Za Dnevni list intervju je dao Nedjeljko Ripić, nositelj koalicijske liste Mostar moj dom za gradsku izbornu jedinicu područje Zapad.

-Letargija i ravnodušnost su kao pošast nazočne u hrvatskom narodu, kaže Nedjeljko Ripić, diplomirani pravnik, suprug i otac dvoje djece koji je na predstojeće izbore u Mostaru odlučio izaći kao neovisni kandidat na koalicijskoj listi 'Mostar moj dom' koju čine HSP, HSP- BiH i HKDU-HRAST za gradsku izbornu jedinicu područje Zapad, i na taj način pokušati promijeniti sustav koji ne funkcionira ili slabo funkcionira što izravno pogađa sve pore društva.

Što Vas je ponukalo da se politički angažirate?

- Diplomirani sam pravnik i već petnaest godina samostalno radim u struci od  ukupno dvadeset godina radnog staža. Obavljajući svoj poziv svakodnevno komuniciram s građanima Mostara, te shvaćam probleme s kojima se susreću. Upravo to me je potaklo da donesem ovakvu odluku koja će mi omogućiti da pokušam promijeniti sustav koji slabo funkcionira, odnosno često ne funkcionira. Iskreno, letargija i ravnodušnost su kao pošast prisutne u hrvatskom narodu u Mostaru, ali i u ostalim građanima Mostara i njihovo mišljenje da se ništa ne može promijeniti potaknulo me da dokažem to da su pozitivni pomaci mogući. Bolji život je moguć, ali za to je potreban pozitivan pristup: rad, vjera u sebe i ponajviše vjera u Boga. Neovisan sam kandidat i ne pripadam niti jednoj političkoj opciji, no moje viđenje politike ima demokršćanski pristup i razvitak na principu kršćanstva, dobrosusjedskih odnosa, mira i uvažavanja drugih i drugačijih zbog čega sam na listi Koalicije za Mostar 'Mostar moj dom'.

Kako animirati sugrađane da izađu na izbore, proteklih 12 godina u Mostaru nisu imali tu mogućnost?

- Shvaćam problem neangažiranja u politici i mogu krenuti od sebe, jer mislio sam da ništa ne mogu promijeniti i prepuštao sam se stihiji da drugi odlučuju u moje ime. Olako sam shvaćao činjenicu da je glasovanje dužnost i obveza smatrajući to više floskulom. Posljedica takvoga shvaćanja u Mostaru su i aktivnosti vladajućih stranaka, bolje rečeno neaktivnosti jer za narod nisu učinili ništa. U jednom trenutku postao sam svjestan da je veliki broj mojih prijatelja i poznanika, obrazovanih mladih ljudi sa svojim obiteljima otišlo iz Mostara. Ukoliko ne dođe do promjene ovoga trenda iseljavanja mogu očekivati i od svoje djece da odu iz Mostara, i zbog toga sam odlučio pokušati promijeniti postojeće stanje, prije svega počevši od sebe, angažirao sam se, izaći ću na izbore, a sutra ću se boriti za hrvatski narod, ali i ostale sugrađane da imaju pravo na život dostojan čovjeka ovdje u našem Mostaru, a ne u bijelom svijetu.

Nastavimo li se ponašati kao da nas se ništa ne tiče naša budućnost je osuđena na propast. Ta spoznaja me je pokrenula i odlučio sam boriti se za promjene. Hoću li u tomu uspjeti ovisi od građana Mostara s područja gradske izborne jedinice Zapad. Želio bih podcrtati da svatko treba krenuti od sebe i razmisliti o tomu je li njegovo djelovanje, odnosno nedjelovanje posljedica trenutačnog stanja u Mostaru. Nekad je propust teži od akta. Stoga bih iskoristio ovu prigodu i pozvao sve građane da izađu na izbore.

Cilj svake političke organizacije je osvajanje vlasti i ostanak na istoj, a što je eklatantno vidljivo u Mostaru, jer neprovođenje izbora od 2008. godine vladajuće političke opcije su upravo potvrdile ovaj zaključak. Šteta koja je nastupila samo nepostojanjem Gradskog vijeća koje je trebalo donositi zakonski okvir razvoja grada je nenadoknadiva i neoprostiva. Hoće li to glasači prepoznati ostaje nam da vidimo 20. prosinca ove godine na izborima u Mostaru. Osobno vjerujem da je narodu dosta i da su spremni podići svoj glas i reći dosta nečinjenju podobnih dok sposobni odlaze u potrazi za egzistencijom.

Kako se mislite boriti, koji su Vaši prioriteti i program za boljitak Mostara?

