Piše: Dragan Bradvica

Iako se gotovo svakodnevno od strane bh. vlasti može čuti kako nam je ekonomija sve bolja i jača, kako je poslovna klima sve optimističnija, infrastrukturni radovi sve intenzivniji  konkretne brojke ipak pokazuju kako su stvari drugačije.

Koju god poru života uzmemo u razmatranje – plaće i mirovine, nezaposleni, demografija, vladavina prava itd. – situacija u Bosni i Hercegovini nije dobra bez ikakvih naznaka kako će u kratkoročnom razdoblju biti bolje.

Jasno je da u ovakvoj zemlji kakva je naša promjene ne idu preko noći što znači da od danas krenemo u sve nužne reforme trebat će dosta vremena da to obični žitelji osjete, a kako volje za promjenama i reformama nema ne treba posebna analiza kako bi se zaključilo da ćemo nastaviti tapkati u mjestu.

Tim više što vlasti ekonomsku politiku nastavljaju po starom – na ionako preopterećeno gospodarstvo udari nove namete a kada i to nije dovoljno uzmi milijarde maraka zaduženja za vlastite plaće, naknade, automobile, urede…

Katastrofalno stanje

O stanju realnog sektora najbolje svjedoče vapaji poslodavac i sindikata prema vlastima jer kako poslodavci tako i radnici pretrpjeli su katastrofalne posljedice recesije stoljeća uzrokovane pandemijom korona virusa. O stanju na tržištu rada i plaćama svjedoče i podaci Agencije za statistiku BiH.

Naime, posljednji podaci za studeni pokazuju kako u našoj zemlji imamo 814.715 zaposlenih osoba dok je 413.254 njih nezaposleno. Kada ovim podacima dodamo kako smo u prosincu 2020. imali 699.121 umirovljenika znači da na navedeni broj zaposlenih ide čak 1.112.375 nezaposlenih i umirovljenika.

Prema ovim podacima na jednog nezaposlenog ili umirovljenika ide 0,7 zaposlenih. Ukoliko promatramo samo zaposlene i umirovljenike, na jednog umirovljenika ide 1,16 zaposlenih što je daleko od onoga što bi trebalo biti kako bi sustav bio održim i funkcionalan.

Za održiv sustav ovaj omjer bi trebao biti minimalno dva zaposlena na jednog umirovljenika, a za optimalan mirovinski sustav omjer radnika i umirovljenika trebao bi biti tri naprema jedan.

Nadalje, prosječna plaća u BiH za studeni prošle godine bila je 966 maraka, ali gotovo pola milijuna zaposlenih radi u branšama u kojima je prosječna plaća tek oko 700 maraka. Prosječna mirovina u Federaciji iznosi 428, a u Republici Srpskoj 394 marke, ali najveći broj umirovljenika je ispod i ove male mirovine. Ukoliko znamo kako je potrošačka korpa za četveročlanu obitelj oko 1.900 maraka jasno je kakav je standard bh. žitelja.

Vladajući i dalje po svome

Sve ono nažalost nije nikakav novost jer je situacija slična već godinama. Ukoliko znamo kako su stotine tisuća naših državljana posljednjih nekoliko godina bukvalno pobjegli iz BiH te da nam je radna snaga koja ima sreću da radi sve starija i starija ove brojke će u budućnosti neminovno biti sve gore i gore.

Sve nam je manje djece u osnovnim i srednjim školama, fakulteti su sve prazniji, kada se otvore granice još će se dio mladih i sposobnih ljudi iseliti, dio onih koji rade otići u mirovinu, a nema ih tko zamijeniti.

Sve ovo jasno je i predstavnicima vlasti ali to ih nikada nije nagnalo da poduzmu nužne korake kako bi barem usporili negativne trendove ako ih već ne možemo zaustaviti.

Jer kada u situaciju u kojoj su desetci tisuća ljudi iz formalnog i neformalnog sektora ostali bez posla, u kojoj se svaki dan gase tvrtke bh. političari se ne žele odreći niti paušala ili jubilarnih naknada, kada skidaju i ono malo novca s pomoći gospodarstvu i usmjeravaju ga za kupovinu skupocjenih automobila i umjetničkih djela za urede, kada su afere postale svakodnevica to samo može ubrzati odluku onih koji su se do sada lomili otići ili ne.