Korumpirana vlast još bogatija, a socijalni nemiri sve izgledniji!
Piše: V.S.Herceg
Citatom iz drame 'U očekivanju Godota', Samuela Becketta, počinje zaključak analize o odgovoru bh. vlasti na korona-krizu. S obzirom na naslov djela u kojem akteri uzaludno čekaju tajanstvenog Godota koji obećava dolazak, ali ne dolazi, a unatoč tome oni i dalje čekaju i čekaju, nazire se i priroda zaključka analize i istraživanja bh stručnjaka, prof. dr. Ante Domazeta, prof. dr. Vjekoslava Domljana, prof. dr. Almira Pešteka i mr. Faruka Hadžića u studiji ‘Održivost emigracija iz BiH’, sačinjenom potporom zaklade Friedrich Ebert Stiftung.
Za nas "novo normalno" predstavljaju već godinama odlagane reformske agende. Sve one imaju za cilj podizanje životnog standarda i konkurentnosti ekonomije BiH. Ali, one reforme koje se tiču europskih integracija su posebno značajne jer BiH bez EU nema mogućnosti da, kao mala otvorena ekonomija, nađe svoje mjesto u globalnoj ekonomiji i odupre se rastućim nastojanjima razbijanja multilateralizma, smatraju ovi stručnjaci. No, prema ponašanju bh. političke elite, EU je još toliko daleko od BiH.
Požrtvovnost medicinskog sektora i "oslobođena" korupcija vladinih institucija
Autori analize osvrnuli su se na medicinske, ekonomske, socijalne i političke aspekte upravljanja krizom u BiH i njihove veze s vizijom, ciljevima, politikama i mjerama za postizanje održivosti emigracija iz BiH. No, sudeći po njihovim zaključcima, poražavajući su. Naime, Domazet, Domljan, Peštek i Hadžić podsjećaju da je korona virus razorio svjetsku, pa tako i bh. ekonomiju. 'Ekonomija 90%', kako je naziva londonski Economist, znači da će svijet ostati bez 10% potrošnje, proizvodnje, tržišta, dohotka i zaposlenosti, a život u takvim uvjetima ne može biti siguran, zaključuju ovi stručnjaci.
Veliku mrlju na medicinski aspekt krize, i pored stručnog i požrtvovanog rada medicinskog osoblja, bacile su koruptivne radnje vladinih institucija u oba entiteta. Za takve radnje stvoreni su povoljni uvjeti proglašavanjem, inače nužnog stanja prirodne nesreće u F BiH i manje potrebne izvanredne situacije u RS-u, čime su se našli i razlozi za obustavljanje procedura javnih nabavki predviđenih Zakonom o javnim nabavama BiH.
Dok svijet pokazuje visoku snagu vodstva i razmišlja o reformama, u BiH političke nacionalističke elite udaljavaju zemlju od bilo kakvog političkog kompromisa i reformi. Na bazi povećanog obima javnog novca, zbog suprotstavljanja krizi, rastu i prijetnje rasplamsavanja korupcije i kriminala u sprezi političkih elita i tajkunske kapitalističke klase. Nacionalističke elite idu u zaduživanje, ne posvećujući nikakvu pozornost racionalizacijama javnog sektora, niti empatiji prema siromašnim, navodi se u analizi.
Nakon krize - kriza i još veće iseljavanje
Nema nikakve suradnje vlasti sa dijasporom, čime bi se pokazalo da je dijaspora dio BiH i faktor njenog društvenog i ekonomskog razvoja. Sa sigurnošću se može ustvrditi da će smirivanjem pandemije i ekonomskim oporavkom u zemljama EU, usprkos rastućoj automatizaciji i digitalizaciji društva i ekonomije, doći do porasta potražnje za radnom snagom, što će snažno aktivirati 'pull faktore' emigracije.
