Nije čitava godina stala u Katar, ali nogometnu 2022. uvelike je obilježio njen kraj. Konačna pobjeda Argentine i Messija, još jedna bronca Hrvatska te odlazak Pelea, globalno će zauvijek obilježiti godinu iz nas, godinu u kojoj je reprezentacija BiH svoje odrađivala u miru, sve do samog kraja i bure/konfuzije oko izbornika. No i tijekom godine bilo je nogometa za pamćenje, a najljepši i najučinkoviti igrao je rekordni Zrinjski.

Godine svjetskih prvenstava uvijek su posebne. No za ovu iza nas, nekako u startu nismo bili sigurni. Jer Katar 2022. najavljivan je s toliko skepse da nitko nije znao što nas čeka. A dočekalo nas je možda i najspektakularnije svjetsko prvenstvo ikada. U tolikoj mjeri da se lako moglo dogoditi da se sve prije toga učinjeno u nogometnoj 2022. arhivira, ali to ipak nismo mogli dozvoliti – ne bi bilo fer.

Zrinjski

Već je početak godine obećavao. Jer mostarski je Zrinjski u 2022. ušao s plus dvanaest. Bila je to prednost koja je u svakom smislu ocrtavala ono što su Plemići pokazivali na terenu… zapravo manje od toga. Jer Zrinjski kojeg je sklopio Sergej Jakirović nije djelovao kao da će stati – što se ispostavilo točnim. Jer do kraja sezone, do prošlog ljeta, ta se prednost popela do nevjerojatnih plus 27 pa je rekordna sedma titula Plemića u povijest otišla kao pothvat koji će biti jako teško ponoviti – kompletna kampanja, a u sklopu nje i nestvarna 33 gola Nemanje Bilbije u 32. prvenstvena nastupa!
Uz to, Zrinjski je na startu aktualne sezone odradio i europsku kampanju za pamćenje čije je savršenstvo uskratila tek drama penala u Bratislavi – iz koje je u skupine Konferencijske lige otišao Slovan pa je priča o prvom bh. klubu u UEFA-inim skupinama nakon rata ostao san. Jakirović je pred kraj godine digao sidro i otišao u Rijeku, a nasljedniku, Krunoslavu Renduliću, u ruke predao uigran tim, ali i veliku odgovornost – jer Uprava mu je poručila kako želi dvostruku krunu, ništa manje od toga!

Velež

Gradski rival Velež, također je imao jako dobru godinu. Nisu pali rekordi, ali jeste jedan crni niz koji je brojao godine od zadnjeg trofeja. Onog famoznog Kupa iz 1986. Feđa Dudić, najprije je posložio Velež koji je sezonu prije izborio prvi nastup u Europi nakon 33 godine , da bi u svibnju 2022. s Rođenima u zrak podigao trofej Kupa. Na penale, u sjajnoj atmosferi Bilinog polja (na tribinama se našlo oko 10.000 gledatelja) poraženo je Sarajevo… na čiju je klupu Dudić preselio, ali ljubav s klubom iz rodnog grada nije potrajala pa će on, ali i svi igrači generacije (Jovičić, Radović, Zvonić, Ovčina, Zeljković…) te navijači 2022. najviše pamtiti po trofeju, po slavlju.
Ni Velež nije dugo izdržao s njegovim nasljednikom, Amarom Osimom, ali barem je period pod Dudićem natjerao čelništvo da se pred kraj 2022. prvi puta nakon dugo vremena odlučno postavi i pošalje poruku – kako će se Velež boriti za najviše pozicije.

Real

Nakon što je na ljeto uzeo 35. titulu prvaka Španjolske, Real Madrid je pokorio i jubilarnu 30. sezonu elitnog euro-kupa otkako se on zove Liga prvaka te na štetu Liverpoola po rekordni 14. put postao prvakom Europe. Veliku je ulogu odigrao neuništivi, karizmatični Carlo Ancelotti koji se nakon šest godina vratio u Madrid i u toj povratničkoj sezoni uzeo tri trofeja – na dva spomenuta svezao je i španjolski Superkup. Jasno, učinili su to igrači, ne 'Karlo Veliki', a među njima je i dalje sjajilo lice momka iz zadarskog zaleđa – 37-godišnjeg Luke Modrića.
Kao i čitavu svoju karijeru, koja je zakačila i razdoblje u Zrinjskom, odbijao je odustati, a i Real od njega pa mu je dao novi ugovor – koji traje do idućeg ljeta.
Taj isti Luka nije se umorio ni u klupskoj sezoni koja traje pa je bio pravi i u Katru – gdje je show ukrao jedan drugi velikan današnjice. Po nekima možda i najveći.

