Izborna kampanja u primitivnom društvu i sa zapuštenim političarima i biračima proguta svakakve gadosti, iživljavanja jačih i ljudska ponižavanja.

U predvečerje ovogodišnjih općinskih izbora na red za linčovanje su došli poznati, do sada lojalni, bezopasni i “naši” Srbi: Predrag Kojović, šef Naše stranke i Srđan Mandić, kandidat za načelnika najveće sarajevske općine Centar  u kojoj živi i stoluje bračni par Izetbegović i za koju je mužjak kazao da je važnija od deset drugih općina u državi.

Četnik je 'ko nije s nama'

“Zeleni jastrebovi” ih proglasiše “četnicima”, a Kojović i Mandić svoju prošlost  i lojalnost sarajevskom minderu iznova moraju dokazivati papirom o pripadnosti Armiji BiH. Gadost je u tome što i ta fatalna “prva crta bojišnice” i odora s ljiljanima za te sarajevske političke aktere uz to Srbe, nije više dovoljna da ih nabrijana bradata botovska fukara konačno ostavi na miru.

Onako usput je očešan i Nermin Nikšić, šef SDP-a koji je također počašćen pripadnošću zloglasnog četničkog pokreta. Nikšić, a poglavito Kojović i Mandić su dobili vrlo ružna upozorenja na granici predizbornih prijetnji i u poziciji su da se pred bošnjačkom patriotskom javnošću skrušeno brane i panično podsjećaju na svoju svijetlu patriotsku ratnu prošlost. 

Naprosto čovjeku bude neugodno čitati što sve sarajevski Srbi navode kao pravdanje i svojevrsnu ispovijed bošnjačkom nacionalnom poglavici i njegovim   fanaticima.     

-Kažu, četnici. Ovdje im odgovaram u svoje ime, iako sam siguran da Srđan potpisuje. Srđan je bio u ABiH, ja raspoređen na radnu obavezu po zapovijedi  stožera ABiH. Da su rekli, na crtu. Od 2008. svake godine, idem u Srebrenicu. Nikad službeno, uvijek privatno. (Ove godine nisam išao 11-og jer je zbog Korone bilo restriktivno prisustvo i nisam želio zauzet mjesto nekome drugom, važnijem.) Inače, obično odem na pranje mezara par dana ranije i onda zorom, 11. srpnja, oko 5-6 sati odem u Potočare. Nisam nikad želio to spominjati javno jer je moja privatna stvar, ali ako SDA putem botova toliko o tome pita evo da odgovorim. Zato što se zovem Predrag i prezivam Kojović svaki dan moram dokazivat da volim svoju domovinu. I to je ok, jer je volim i nije mi ni teško ni mrsko to ponavljati. Mada je ponekad apsurdno kad tati – koga su četnici zarobili na aerodromskoj cesti, zatvorili u logor Kula i osudili na 12 godina zatvora zbog izdaje srpskog naroda – moram objašnjavati zašto me napadaju da sam četnik. Živimo u vremenu u kome neki ljudi s ponosom kažu, ja sam četnik. Za mene, to je najgora od svih uvreda. I na kraju. Upravo bi među Bošnjacima pripadništvo u Armiji BiH moralo vrijediti barem toliko da ga neko ne naziva četnikom, ako ništa drugo, ponizno na koljenima se  pravda “BO” Srbin Predrag Kojović.

SDA vrijeđa Armiju BiH

Ipak, šef SDP  Nermin Nikšić spada u rijetke pripadnike Armije BiH s činom kojeg SDA radikalna agentura naziva četnikom.

-Time SDA vrijeđa i samu Armiju BiH. Dakle, ako je pripadnik Armije BiH, davno nego je postao istaknuta ličnost SDP BiH, četnik, da li to znači da je opravdano pripadnike Armije BiH nazivati četnikom? Da li je Bakir Izetbegović s dva zdrava bubrega bio u ratu i jednu jedinu minutu na liniji? Nije. Nermin Nikšić je bio na liniji, zapitao se jedan sarajevski intelektualac.

Vođa SDA se još nije ogradio od sramotnih etiketiranja Kojovića, Mandića, Nikšića, kao što to nije uradio niti ranije u bezbroj sličnih nacionalističkih uvreda.

Međutim, lako je zamisliti kako bi reagirali on i njegovi nacionalisti i vjerski fanatici kada bi se netko s druge strane političke arene drznuo pa mu zabio prst u oko iskopavanjem “srpskih” gena njegove Izetbegovićeve loze s čime se znao  narugati Milorad Dodik. 

Blaženje nebošnjaka u Sarajevu

Blaćenje i čašćenje nebošnjaka u sarajevskom begovatu nije svježa, a najmanje slučajna pojava. Potpuno je besmislena teza kako slične degutante nasrtaje na lojalne Srbe i Hrvate nikada ne bi odobrio pokojni bošnjački “otac nacije” Alija Izetbegović. 

Upravo je on čistio Armiju BIH i institucije po nacionalnoj i vjerskoj osnovi o čemu su zorno u više navrata svjedočili Sefer Halilović, koji se zbog islamizacije Armije i razišao sa Izetbegovićima, zatim, Jovan Divjak i cijela plejada časnika različitih razina. Matrica jednokratnog iskorištavanja “naših” Srba i Hrvata je odavno trasirana i prepoznata.

Srećom, ona se demonstrira samo na relativno malom prostoru od nekih  27 posto teritorija koliko kontrolira patriotska “zelena buržoazija”, ali čudna je ta tvrdoglavost Bakira Izetbegovića, ali i drugih sarajevskih čelnika, jer se ta perfidna politika redovito razbijala o glavu Bošnjacima poput izloga.

Prvo su prihvaćali za sugovornika Milorada Dodika, zatim Mladena Ivanića,  Mladena Bosića, Mirka Šarovića, velike uzadnice su bile mlade snage Draško  Stanivuković i Jelena Trivić. Tu je i Nebojša Vukanović. I svi su oni redom bili  grubi promašaji i ogromna razočarenja.

Očigledno su na red patriotskog razvrstavanja i “čišćenja” došli bezopasni  federalni Srbi. Čelnik Naše stranke je davno dobio javnu opomenu kada je  pribijen na križ tvrdnjom da opasno želi satrti bošnjački nacionalni i vjerski identitet.

Možda se Kojović zaista uplašio da se onako podanički pravda brojačima krvnih zrnaca. Ako su i Kojović i Mandić preko noći postali opasni nelojalni Srbi i uz još i četnici, što je u Sarajevu ostalo još od srpskog patriotizma i  lojalnosti. Miro Lazović i Milan Dunović.

Sarajevski Hrvati su davno pročešljani. Spala knjiga da prezimenjake Komšić i oca i sina Marinka i Marija Pejić. Čak niti Franjo Topić nije više omiljen u patriotskome prostoru. Ali, kada god se povampiri bošnjački multietnički hegemonizam i širi patriotski nacionalizam štetu u konačnici trpe kreatori te  podle i dvolične političke igre.

Šta je smisao? Komšić je dobar kao pripadnik Armije RBiH jer je SDA u koaliciji s Demokratskom frontom (DF), a Mandić je “podvala” jer stranke Četvorke nisu u koaliciji sa SDA. Mada je, možda treba to napomenuti, već davne 2010. Sefer Halilović s predizbornih govornica Komšića nazivao „malim ustašom“ iako mu je bio komandant.

Sve su ovo pokušaju bošnjačkog revizionizma koji se za sada (zlo)upotrebljava u dnevno-političke svrhe. Ali, ukoliko se tome ne stane u kraj mogao bi imati zlokobne posljedice. J. S.