S druge strane, blokada reformi učinit će život u BiH nakon krize još neizvjesniji i potaknuti 'push faktore' migracija s rastom emigrantskih aspiracija u zemlji. Neizvjesno je u kojoj će mjeri vlasti BiH i poslovni sektor iskoristiti prilike za razvoj BiH. Svejedno, očekivanja brzog oporavka i ekonomskog rasta u BiH nemaju čvrstu osnovu. Reforme ostaju na čekanju, ali nada ostaje", zaključuju autori analize.
Socijalna neosjetljivost prema nezaposlenima - politička elita i javni sektor ostali neokrznuti i dodatno profitirali
Kada je riječ o socijalnom kutu gledanja na korona krizu, u analizi se navodi da su vlade pokazale socijalnu neosjetljivost u poduzimanju mjera protiv krize. U FBiH „korona zakonom” nisu uvaženi prijedlozi za povećanje minimalne plaće i njeno izjednačavanje sa razinom u RS-u, za dodjelu jednokratne pomoći trajnije nezaposlenim osobama, a odloženo je korigiranje mirovina prema indikatorima rasta i inflacije iz prethodne godine.
Vlade su se fokusirale na redovito servisiranje obveza iz socijalnog dijela proračuna (mirovine, socijalna davanja, obrazovanje, zdravstvo, javne službe), ali su ostale potpuno neosjetljive na ogromnu populaciju nezaposlenih i prekarijat, koji je u krizi izložen dodatnom siromaštvu, a nije zaštićen nikakvim mjerama vlada.
Uz sve to, zaposleni u javnom sektoru i politička elita s visokim plaćama i privilegijama ostala je potpuno pošteđena bilo kakvih restriktivnih mjera, barem u početnoj fazi ekonomskog pada.
Dok se može i prihvatiti takav pristup za uposlene sa nižim plaćama, socijalno je neprihvatljivo zadržavanje privilegiranog položaja političke elite. Ta se elita našla u prilikama da koristi dodatni obim javnog novca namijenjen državnim intervencijama na ublažavanju krize, što je dodatna prijetnja razbuktavanju korupcije i netransparentnosti njegovog korištenja novca, a za što već postoje brojne indicije navedene u nabavkama medicinskih sredstava.
Medicinska i socijalna kriza prerastat će u socijalnu krizu većih razmjera u mjeri u kojoj bude napredovala kriza i iscrpljivali se javni fondovi, a odlagao ekonomski oporavak. Tome će posebno doprinositi povratak radnika iz BiH koji gube poslove u Hrvatskoj u turizmu i u ostalim zemljama imigracije, posebno radnici na nekvalificiranim poslovima. Sve to će u uvjetima smanjenih mogućnosti za emigracije činiti velike socijalne pritiske i na sektor javnih socijalnih usluga. Neizvjesno je kakve političke promjene iz toga mogu proizaći, ali je jasno da će život u BiH biti teži i da će snažno poticati emigrantske aspiracije, a dobrovoljne povratke činiti nevjerojatnim. Ne treba isključivati ni socijalne nemire.
Opstrukcije reformi, nema perspektiva europskih integracija - još nismo odgovorili ni na 14 pitanja za kandidacijski status
Autori su kritizirali političke otpore reformama koji, kako navode, udaljavaju BiH i od perspektiva ekonomskog i socijalnog razvoja i euroatlantskih integracija.
"Nacionalističke elite na vlasti opstruiraju reforme jer one ugrožavaju same osnove na kojima počiva njihova moć, a to su nacionalne konfrontacije, koje stvaraju učinak homogenizacije oko nacionalističkih političkih partija, i ekonomski sustav zasnovan na kontroli javnog sektora i privilegijama za ortački dio kapitalističke klase. Pred pojavu korona virusa politička kriza u BiH se usijavala – skrpljene koalicije nisu bile u stanju pokrenuti bilo kakve političke inicijative – nema dogovora o provođenju odluka Europskog suda za ljudska prava i domaćih sudova o izbornim pravima, nema dogovora o formiranju Vlade F BiH, nema rješenja za 14 pitanja iz Mišljenja Europske komisije o kandidacijskom statusu BiH, RS najavljuje blokadu institucija BiH i traži novu strukturu Ustavnog suda BiH... Nema nikakvih novih perspektiva europskih integracija ni nakon svibanjskog EU summita EU 2020. i Zagrebačke deklaracije. U suprotstavljanju krizi, vlasti u BiH su krenule na jedino moguć, ali neizvjestan put stvaranja javnih dobara kroz državnu intervenciju.
Umjesto sigurnosti, kako se ističe, vlada neizvjesnost jer proces vode vlade bez sposobnosti postizanja kompromisa, bez javnog integriteta i kredibiliteta, koje ne vode računa o interesima građana i ekonomije, umjesto da se u ovoj situaciji, iskažu kao posebno javno dobro, jer koristi dobre vlade može koristiti i onaj tko je podržava i onaj tko je protiv nje. Postojeće koalicije nacionalističkih stranaka u BiH se nalaze pred raspadom. Ako se to i ne dogodi, čeka nas težak i mučan period postizanja rješenja koja bi ovu zemlju pokrenula ka oporavku i izvlačenju iz teške zdravstvene, ekonomske, socijalne i političke krize. Do tada, politička kriza će dodatno poticati pritiske za emigracijama kroz rastuću političku neizvjesnost i nesigurnost za ekonomsku, socijalnu i sigurnosnu budućnost ljudi u BiH.
Zdravstvo na koljenima - umjesto reformi, građanima se preporučuju privatnici
Osvrćući se na ponašanje bh. institucija tijekom pandemije COVID 19, autori ističu da je u BiH već od ožujka ove godine primijenjen i do konca svibnja 2020. zadržan rigidan sustav izolacije, zabrane kretanja i blokade ekonomskih aktivnosti, što svakako ima svoju ekonomsku cijenu.
No, podsjećaju i da se javljaju kritički pogledi, prema kojima je trebalo održavati liberalniji sustava zdravstvene kontrole pandemije, a rigidnost usmjeriti prema starijoj populaciji sa odgovarajućim mjerama kontrole. Relativno zadovoljavajući rezultati u suprotstavljanju pandemiji pokazuju opravdanost razvoja javnog zdravstva, koje je, iako u velikim financijskim poteškoćama, svojim ljudskim, tehničkim i bolničkim kapacitetima bilo u stanju odgovoriti potrebama liječenja koje nisu izlazile iz nekih standardnih okvira epidemije.
Rezultati u kontroli pandemije se razlikuju po entitetima i pružaju osnovu za zaključak da je decentralizirani sustav upravljanja pandemijom u F BiH imao prednosti u odnosu na centralizirani sustav u RS-u.
Važno je istaknuti da je korona kriza iscrpila resurse zdravstva i da će u sljedećem periodu, i pod utjecajem smanjenih prihoda za zdravstveno osiguranje, sektor zdravstva biti i dalje u poteškoćama, što će utjecati na nisku kvalitetu i dostupnost zdravstvenih usluga za građane, kojima se cinično nudi alternativa privatnog zdravstva, umjesto neodložnih reformi javnog zdravstva.
Prijeti nam masovno siromaštvo - gorući problem nezaposlenost
Kriza je pogodila ekonomiju BiH padom bruto domaćeg proizvoda (BDP), industrijske proizvodnje, izvoza i javnih prihoda, rastom nezaposlenosti, nelikvidnosti i prijetnji stečajem. Pad plaća za stotine tisuća zaposlenih i svođenje egzistencije desetine tisuća ljudi na naknade sa Zavoda za zapošljavanje obaraju životni standard i prijete masovnim siromaštvom.
Vlade u BiH nisu sačinile nikakve procjene učinaka COVID-19 na ekonomiju i socijalni sektor, niti ciljeve intervencija u ekonomiji i obim potrebnih sredstava za te intervencije. Čak ni zakoni koji su predloženi, kao što je Zakon o ublažavanju ekonomskih posljedica korona virusa u F BiH, nemaju ni obrazloženja ni proračuna učinaka koji se njime žele postići.
