KOMENTAR / Euforija među Rođenima očekivana, ali mora biti kontrolirana
Prošle sezone je odigrano finale na neutralnom terenu. Igralo se u trening kampu Nogometnog saveza BiH, bez gledatelja pa to jednostavno nije bilo to. Iako su igrali Sarajevo i Borac. Prije toga se posljednji put igralo na neutralnom terenu 2004. godine, kada je Modriča na penale savladala Borac. Od tog susreta do ovog prošle sezone, igralo se po sustavu dvije finalne utakmice. Bilo je uzbuđenja, dobrih utakmica, punih stadiona, ali nekako kada se priča o finalu, jedna utakmica daje tu posebnu draž. I sasvim sigurno je ovo idealna prilika da Kup BiH opet dobije na svojoj težini, što priznat ćete nije bio slučaj prethodnih godina. Sada imamo situaciju da se u finalu sastaju veliki rivali, Velež i Sarajevo, da samo jedni i drugi preko Kupa u Europu i da se igra jedna utakmica u Zenici.
I dok je Sarajevo osvajalo trofeje u poslijeratnom periodu, Velež je prvi put u jednoj ovakvoj situaciji. Da igra utakmicu čiji je krajnjih ishod sasvim sigurno izbrisati sve ono dobro ili loše što je ekipa napravila tokom sezone. Opet, sve se nekako poklapa sa tim stotim rođendanom kluba pa je jako teško izbjeći ogromnu, veliku euforiju koja vlada među navijačima Veleža. I dok su oni okupirani mislima kako doći do ulaznice, ekipi, stručnom stožeru, treneru, igračima je puno teže. Jer treba se isključiti, odmaknuti od svega onoga što prati ovu utakmicu i pripremiti se na najbolji način.
Veliko rivalstvo
Još tamo davne 1974. godine, protiv Sarajeva je Velež igrao jednu od svojih najvažnijih utakmica u povijesti. Bio je također peti mjesec, četrnaesti, kada se igralo posljednje kolo tadašnjeg prvenstva Jugoslavije. Rođeni su sa Hajdukom vodili veliku borbu za naslov prvaka, na kraju je odluka pala u posljednjem kolu. Marić, Ristić, Dž. Hadžiabdić, Čolić, Primorac, Pecelj, Topić, V. Halilhodžić, Bajević, Vladić, Glavović istrčali su na Koševo. Topić, Ristić i Bajević su spakirali tri komada do poluvremena pa je veliki broj navijača Veleža, njih skoro 20.000, čekao da na Karaburmi nešto napravi OFK Beograd. To se nije dogodilo. Hajduk je slavio, postao prvak na gol razliku. To je bila samo jedan od važnijih utakmica u povijesti Veleža kada je na drugoj strani bila ekipa Sarajeva. I to je samo jedna od niza utakmica u rivalstvu koje traje poprilično dugo i po mnogima je najveće kada je u pitanju prostor BiH. Svoj prvi međusobni duel, ova dva tima odigrala su u Mostaru, dalekog 10. 11. 1946. godine, u sklopu Republičke lige BiH, a Velež je bio bolji i slavio sa visokih 3:0. Bila je to tek druga službena utakmica tadašnjeg Torpeda, koji je osnovan samo desetak dana ranije. Prvi važniji dueli odigrani su u proljeće 1947. godine. Nakon završetka Republičke lige, Velež i Torpedo zauzeli su prva dva mjesta na tabeli te ostvarili plasman u Savezni kvalifikacijski kup za plasman u Prvu ligu, sastavši se odmah u njegovom prvom kolu. Prva utakmica se igrala u Mostaru, a Velež je slavio sa 2:1. Sedam dana kasnije, na stadionu 'Šesti april' u Sarajevu, Torpedo je golovima Švaljeka, Švrake i Lovrića, trijumfirao sa 3:1 i plasirao se u iduće kolo kvalifikacija za Prvu ligu, a potom i ostvario plasman u najviši rang jugoslavenskog nogometa.
Velež nije favorit
Ove sezone Velež i Sarajevo igrali su dva puta, u Vrapčićima nije bilo pobjednika, dok je u drugom susretu na Koševu Velež slavio 2:0, ali ovo će biti posebna utakmica. Bez obzira što će mnogi reći kako je Velež u boljoj formi, kako ekipa izgleda bolje na terenu. Sarajevo je kvalitetna ekipa, ekipa koja rijetko propušta europska klupska natjecanja i sigurno će učiniti sve da i ovaj put kroz jednu utakmicu popravi sezonu koja je bila daleko od očekivane.
Feđa Dudić je planirao dva treninga do utakmice, dva u večernjem terminu, poznaje ekipu Sarajeva izuzetno dobro, ali opet slijedi nova priprema, jer je sada tu Dženan Uščuplić, novi stru stručni stožer - priča je drugačija u odnosu na ono što smo gledali u dosadašnjem dijelu sezone. I realno gledajući, teško da je Velež favorit u ovom finalu. Naravno nije bez šansi, ali realno - prednost je gledajući iz različitih kutova na strani Sarajeva. Zato euforija koja je stvorena treba biti amortizirana koliko je to moguće. Dudić će to pokušati uraditi s ekipom. Njegova najveća preokupacija u ovom trenutku, oporavak je ozlijeđenih igrača, Pece, Haskića, Radovca. Nada se da će barem jedan ili dvojica od spomenute trojice moći dati svoj doprinos. Na treningu koji je utorak, Dudić će vidjeti kakva je situacija i slika će donekle biti jasnija. F. I.