Kako smo dodvoravajući se svima drugima izgubili sami sebe?
Piše: Dragan Bradvica
Ljubavi, ukoliko ih u politici ima i u promilima, dođu i prođu ali interes je vječan! Krilatica koja obilježava svjetsku političku scenu od antičkih polisa pa do dan danas.
Surovo, vrlo često dovodi do nepravdi, sukoba, neprirodnih saveza protiv onih koji bi po logici stvari trebali biti prirodni saveznici ali je tako. Winston Churchill je jednom prigodom kazao: 'Kada bi Hitler napao pakao, najmanje što bih uradio bilo bi da pohvalim đavola u Donjem domu'. Sjedinjene Američke Države, Europska unija, Ruska Federacija, Kina kao najjače svjetske sile prvo gledaju sebe, svoje žitelje i interes, kako sve to zaštititi i biti bolji od drugih, kako na 'velikoj šahovskoj ploči' uvijek biti potez ispred protivnika. Sve drugo je sekundarno, tercijalno… i sve drugo što nas 'filuju' ovdašnji lideri su neistine i laži. Nisu oni, naravno, niti glupi niti neinformirani, znaju i oni kako stvari stoje ali ovakvo ponašanje im donosi bodove na vlastitom terenu.
A dobrom dijelu naroda na zapadnom Balkanu su uspjeli prodati (i to dosta jeftino) priču kako se Biden, Merkel, Putin svako jutro bude i prvo što misle kako na Balkanu zaštititi jedne, a uništiti druge. A toliko smo mali i nebitno da se nama u najvećoj mjeri bave deskofficeri u ministarstvima vanjskih poslova. To je jedina realnost. Ali to nas u Bosni i Hercegovini nije spriječilo da popljujemo sve svoje interese kako bi se dodvoravali sponzorima izvana koji nas i cijelu regiju gledaju kroz svoj a ne naš interes.
Kad slonovi gaze ne vide mrave
Travestija koja se dogodila prigodom posjete ministra vanjskih poslova Ruske Federacije Sergeja Lavrova samo je još jedan dokaz da u BiH niti znamo niti želimo graditi svoj interes.
U ovoj priči nema nevinih – Lavrov svakako nije trebao održati sastanak u Istočnom Sarajevu bez obilježja BiH, poruke koje je slao jesu 'škakljive' i jesu svakako poruka zapadu, dvojica članova Predsjedništva BiH ni u kom slučaju nisu smjeli odbiti sastanak s njim…
Sve to naravno niti u Rusiji, a kamoli gdje drugdje, neće izazvati ništa osim rečenice ili dvije u nekoj od vijesti ali nama samima je još jedan šamar od kojeg se neko vrijeme nećemo oporaviti. Nikome to nije bitno bez obzira što vas ovi iz RS-a uvjeravaju kako će sada Rusija sve okrenutu kontra BiH a ovi iz 'političkog Sarajeva' kako su oni 'pokazali zube' i sada će SAD i EU krojiti zemlju kako oni žele.
Neće se dogoditi niti jedno niti drugi, SAD i EU imaju svoju 'igru', interes i sukobe s Rusijom, Rusija s njima a kada slonovi gaze oni ne vide mrave. A slonovi će svoje bitke nastaviti i dalje, a mi ćemo se svojski truditi zauzeti jednu od strana i sve svoje uništiti kako bi jednima se dodvorili a na druge što jače bacili kamen.
I dok od aktualnih političkih elita ne možemo ništa očekivati nego da nas nastave sramotiti gdje god da odu, nevjerojatno je kako se i javnost se podjeli i prihvaća ovu igru. A mi tu igru čak i ne igramo jer za stolom za nas nema mjesta. On je ipak rezerviran za ove velike igrače. U svemu tome uništili smo ono što bi trebalo biti najvažnije za sve narode i žitelje ove države – njihov interes.
Važniji nam drugi od nas samih
A njih ne treba zanimati što se događa u SAD-u, Rusiji ili Kini nego što im se događa u vlastitom dvorištu. Neće u BiH živjeti niti Merkel, niti Putin niti Biden ali mi hoćemo. Pa makar nas i ostalo milijun i pol kako pokazuju najcrnje prognoze da hoće.