Za ublažavanje utjecaja krize poduzete su ili se planiraju tri grupe mjera. Prve su mjere subvencioniranja plaća i kamata na kredite. Drugu grupu čine mjere relaksiranja fiskalnih obveza gospodarstva, odnosno pomjeranje obveza uplate izravnih poreza. Treću grupu čine mjere kreditne podrške, a obuhvaćaju reprogram i moratorij na kredite građana i gospodarskih društava pogođenih krizom, shemu državnih jamstava sa Kreditnim fondom u F BiH vrijednosti 100 milijuna KM za obim kreditiranja od 500 milijuna KM za mala i srednja poduzeća.
Ukupan obim državnih intervencija iznosi oko 2 milijarde KM ili oko 6% BDP-a, što se ne čini dovoljno robusnim za ublažavanje posljedica krize i za podržavanje oporavka i ekonomskog rasta. U uvjetima niskog fiskalnog kapaciteta, ispravno primijenjeni model fiskalne ekspanzije stvara deficit javne potrošnje od oko 5% BDP-a, koji se namjerava pokriti primarno vanjskim zaduženjem.
Gorući problem krize i postkriznog oporavka bit će nezaposlenost oko 30 tisuća do 50 tisuća radnika, koji ostaju bez posla u različitim fazama krize (oko 5% uposlenih). Pravo je pitanje koliki će dio privatnog sektora preživjeti krizu i koliki će biti njegovi kapaciteti u generiranju oporavka i ekonomskog rasta.
Ekonomski oporavak bi trebalo temeljiti na oživljavanju izvoza roba i usluga, te rastu investicijske i opće potrošnje, dok će privatna potrošnja imati spor oporavak, zbog razloga koji se sve više odnose na loša očekivanja i neizvjesnost budućnosti. Tako se jasno opovrgavaju pogledi međunarodnih institucija o brzom oporavku bh. ekonomije.
Padaju doznake, bh vlast bez aktivne suradnje sa dijasporom
Podsjećaju na analizu Social Europe-a prema kojoj je oko 30% uposlenih u Europi dobilo otkaze, oko 50% uposlenih osjećaju skraćeno radno vrijeme, dok 15% njih očekuje otkaze u bliskoj budućnosti.
Među onima koji su pogođeni krizom veliki je broj radnika bh. iseljeništva. Veći broj njih, posebno onih sa niskim kvalifikacijama, izgubili su poslove i vraćaju se kući. Posebno su se u teškom položaju našli naši radnici u Hrvatskoj i Sloveniji, zemljama koje je kriza duboko pogodila. Naši radnici su i žrtve radikalizacije u zemljama koje su glavnim imigracijskim destinacijama. Ekstremisti ih tjeraju kući jer nema posla ni za domaće radnike. To se posebno odnosi za radnike niže i srednje kvalifikacije, barem u periodu dok ekonomski rast ne uzme maha.
Za visokostručne radnike iz BiH neće biti problema, oni će čak imati povećanu potražnju, kao što je to slučaj u zdravstvu, IT biznisu i drugim rastućim biznisima.
Prvi znaci krize ogledaju se u padu novčanih doznaka od iseljeništva zbog izostanka dolazaka u BiH, otkaza i pada plaća. Skoro jedna četvrtina doznaka ostvaruje se prilikom dolaska dijaspore roditeljima ili obitelji - doznake bi mogle imati pad u prvoj godini krize od 20% do 25% u odnosu na 2019. godinu.
Doznake su padale uvijek nakon kriza, a oporavak je dolazio nakon 4 do 5 godina. U dosadašnjem tijeku krize, nema tješnje suradnje institucija vlasti u BiH sa dijasporom.
Od prekida ekonomije zbog zdravstvene krize do izlaska iz depresije krajem 2021.
Kriza izazvana korona virusom imat će, prema mišljenju mnogih, a kako ističu autori analize, veće destruktivne posljedice po ekonomski rast i zaposlenost od financijske krize 2008. godine. U pogledu toka krize, sve više se iskazuju uvjerenja da će, umjesto oblika slova 'V' (nagli pad i brzi oporavak), kriza imati oblik slova 'U' (pad, trajnija depresija i onda rast), a u znatnoj manjini su oni koji predviđaju tok krize prema obliku slova 'L' (nagli pad sa neizvjesnim oporavkom).
