MAJA POPOVAC: Mostar u budućnosti vidim kao pametni, zeleni i digitalizirani grad sretnih ljudi i razigrane djece
Na respektabilnoj listi "Prava na grad" uz Marina Bagu i Huseina Oručevića našle su se i dvije dame. Riječ je o dramskoj umjetnici Ameli Kreso i poznatoj arhitektici i aktivistici Maji Popovac, inače profesorici na Univerzitetu "Džemal Bijedić" u Mostaru. Grupa mladih ljudi već godinama ukazivala je na različite nepravilnosti i kriminale u Gradu, da bi na koncu shvatili da je stvari mnogo lakše promijeniti i pokrenuti ukoliko "imaš čovjeka ili više njih unutra". O razlozima kandidature i predstojećim izborima u Mostaru za Dnevni list govori Maja Popovac.
Zašto ste se nakon godina u nevladinom sektoru i posla na Univerzitetu odlučili na učešće na predstojećim izborima? Na koji način Vas je privukao projekat Prava na grad?
Shvatila sam da je vrag odnio šalu… Bukvalno. Osjetila sam strah za budućnost, strah da u ovom gradu više neće biti moguće imati normalan život. Ovi izbori su posljednja šansa da ne izgubimo Mostar kakav se gradio stotinama godina. Svakim danom padamo sve dublje. Da se ovi izbori ne održavaju sada nego za par godina – nisam sigurna da bi bilo tko normalan bio spreman da se kandidira jer je pitanje tko bi još ostao ovdje. Što se tiče kolega s liste Pravo na grad, ekipa je potpuno logična, jer se dugo poznajemo, generacijski smo bliski, kretali smo se u istim krugovima od osamdesetih i dijelimo iste vrijednosti, sanjajući onu ljepotu i lakoću života koju nosimo iz djetinjstva i mladosti. Želimo da i naša djeca osjete i imaju isti taj duh Mostara duboko u svojim srcima. Na drugu stranu, godinama upozoravamo na probleme, nudimo rješenja - ali ovaj korumpirani mehanizam jednostavno ne da ne prepoznaje naše namjere, nego nas svrstava na listu nepoželjih buntovnika. Bili smo protiv mini-hidroelektrana i protiv nepovoljnih trasa autoputa, otkrivali Uborak i piralen i sve malverzacije s financijama u institucijama...
Ekspert ste na polju zaštite kulturno-povijesnog nasljeđa. Studirali ste i doktorirali u Pragu, radili ste na rekonstrukcijama velikog broja spomenika, uključujući i Stari most. Kakvo je stanje spomenika u Mostaru i imaju li oni potencijal?
Kao student arhitekture sanjala sam o projektiranju modernih i revolucionarnih objekata. Imala sam sreću da studiram na odličnom fakultetu s vrhunskim profesorima, u čarobnom gradu - ali i da u srcu i duši nosim mozaik sastavljen iz slika odrastanja u Mostaru - savršene linije krovova u Starom gradu, nestvarne krive luka Mosta u sitne sate, igre svijetla i sjena na usitnjenom dezenu fasada, voda, bašča i svjetla. Tuga zbog rušenja Staroga mosta stvorila je u kod mene potpuno nova interesovanja. Stvari koje sam dotad shvatala zdravo za gotovo počela sam promatrati iz drugog ugla. Sudjelovati u projektu rekonstrukcije Starog mosta bio je moj ostvareni san. Otvorio mi se potpuno novi svijet. Obnova kulturno-povijesnog naslijeđa za mene je i poziv i strast. Naučila sam puno, kako u Pragu, tako i na brojnim spomenicima kod nas, a danas se trudim da znanje prenesem svojim studentima. Iako ljepota