Dugogodišnji sportski novinar, Nikica Šiljeg, autor monografije „Ljubuška rukometna priča“, je u Čapljini posjetio i darovao primjerak ovog izdanja Anti Rebcu, prvom igraču Izviđača van Ljubuškog.

On je još 1967./68. godine stigao u Izviđač, a u redovima ispod su detalji vezani za njegovu sportsku karijeru iz monografije „Ljubuška rukometna priča“.

„Jednako kao što je bio važan i značajan prvi članak o igranju rukometa u Ljubuškom, prvi trener koji je ovom lijepom sportu učio ovdašnje učenike i učenice, i prvi igrač sa strane, izvan Ljubuškog, koji je igrao u našem gradu ima pravo na spominjanje u ovoj monografiji. I ne samo zato što je bio prvi u nečemu, u nizu od više stotina igrača i igračica, te trenera koji su stizali u ovdašnji klub s ciljem da mu pomognu da bude bolji i uspješniji, već i stoga što je i on sam bio zanimljiva osoba i jako kvalitetan igrač koji je daleke prvenstvene sezone 1967./68. stigao u Izviđač.

Ante Rebac, koga i danas više znaju i prepoznaju po nadimku „Reda“ rodio se u Čapljini, 1944. godine, a rukomet je počeo igrati u lokalnom Poljodjelcu već s petnaest godina starosti. Po zanimanju je bio poljoprivredni tehničar, ali je cijelu radnu karijeru proveo u lokalnom autopoduzeću. Bio je kondukter na autobusnoj liniji Čapljina – Ljubuški - Imotski.

U Izviđač je stigao na početku prvenstvene sezone 1967./68. i službeno je registriran za ljubuški klub 18. 11. 1967. godine. U Ljubuškom će se zadržati nešto manje od godine dana, do 11. 10. 1968. godine, kada je zatražio i dobio ispisnicu, te se vratio u matično društvo, sada u redove kluba promijenjenog naziva „Lasta“. Razlog odlaska iz Čapljine u redove susjeda iz Ljubuškog, Rebac nalazi u zapostavljenosti u matičnom jatu, te u neizvršavanju obećanja o zaposlenju u svom mjestu. Kada je, po odsluženju vojnog roka u JNA, stigao u RK Slogu (neposredno po njegovom dolasku u prosincu 1967. klub mijenja ime u RK Izviđač ) Rebac je smatran veteranom, iako je imao svega 23 godine starosti. Ništa neobično za to vrijeme, jer je iza njega bilo više od osam godina karijere, preko 250 odigranih utakmica i oko 1000 postignutih pogodaka.

Svoje nesumnjive igračke kvalitete, Rebac je potvrdio i u  Izviđaču. U jesenskom dijelu sezone 1967./68. godine na poziciji kružnog napadača - „pivota“ na kojoj je igrao bio je, uz Dizdarevića, najistaknutiji pojedinac u sastavu, te ponajbolji strijelac prve prvenstvene runde. Osobito dobro je Rebac odigrao domaću utakmicu protiv mostarskog Tehničara (24:13), kada je postigao pet pogodaka.

Nažalost, te sezone Izviđač nije uspio ostvariti svoje planove i nije se uspio plasirati u Republičku rukometnu ligu. Izviđač je bio tek treći na konačnoj prvenstvenoj ljestvici, a dalje su otišli Konjičani. Možda i zbog toga razloga, ali vjerojatnije i zbog dobivanja zaposlenja u Čapljini, Rebac se vratio u matični klub „Lastu“. Skupa sa Turkom, Vegom, Novkovićem i ostalim čapljinskim rukometašima uspio se u sezoni (1970./71.) plasirati u Republičku rukometnu ligu. Karijeru je okončao nakon još jedne sezone odigrane u toliko žuđenom većem natjecateljskom rangu, 1972. godine.

Zanimljivo je kako je iste sezone, po svom prvom izborenom plasmanu u Republičku rukometnu ligu i ženska ekipa Izviđača dobila pojačanje iz Čapljine. I to peterostruko. Bile su to Kerima Katica, te sestre Iskra i Plamenka Hasanagić, kao i Pavica Lubina (iz Višića) i Đikov.