Međunarodni monetarni fond (MMF), u svom pregledu ekonomskog razvoja iz travnja 2020. godine, smatra da će u 2020. godini globalna ekonomija imati pad od 3%, a da će 2021. uslijediti oporavak i rast od 5,8%.
U tome bi SAD imale pad od 5,9% i rast oporavka od 4,7%, Kina rast od 1,2%, odnosno rast od 9,2%, zemlje Europske monetarne unije (EMU) pad od 7,5% i rast od 4,7% (Njemačka pad od 7,0% i rast od 5,2%, Italija pad od 9,1% i rast od 4,8% respektivno). Za zemlje središnje i Iistočne Europe (CEIE) predviđa se pad od 5,2% u 2020. i rast od 4,2% u 2021. godini.
Za BiH predviđa se pad od 5% i rast od 3,5%, što znači da se izlazak iz depresije može postići tek 2022. godine. Razvoj krize bi se mogao odvijati kroz pet faza.
1. faza je razvoj zdravstvene krize, koja dovodi do izolacije i prekida ekonomskih i društvenih aktivnosti.
2. faza se odnosi na ekonomski pad zbog pada tražnje i prekida lanaca vrijednosti kompanija i zaključavanja ekonomije.
3. faza - ekonomija se otvara nakon što pandemija doživljava vrhunac.
4. faza - dolazi do oporavka aktiviranjem ekonomije, otpočinjanjem izvoznih aktivnosti i oživljavanjem potražnje.
5. faza je ekonomski rast, koji označava izlazak iz depresije.
Iz svega je jasno da BiH već u drugom kvartalu 2020. bilježi ekonomski pad i da će on, nakon što se ispolji u dva uzastopna kvartala, prerasti u recesiju. Istovremeno, to će značiti ulazak u depresiju, koja označava stanje u kome je BDP ispod razine na kome je započet pad i koji traje sve dok ne započne ekonomski rast. Oporavak može početi nakon otvaranja ekonomije i stavljanja pandemije pod kontrolu, negdje potkraj 2020. godine, čime bi se označio i izlazak iz recesije. Izlazak iz depresije bi se mogao očekivati koncem 2021. godine, tako da bi ekonomski rast mogao biti pokrenut početkom 2022. godine. Uz sav optimizam, razvoj krize će u velikoj mjeri ovisiti od oporavka ekonomija glavnih izvoznih tržišta BiH.
Neučinkoviti javni sektor stabilan - mala i srednja poduzeća skoro uništena
Izvjestan faktor otpornosti ekonomije BiH mogao bi biti javni sektor s visokom javnom potrošnjom, koja nije umanjena rebalansiranjem proračuna i koja iznosi oko 43% BDP-a, i glomazni korporativni javni sektor, koji i pored svoje neučinkovitosti, može održati visoku razinu stabilnosti u značajnim sektorima (elektroenergetika, telekomunikacije, transport, naoružanje i putna i komunikacijska infrastruktura).
Dodatni izvori anticikličnog djelovanja leže u visokom obimu javnih investicija u elektroenergetiku, autoceste i komunalnu privredu, koji bi mogli podržavati rast potražnje u premošćivanju recesije sa dodatnih oko 2 milijarde KM.
Rigidno zatvaranje ekonomije u travnju 2020. godine oborilo je BDP za oko 15% i s nastavkom niske industrijske, turističke i trgovačke aktivnosti stvara se visoka destrukcija poduzetničke strukture, posebno mikro, malih i srednjih poduzeća i obrta. Ukoliko bi se javio drugi val pandemije, trebalo bi izbjeći zaključavanje ekonomije, a mjere kontrole usmjeriti samo na kritične segmente populacije i društvenog života.
U zaključku se može kazati da su vlade u BiH ponudile, s velikim zakašnjenjem, blage lijekove za ublažavanje posljedica krize, što je posebno pogodilo mikro i mala poduzeća i obrte.