A kako bi živjeli sami trebamo urediti ovu državu kako nama odgovara, sami naći najbolji sustav, sami ga implementirati i kontrolirati. Da, Rusija ima svoje interes na zapadnom Balkanu i oni u mnogome nisu komplementarni s onima što žele Bošnjaci pa i Hrvati.
Da, SAD i EU imaju svoje interes na što često primjedbe imaju Srbi. Ali zar moramo se na najvišim svjetskim forumima prikazivati u svijetu kako je to pred Vijećem sigurnosti UN-a uradio Milorad Dodik? Ili pred Lavrovim Šefik Džaferović i Željko Komšić?
Bukvalno se utrkuje tko će više u zagrljaju ili Istoku ili Zapadu. Istovremeno, ne da radimo ništa kako bi našli zajednički imenitelj nego konstanto radimo jedni protiv drugih. Jer, što god oni tvrdili, kada netko prima samo predstavnike Srba i Hrvata to jeste usmjereno protiv Bošnjaka jer su oni konstitutivni narod u ovoj zemlji i pričati o bilo kakvim promjenama bez njih je apsurdno.
Jasno je kako Bošnjaci ne žele odstupiti niti milimetra od toga da kao najmnogobrojniji konstitutivni narod mnogu birati predstavnike Hrvata i tako ih na najrigidniji mogući način majorizirati u vlastitoj zemlji. Svatko onaj tko izbjegava bilo koji od tri konstitutivna naroda ili pokušava stvari okrenuti dva prema jedan svjesno ili nesvjesno radi na rušenju BiH.
Svatko onaj tko ohrabruje jedan narod da majorizira druge svjesno ili nesvjesno radi protiv BiH. A takvih ima, ne trebamo se lagati, ali otužno je da mi sami prihvaćamo te igre i svojski se trudimo da sami sebe uništimo. I u tome itekako uspijevamo – BiH se više liči na spaljenu zemlju jer iz nje bježi tko stigne.
Zašto bi u BiH propadao u svakom smislu te riječi dok njegovi lideri ne štite njega nego druge zemlje kada može otići živjeti u te zemlje? Zašto gledati kako se bh. lideri brukaju gdje stignu a onda se vrate u BiH i dodatno uništavaju ionako devastirano pravosuđe, obrazovanje, ekonomiju a rade na jačanju korupcije, nepotizma i kriminala?
Svima je u BiH jasno kako niti kratkoročno niti srednjoročno (dugoročno je glupo i pokušavati prognozirati) tektonskih poremećaja u BiH neće biti – niti će biti unitarna, niti će biti odcjepljenja ali niti trećeg entiteta.
Unutar zadanog sustava sami možemo tražiti nadogradnju Daytonsko-pariškog sporazuma kako nam najbolje odgovara. To sigurno neće učiniti nitko drugi. A ako nas sretnim čini kada na TV vidimo Amerikance ili Ruse kako su sretni, bogati, zadovoljni i uživaju u luksuzu jer su 'naši' a mi istovremeno nemamo za platiti račune ili djeci kupiti čokoladu onda nešto s nama nije u redu.
Ako nastavimo gledati bezobrazno bogaćenje bh. političara uz osmijeh i odobravanje kako su 'naši' a istovremeno ostajemo bez posla i bilo kakvih primanja, onda s nama nešto ozbiljno nije u redu. Cijela ova priča se svodi na onu scenu iz 'Ničije zemlje' kada u BiH bukti krvavi rat, poginuli i ranjeni su na sve strane, a jedan od vojnika na prvoj crti bojišnice čita novine i govori: 'Jesi vidio sra.. u Ruandi?'. Dok se mi iz petnih žila trudimo tek ljubiti stopala 'velikim igračima' sve nas je manje, sve smo gladniji, sve smo bliže moralnom ambisu. Zašto? Jer su nam važniji tuđi a ne naši interesi.