Argentina

Argentina definitivno nije cijelo vrijeme odigravanja turnira djelovala kao favorit. Posebno nakon uvodnog poraza od Saudijske Arabije (1:2), kada je Lionel Messi imao onu karakteristično frustriranu facu iz reprezentacije. No, kako je Mundijal prolazio, Messi i društvo su djelovali sve bolje i bolje, a fajterski duh im je uvelike pomogao da preskoče prepreku zvanu Nizozemska (od 2:0 do 2:2, da bi na kraju odlučili penali) protiv koje su iskre frcale za vrijeme i poslije utakmice. U polufinalu su Gaučosi razbili Hrvatsku i s 3:0 vratili joj milo za drago zbog onog 0:3 poraza iz Rusije da bi u finalu odigrali epski meč s Francuzima – utakmicu nakon koje su mnogi prihvatili da je to bilo najbolje prvenstvo ikada! Jer imalo je to finale sve, povratak Francuske s 0:2 do 2:2 u zadnjim trenucima regularnog dijela, još dva gola u produžecima, onu famoznu obranu 'ludog' Martineza Muaniju u zadnjim trenucima drugog produžetka te vrlo, gotovo manijakalno raspoložene glavne aktere – Messija i klupskog mu kolegu Mbappea. To što je pobjeda izborena na penale, Argentincima nije nimalo zasmetalo pa su danima slavili na ulicama Buenos Airesa.

Hrvatska

Slavilo se i u Hrvatskoj – slavila se 'bronca zlatnog sjaja'. Treća medalja Hrvatske u šestom nastupu na svjetskim prvenstvima, druga vezana nakon srebra iz Rusije. Mnogi su se iznova pitali što je u tim Hrvatima, u tom zraku iznad zemlje koja po broju stanovnika ne bi trebala toliko značiti u nogometnom svijetu, a odgovor bi često odlazio na temu domoljublja, nacionalnog ponosa. Tako je bilo, jer Zlatko Dalić je opet igrao na tu kartu, na nešto što je patentirao njegov učitelj Miroslav Ćiro Blažević, ali daleko od toga da je Dalić nije imao argumente, adute koje stavio u službu kolektiva koji je prije svega igrao na rezultat. Kolektiva u kojem se istaknuo 20-godišnji Joško 'Batman' Gvardiol, kojem je ona maska zbog ozljede nosa kreirala takav imidž da bi je komotno mogao nastaviti nositi do kraja karijere – što je u šali i sam natuknuo. Bio je to možda i labuđi pjev neizbježnog Modrića na svjetskim prvenstvima, ali opet – kao i u slučaju Messija pa i 'posrnulog' Ronalda koji je nakon razočaravajućeg Mundijala napustio Europu i otišao u Arabiju, treba sačekati.

Reprezentacija

A reprezentaciju BiH se čekalo i čekalo. Prva godina s Ivajlom Petevom bila je loša, spekuliralo se o prijevremenom razlazu s Bugarinom, ali ostao je – i u drugoj godini na klupi ipak napravio rezultat. Nakon očajnih kvalifikacija za Katar, u 2022. BiH je pod njim osvojila svoju skupinu u Ligi nacija, izborila promociju u A rang te osigurala doigravanje za Euro 2024. No, ispriječila se stavka zvana ugovor, ugovor koji mu je istekao s krajem godine, ugovor koji Nogometni savez BiH nije spreman produžiti. Takva se barem slika stvorila. Jer u Savezu nisu osjetili potrebu da sa svojim stavom/stavovima iziđu u javnost koja je s nama medijima već zaključila – da će ga naslijediti Faruk Hadžibegić. Već njegov spomen mnoge je podigao na obrambeni stav pa je Petev, skoro pa preko noći, od izbornika prema kojem su mnogi bili indiferentni postao miljenikom navijača. Sigurno dijelom i zbog osjećaja inata koji tribine imaju prema Savezu – koji je to opet uspio zakomplicirati stvari. Petev nije bio odličan pa potraga za novim rješenjem i nije neko iznenađenje - ali tajming se pokazao lošim. Opet.

Pele

I za kraj 2022. – tužna vijest. Jedan od najboljih nogometaša svih vremena, Brazilac Edson Arantes do Nascimento Pele umro je 82. godini. Za neke je ovime definitivno riješena dilema tko je najveći živući igrač svih vremena, dok su drugi i ranije smatrali da je najveći ikada – nitko drugi nego Pele. Ne jedan od 'one dvojice Argentinaca' ili 'nedaj Bože onaj propali Ronaldo' – koji je toliko propao da se pred kraj karijere našao pred potpisom najunosnijeg ugovora ikad! Ikomu u sportu!
Tako je to u nogometu, rasprave idu do te mjere da se giganti ponižavaju pa će možda netko jednog dana reći i to da Pele nije ravan Messiju, da mu nije do koljena… ali za one koji znaju, njima će sve reći podatak da je Brazilac jedini igrač koji je svjetsko prvenstvo osvojio tri puta (1958., 1962., 1970.). Godina 2022. zaista je bila, kao i Pele, za vječnost.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba