će se u poratnim godinama kroz neefikasnost daytonske Bosne i Hercegovine, u kojoj su Hrvati politički izigrani od, brojčano nadmoćnijeg, bošnjačkog i srpskog naroda.

Visoka cijena koju je naš narod, teškom žrtvom platio, ostavila je nama, novim generacijama, u nasljeđe obavezu da ustrajemo u političkoj borbi za ostvarivanje potpune slobode i demokracije hrvatskoga nacionalnoga bića u BiH.

Pasivna uloga međunarodne zajednice i nezainteresiranost svjetskih moćnika za rješavanjem ovoga pitanja, pojačava obavezu Republike Hrvatske da nam institucionalno pomogne na našem teškom putu.

Ta, često zaboravljana, obaveza je pravnoga karaktera, obzirom kako je Republika Hrvatska potpisnik Daytonskog sporazuma, ali prije svega, ta obaveza je i moralne naravi, jer Republiku Hrvatsku su stvarali, branili, ginuli za nju, potom gradili, gospodarski razvijali, sportski i kulturno promovirali i Hrvati iz Bosne i Hercegovine.

Vratimo se natrag.

Poštovani gospodine Plenkoviću, obzirom na sve izazove s kojima se susreće Vaša vlada u ovim teškim vremenima, cijenim što pronalazite vrijeme i energiju za lokalne izbore u Bosni i Hercegovini. Vaš doprinos je poželjan na jačanju zajedništva Hrvata na prostorima gdje smo, nekoć, činili većinsko stanovništvo, a danas smo, suočeni sa „curenjem“ nacionalnoga bića i stalnim odlascima, te stoga izloženi mogućnosti za gubitkom pozicije načelnika, kao npr. u Vitezu, Žepču, Odžaku, Stocu. Ili u prostorima gdje se to već ranije dogodilo, pa danas ulažemo krajnje napore za vraćanjem načelničkih pozicija ili očuvanja političkog utjecaja kroz pokušaje osvajanja većeg broja pozicija u općinskim vijećima, kao u Jajcu, Travniku, Uskoplju i mnogim drugim općinama.

Umjesto takvog, strateškog doprinosa unutar istinskog nacionalnog interesa, Vi i Vaši ljudi ste energiju usmjerili ka sitnim stranačkim interesima, iskazujući favoriziranje kandidata HDZ-a BiH na prostorima gdje hrvatski narod čini apsolutnu većinu i gdje će predstavnik Hrvata, neupitno, biti načelnik. To su, za nas Hrvate u Bosni i Hercegovini, „posljednji čavli“ koji udarate u lijes o našem nacionalnom i demokratskom snu, jer na taj način minirate i ovo malo demokracije što nam ostade.

Obzirom kako nemamo mogućnost slobodnog izbora prilikom biranja člana Predsjedništva BiH, kao niti prilikom izbora za predstavnike u državnim i entitetskim, kao niti većim dijelom u županijskim predstavničkim tijelima, jedini luksuz za demokratskim izborom imamo u nekoliko općina gdje Hrvati čine većinu.

A vi ste se, ničim izazvani, upustili u favoriziranje kandidata jedne stranke upravo na tim prostorima.

Stoga,

gospodine Plenković, pozivam Vas da ne prihvaćate tu nečasnu ulogu stranačkog klasificiranja Hrvata u BiH i rušenja našeg, teško stečenog, demokratskog poretka. Vjerujem u Vaše dobre namjere, stoga, ispravite krivi potez kojeg ste načinili i ne dozvolite da Vas proganjaju riječi dr. Tuđmana, koji je maštajući o ostvarenju hrvatskoga sna u tami zatvorskih zidina zapisao „Još jednom posječeni hrastovi u jedva oporavljenoj hrvatskoj šumi“.

Gospodine Katičić, trebali biste znati da na prostoru Prozor - Rame, Tomislavgrada, Livna... u najvećoj mjeri živi hrvatski puk, koji je ginuo za izlazak iz jednoumlja i ostvarenje slobode izbora i pluralizma.

Žitelji ovih prostora će, u duhu demokracije, znati prepoznati i birati programe, kandidate i ljude prema zaslugama i vlastitom nahođenju. Nemojte podcjenjivati njihov zdrav razum, te im dijeliti nepotrebne savjete iz Zagreba. Taj narod je bio na pravoj strani i prije vas. Tako će biti i sada. A i poslije, vjerujte.

Isto tako, vjerujte, postoje mnogi prostori u kojima su Hrvati manjina, gdje su izloženi nacionalnoj i političkoj diskriminaciji. Tu smo, u duhu zajedništva, svi zanemarili stranačke interese te zajedničkim nastupom  na izborima, nastojimo ostvariti povoljniji politički položaj za Hrvate.

Njih se niste sjetili. A trebali ste. I morali, piše u otvorenom pismu hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću, Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ-a 1990.