-Ima više točaka, ali među prioritetima je pomoć socijalno ugroženim skupinama građana: beskućnicima, umirovljenicima s najnižim mirovinama. Činjenica je da svakodnevno viđamo naše sugrađane koji su pošteno i vrijedno zaradili svoje mirovine, ali one su nedostatne, pa su primorani prekapati po kontejnerima kako bi preživjeli što je neprihvatljivo. Stoga grad koji ima 60 milijuna maraka godišnji proračun mora imati stavku koja će omogućiti pomoć za ugrožene skupine sugrađana kroz socijalna davanja. Također, Grad mora iznaći sredstva za pomoć obiteljima s troje i više djece i tako poslati poruku roditeljima da je spreman stimulirati roditeljstvo i raditi na povećanju nataliteta. Mišljenja sam da Grad mora imati i aktivniju ulogu kad je u pitanju pomoć, odnosno poticaj mladim obiteljima pri stambenom zbrinjavanju, ali i problemima stanovanja u zgradama što prije svega podrazumijeva postavljanje učinkovitih energetskih fasada i ugradnju liftova u manjim zgradama gdje je to moguće, a poglavito u zgradama gdje žive invalidne i slabo pokretne osobe. Grad treba iznaći rješenja za izgradnju parkinga u gradu. Primjerice, Centar II i Centar III nemaju adekvatne prostore za parkirna mjesta pa su sugrađani primorani parkirati na javne površine. O svemu tome se da razgovarati, a onda i krenuti u rješavanje problema koji se samo gomilaju proteklih dvanaest godina. Također, poželjno bi bilo razmisliti i o pitanju Gradske športske dvorane  u koju je proteklih 35  godina uloženo previše novca da bi bila ruglo Grada. Prema dostupnim informacijama u samo periodu od 2010. do 2014. godine  u izgradnju ove Dvoranu je uloženo preko 8,5 milijuna KM. Postoje nezvanične procjene koštanja izgradnje Dvorane koje iznose do 62 milijuna KM, pa s obzirom na dosadašnje ponašanje vlasti Grada mislim da bi trebalo razmisliti o prenamjeni ovog objekta i možda na započetom gradilištu izgraditi parking. Ovaj prijedlog je utemeljen s obzirom na činjenicu da Grad Mostar ima preko 35 tisuća registriranih vozila te da nedostaje uređen parking što za posljedicu ima uništavanje zelenih javnih površina i zauzimanje gradskih prometnica. To je široka tema što iziskuje ozbiljnu analizu i stručnu ekspertizu oko ovog prijedloga kao i prijedloga o izgradnji Gradske športske dvorane u gusto naseljenom području i organiziranja i održavanja športskih priredbi.

Kako se ne bi krivo shvatio, ja sam apsolutno za to da Grad Mostar ima svoju športsku dvoranu jer dvorana je do sada trebala biti sastavni dio Grada. No izgradnja Mepasa i stambenih okolnih zgrada logično stavlja upit; Gradi li se športska dvorana na adekvatnom mjestu?

Podupirem izgradnju Crkve Kristova Uskrsnuća i spreman sam dati svoj doprinos, odnosno  angažman u rješavanju problema oko izgradnje Crkve. Taj problem ne želim politizirati, ali osjećam obvezu i dužnost iskazati volju za  pomoć, jer je vrijeme riješiti to pitanje.

Nadalje, zalagat ću se za razvoj poljoprivrede i stočarstva okolice Mostara. 

Prioritet je zaustaviti iseljavanje, odlazak mladih, pa i cijelih obitelji. Jedan od prijedloga je i sufinanciranje školovanja, odnosno pomoć roditeljima, jer ako grad ne može osigurati knjige za osnovnoškolce, onda može osigurati bilježnice i pribor što bi uvelike pomoglo roditeljima. Svi znamo da je osnovno školovanje obvezno i besplatno, no činjenica je da je samo obvezno, a sav teret tog takozvanog besplatnog školovanja su preuzeli roditelji, ništa nije džabe ni knjige, ni pribor, pa su roditelji s dva ili više školaraca primorani na početku školske godine uzimati kredite kako bi opremili svoju djecu za polazak u školu, a školovanje je kao besplatno, za koga?

Koja je vaša poruka građanima Mostara, grada koji proteklih godina nezaustavljivo gubi svoje ljude, svoje tvornice, uređene površine i sve manje nalikuje biseru Hercegovine?

-Za mene je čovjek ispred svega, grad čine ljudi. Pozivam sugrađane da shvate da je čovjek ispred svega, te da su ljudi po prirodi stvaratelji, a da bi mogli stvarati i živjeti od svoga rada u zdravom i normalnom okruženju bitno je da izađu na izbore i sudjeluju u izboru onih ljudi  koji će uređivati njihovu svakodnevicu i upravo zato su lokalni izbori važni jer se odnose na svakoga pojedinačno. Zato izađite na izbore i birajte ljude koji će se zalagati za opće dobro, za svoj grad i njegove ljude-jer grad to smo mi i nemojmo dopustiti da o našoj sudbini odlučuju drugi.  D. Š.