koja nas okružuje privlači ljude iz cijelog svijeta, naši spomenici su u lošem stanju. Mi najbolje, znamo da nije sve bajkovito kako na prvi pogled izgleda - Stari grad je godinama prepušten sam sebi, zapušten i prljav. Razlog je maćehinski odnos i nebriga Gradske uprave prema ovom UNESCO-vom spomeniku. Partizansko groblje je jedan od najvrijednijih i najljepših spomenika iz Drugog svjetskog rata. Dnevnopolitička prepucavanja koja traju skoro 30 godina dovela su do devastacije i podjela u percepciji značaja ovog vrijednog bisera kulturno-povijesnog naslijeđa, i jednog od najmarkantnijih obilježja Mostara. Moramo shvatiti da ovakvi spomenici, dobro održavani i zastičeni mogu doprinijeti ne samo razvoju zajednice i turističke ponude Mostara, već i konačnom smirivanju tenzija i mirenju s prošlošću. Upravljanje Starim gradom, Partizanskim grobljem, Blagajem i ostalom bogatom materijalnom i nematerijalnom baštinom se mora povjeriti stručnjacima. Turizam može donijeti veliki prosperitet Mostaru i oko njega se moraju razvijati i sve ostale djelatnosti. Moramo razmisliti i o vrsti turista koje želimo. Moja procjena je da to treba biti manji broj kvalitetnijih turista, koji troše više i ostaju duže.
Zbog čega ste se odlučili da idete kao neovisna lista umjesto da se priklonite nekom od blokova?
Našu listu čine četiri kandidata. Nosilac je Marin Bago koji dolazi iz nevladinog sektora i godinama se bavi istraživačkim radom, te s timom iz Future uspješno ostvaruje projekte sa svim slojevima društva u gradu. Husein Oručević, politolog, novinar i osnivač Abraševića - zasigurno jednog od najkvalitetnijih multidimenzionalnih prostora u jedinstvenom Mostaru i regionu. Amela Kreso, je glumica Narodnog pozorišta - hrabra žena i majka, aktivna u društvenom životu Mostara. Ja kao arhitektica i profesorica na Univerzitetu Džemel Bijedić u Mostaru godinama obrazujem mlade građevince i dizajnere, usput ukazujem na lokalne probleme i radim na projektima vezanim kako za arhitekturu i urbanizam, zaštitu spomenika, kao i za visokoškolsko obrazovanje. Od začetka ideje da pokušamo znanje iskoristiti u pravcu poboljšanja stanja u Mostaru, prećutno smo konstatirali da će ovo biti samostalna borba. Naša lista je, kako ste vidjeli, sastavljena od ljudi koji su profesionalno i životno relizirani, prilično samostalni i potpuno neovisni. Nama ne treba posebna promocija, ljudi nas prepoznaju po radu kojim se bavimo unazad barem 20 godina. Ne bavimo se visokom politikom i nas interesiraju samo Mostar i ono što život u njemu može učiniti boljim. Shvatamo u potpunosti što je politika na lokalnoj razini, što znači vladavina prava i kako izgleda transparentno i stručno upravljanje resursima. Nismo se vidjeli u političkim opcijama koje se nude iz razloga da bi kad-tad morali podići ruku za nešto što se kosi s našim osobnim stavovima. Nismo htjeli ni hipoteke koje nose pojedine opcije, želimo odgovarati samo Mostarkama, Mostarcima i svojoj savjesti.
Vaša kampanja bila je u potpuno drugačijem stilu od onoga na što smo naviknuti na našim izborima. Zašto ste se odlučili za takav pristup? Tko je Gospodin Mostar?
Kampanja odražava nas kao pojedince, ali isto tako i našu filozofiju. Dugo imamo pripremljen program rada. On se odnosi na naredne četiri godine s dugoročnim projekcijama. Ništa nismo prepustili slučaju i svi aspekti koje obrađujemo razutat su dugogodišnjih istraživanja na terenu. Dobro znamo koji su problemi s kojima se lokalna zajednica svakodnevno susreće i nismo se u sve ovo olako upustili. Većina stranaka tek je u proteklih mjesec izašla na teren kako bi pitali građane što im smeta – pa po tome formira paušalna obećanja i vrši promociju. Većina čak i ne razumiju kako funkcionira Gradsko vijeće i koja je uloga vijećnika. Nas ljudi znaju, imamo potporu svih generacija, a ona je bazirana na povjerenju i dosadašnjim pojedinačnim i zajedničkim rezultatima. Nismo htjeli ulaziti u sponzorske kombinacije, lijepiti plakate i bilborde, dijeliti suvenire i iskakati iz grmlja. To nam se činilo nepristojnim i nekorektnim, da ne kažem da se nismo mogli natjecati s onima koji na promociju troše milijune iz naših proračuna. Na sreću, takav pristup smo mogli priuštiti jer nas podržava širok krug istomišljenika koji su spremni pomoći nam na različite načine i podržati ono što zagovaramo. Jako smo sretni što imamo takvu ekipu. Nemamo puno promotivnog materijala – ono što imamo ne vrti se oko nas već oko samog programa. Koliko god da nas uđe u Vijeće – plan ostaje isti. Gospodin Mostar je došao spontano. Razmišljali smo kakav grad želimo i zaslužujemo. Shvatili smo da je to grad tradicionalnih vrijednosti s potpuno modernim načinom funkcioniranja i grad koji je prijatan i fer prema svima, pošten i transparentan, pristojan i s dobrim manirima. Grad s kvalitetama koje je već imao i koji mu se trebaju vratiti.
Pribojavate li se izborne krađe?
Naravno, već je jasno da će se koristiti isti “provjereni“ obrasci kao na izborima do sada. Pokazalo se to i u ostatku BiH na nedavnim izborima. Pogotovo veliki problem predstavlja i glasovanje putem mobilnih timova, naročito za ljude koji se nisu mogli prijaviti, a u izolaciji su. Postoje velike nelogičnosti u cijelom sustavu. Kruže glasine o prikupljanjima osobnih karata, posebnim telefonima za prijave glasača i slično, a nas tješi to što je Mostar pod lupom, obzirom da je praktično jedini koji taj dan izlazi da glasa. Mi smo shvatili da su obuke za članove izbornih povjerenstava nedovoljne – pa smo radili i vlastitu obuku. Želimo da se proces glasovanja i brojanja glasova odvija transparentno i pošteno. Apeliram na sve koji će sudjelovati u procesu da posao koji im je povjeren obavljaju odgovorno i savjesno.
Tko je prema Vašem mišljenju odgovoran za trenutačno stanje u gradu?
Za stanje u gradu odgovorne su politike koje su se uspavale na lovorikama posljeratnih pobjeda i same sebi postale svrha. Ono što rade više ne ide u pravcu službe građanima, već u pravcu održavanja vlastitih nakaradnih tvorevina. Odgovorni su i građani jer se nakon 30 godina još uvijek nalaze u “njihovim”, “našim”, “konstitutivnim, “lijevim”, “desninim”… umjesto da misle o tome kakav im je kvalitet života, jesu li sigurni, zdravi i u kakvom društvu im se odgajaju djeca… Kriv je i prošli saziv Vijeća jer su, raspustivši se, dali vlast u ruke dvijema pobratimskim strankama. Nelogično je da u gradu ne postoji Vijeće, već njime upravlja gradonačelnik koji je trebao odgovarati upravo tom Vijeću.
Što bi bili prioriteti Vašeg budućeg rada u Vijeću?
Prioriteta je puno. Grad je zapušten u svim aspektima. Predizborno ušminkavanje vrlo brzo će otkriti nove afere i pokazati nove probleme. Naš program je jasan – učiniti grad pametnim, otvorenim, poslovnim, kulturnim. Sve mora postati transparentno i lako dostupno građanima. Moji osobni prioriteti odnose se uglavnom na rješavanje problema infrastrukture i urbanizma, svih oblasti iz domena arhitekture. Grad konačno treba dobar plan razvoja, strategiju koja će biti održiva i dugoročna, po uzoru na najbolje u Europi. Za to imamo sve resurse – bitno je samo isplanirati kako ih trošiti obzirno i dugotrajno. Isto tako, Mostar mora pružiti najviše onima kojima to treba – ugroženim kategorijama kao što su hendikepirani, ljudi s posebnim potrebama, ovisnicima, starijima, djeci, ljudima slabijeg materijalnog stanja, pješacima, životinjama... Pitanje ruševina, prenamjene i privremenog korištenja prostora i objekata mora biti rješeno brzo i stručno. Moramo poraditi na održivom javnom transportu, šetnicama, biciklističkim stazama, zelenim površinama, igralištima za djecu i razne sportove. Moramo vratiti život susjedstvima i prostorima između objekata, uvesti mjesne zajednice i jačati društvenu i socijalnu interakciju. Moramo saditi gradske vrtove, voćke, praviti zelene fasade i krovove. Osim što je korisno, ovo će poboljšati i klimu u gradu, te smanjiti efekte betonizacije i pojačati interakciju ljudi. Grad ima usvojenu strategiju razvoja kulture, spremali smo se da budemo europska prijestolnica kulture 2024, i to nam je opet uskratila samo politika. Držati se te strategije je ono na čemu ćemo inzistirati. Sport ne smije biti rezerviran za imućnije, grad mora na platnu listu staviti vrhunske trenere i sva djeca trebaju besplatne treninge u najboljim uvjetima, na najboljim terenima i u najboljim salama. Ulaganje u sport nije “humanitarna pomoć” klubovima, već sustavan pritup kompletnoj toj tematici. Vrtići moraju biti besplatni, uređeni i dostupni. Mora postojati inkluzija pod budnim okom stručnjaka. Ne smije postojati diskriminacija među djecom predškolskog i školskog uzrasta. Obroci u školama moraju biti zdravi i besplatni, i to od lokalnih proizvođača. Sve javne nabavke moraju biti zelene i transparentne. Umjeto linearne, moramo uvesti cirkularnu ekonomiju i pouzdati se na lokalne izvore. Reći ćete – kako, od kojih para!? Mostar je grad s velikim proračunom, koji na žalost završava na računima onih koji ga dijele. Umjesto da se ulaže u djecu i građane, dosad se ulagalo u lošu infrastrukturu i njene kasnije popravke i održavanje. To je začarani krug, kao kada kupite lošu veš mašinu za 300 KM i onda vam dolazi isto tako loš majstor svakih 15 dana i naplati 50 KM za popravku. Uz to, mašina troši puno struje i uništava veš. Kada za godinu stavite sve na papir – mašina vas je koštala 1500 KM bez troškova struje i uništene garderobe. Tako i mi potrošimo 60 milijuna godišnje u Mostaru.
Što može izvući Mostar iz ovakvog stanja?
Samo dobra vlada! Moramo stvoriti klimu za gospodarstvo, za privatnike, mlade, povratnike... Među njima će se možda opet naći neka nova Vesna Šunjić, Jole Musa, Osman Pirija… Dakle, ljudi sa znanjem i vizijom, i uz to hrabri i odlučni... Za to im treba stvoriti prijateljsko okruženje koje će im pružiti kvalitetan razvoj, dobro obrazovanje i stabilnost za bezbrižan život. Mostar je grad pametnih, talentiranih i dobrih ljudi, savršene klime, prirodnih ljepota, bogate povijesti i grad dva državna univerziteta i aerodroma… Tu su dakle sastojci za svijetlu budućnost. Iskreno, trebalo je puno truda i loše energije da ga dovedemo u ovakvo stanje. Mostar u budućnosti vidim kao pametni, zeleni i digitalizirani grad sretnih ljudi i razigrane djece.