U sinoćnjem srazu na Poljudu sastali su se finalisti prošlog SP-a, a koji su taj duel dočekali s porazima iz prvog kola Lige nacija... Francuska je izgubila od Danske, a Hrvatska od Austrije. S tim da je Hrvatska žestoko izgubila, 0:3. Liga nacija i dalje nije shvaćena ozbiljno ili je u pitanju bila samo loša forma jednih i drugih?

Mnogi bi stavili ruku u vatru da je riječ o ovom prvom, o tom da je ovo natjecanje, posebno za velike, za one redovne na velikim natjecanjima, pomalo nepotrebno… ali eto, UEFA je odlučila je bolje igrati 'utakmice za nešto' nego prijateljske – i sad smo to gdje jesmo. U nekom jazu između kvalifikacija za velika natjecanja i samih natjecanja. S tim da oni manji, a tu smo mi, BiH, u ovom natjecanju trebaju vidjeti još jednu priliku za plasman na velika završne turnire – jer to Liga nacija nudi. BiH je jednom, za vrijeme Prosinečkog, baš preko LN uspjela doći do doigravanja.

Ima dakle Liga nacija i svojih primamljivih strana, između ostalog i tu da se 'igra za nešto', ali kako motivirati velike i one naviknute na uspjeh u kvalifikacijama?

Možda je odgovor 'nikako', bez obzira što njihovi navijači jedva čekaju da vide zvijezde na terenu. Možda su ovo nekima i dalje 'samo prijateljske utakmice', posebno jer se pri kreaciji ovog natjecanja nije pazilo na kalendar, na odmor koji je igračima prijeko potreban. Jer zato i ne pričamo o nekim velikim krizama zbog rezultata u Ligi nacija – primjerice tri vezana poraza Hrvatske u Ligi nacija na koncu 2020. pokvarila su atmosferu, ali kada su krenule 'prave utakmice', kvalifikacijske za iduće SP, kada je došao Euro, sve je to postalo lanjski snijeg – natjecanje koje je nametnuto, koje nema težinu…

Zato i 1:1 s Francuzima nema težinu koju bi taj remi imao da se radi o 'pravim utakmicama', kvalifikacijama, velikim natjecanjima. Zato će ovaj remi za Vatrene prije svega biti psihološki važan, ne i zbog tog boda koji će biri uvršten u tabelu treće sezone Lige nacija. S. N.