KOMENTAR / Dudić je majstor za euforiju, no je li spreman za koševsku?
'Jedna dobra utakmica kao podstrek za dalje, ali euforije nema. Kakva euforija, prijateljska je utakmica.' Riječi su to novog trenera Sarajeva, Feđe Dudića, koji se možda već nakon prve neslužbene utakmice na klupi Bordo tima našao u malom problemu.
FK Sarajevo i euforija. Jedno bez drugog skoro pa ne može. Na Koševu se jednostavno hrane tim osjećajem ushićenosti kad ih ide... s tim da je problem ako ih ne ide – jer onda ta eurofija lako preraste u samo-destrukciju koju navijači samo poguraju. Prečesto smo bili svjedoci strašnog pada Bordo tima nakon perioda euforije, a najsvježiji primjer dogodio se pretprošle sezone, kada je ispušteno trinaest bodova prednosti u odnosu na Borac koji je onda - niodakle uzeo naslov. Neki će reći da je trebalo napraviti preventivu, zauzdati euforiju... i bit će u pravu. Ali kako?
Odgovor je došao u vidu Feđe Dudića... koji se poprilično dobro nosio s euforijom u Veležu, klubu koji taj osjećaj nije osjetio dugo vremena, zbog čega je euforija donekle bila i poželjna, ali u nekoj kontroliranoj mjeri. Dudić ju je kočio kad je trebalo, a dizao tenzije kad se to tražilo. I to je funkcioniralo, ponajviše jer je na izvoru euforije bio on sam. U Sarajevu će mu u najmanju ruku biti drukčije, teže.... ponajviše iz razloga jer se euforija na Koševu krije iza svake ćoše, iza svake dobro odigrane utakmice. Pa i iza prve pripremne (7:1 protiv crnogorske Iskre), nakon koje je Dudić i izrekao one riječi iz uvoda... koje je u analizi utakmice donekle i anulirao.
- Pun pogodak, utakmica na Koševu pred otvorenim tribinama. Ovo ne bi bilo ovako da se igralo u Butmiru. Mislim da možemo biti zadovoljni načinom na koji Sarajevo igra. Točno se vidjela ona vizija kako treba da se igra što sam i rekao prije dva-tri dana za klupsku stranicu gdje sam naglasio da ćemo težiti dobrom posjedu i tranziciji po izgubljenoj lopti, reakciji igrača.
Što se događa? Je li i Dudića, rođenog Sarajliju, uzela euforija? Možda. Malčice. I nije mu za zamjeriti. Jer trebalo je ekipi koja se priprema za Europu, za Konferencijsku ligu, zabiti sedam komada. I to u prvoj utakmici na kormilu svoje ekipe, koja je dosta izmijenjena u odnosu na prošlosezonsku, a koja je uvelike podbacila. Tom se osjećaju nakon takve utakmice bilo teško oduprijeti. No, vrlo brzo će shvatiti da se na Koševu osjećaji na tribinama mijenjaju kako puhne vjetar, da eurofija za neuvjerljivih 90 minuta može prerasti u bijes. Tu bi onda do izražaja trebala doći Dudićeva jača strana psiho-pripreme, emotivne discipline, generalno komunikacije... i on se sigurno u sve to uzda. Kao i u svoje kvalitete pri slaganju momčadi i taktike. Ali. Ali...
Dudić će vrlo brzo postati svjestan činjenice da je u Veležu lakše kontrolirao situaciju, prije svega jer je u Mostaru bilo daleko manje pritiska – između ostalog jer se iza Rođenih prije njega nakupilo godina i godina bez pravog rezultata.
Brzo će postati svjestan činjenice da će mu ovo biti možda i veći izazov od vraćanja Rođenih u Europu, među imena osvajača trofeja. Shvatit će i već je shvatio da bi period koji sada provede u Sarajevu mogao uvelike odrediti njegovu trenersku karijeru. I baš zato bi morao pripaziti kada i koliko 'pali' navijače.
Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba