Pet fraza koje djeca ne bi trebala čuti od roditelja: Ostavljaju emocionalne rane
Dijete
Postoji mnogo rečenica koje, kao roditelji, možemo izgovoriti nesvjesno, no djeca ih često dožive dublje nego što mislimo. U moru svakodnevnih obaveza, umora ili frustracije, ponekad izgovorimo riječi koje možda zvuče bezazleno, ali za dijete nose veliku težinu. Donosimo nekoliko uobičajenih fraza koje, premda često izgovorene s dobrim namjerama, mogu imati dugoročno negativan utjecaj na djetetovo samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti.
"Zašto ne možeš biti kao tvoj brat/sestra?"
Za roditelje usporedba može biti jednostavan način izražavanja frustracije ili želje za boljim ponašanjem. No, za dijete ova fraza može značiti nešto posve drugačije - da nije dovoljno dobro ili da roditelji više vole nekog drugog. Takve usporedbe mogu potaknuti ljubomoru i osjećaj manje vrijednosti, ostavljajući dugotrajne emocionalne rane.
Pokušajte cijeniti djetetove jedinstvene osobine. Recite mu nešto poput: "Znam da možeš ovo savladati, imaj strpljenja i truda. Hajdemo zajedno pokušati!"
"Ti si djevojčica/dječak, ne možeš to učiniti!"
Izrazi koji određuju što je "prikladno" ponašanje za djevojčice i dječake, mogu na dijete ostaviti trajne posljedice. Kada djevojčici kažete da ne bi trebala biti glasna ili dječaku da ne bi trebao plakati, oni počinju vjerovati da su njihove prirodne reakcije nepoželjne. Takvi komentari mogu utjecati na razvoj djetetovih emocija i identiteta.
Umjesto toga, probajte reći: "Što te muči?" ili "Što misliš o tome?" Na ovaj način dajete djetetu prostor za izražavanje svojih emocija i interesa bez uvjetovanja.
"Razočarao/la si me."
Ova fraza lako sklizne iz usta, osobito u trenucima ljutnje. No, dijete može čuti poruku da je ono "loše" ili da nikada neće ispuniti očekivanja roditelja. Takve riječi često djeluju demotivirajuće umjesto poticajno te mogu trajno narušiti osjećaj vlastite vrijednosti.
Umjesto toga, recite: "Tužan/na sam zbog onoga što se dogodilo." Na taj način pokazujete da su vaše emocije povezane s konkretnim ponašanjem, a ne s djetetovom osobnošću.
"Nisi ispunio/la moja očekivanja."
Roditelji često misle da će ovakva izjava motivirati dijete, no ona može izazvati suprotan učinak. Dijete može početi misliti da nije dovoljno dobro ili da roditelji imaju točnu sliku kako bi ono trebalo biti, bez prostora za osobne pogreške.
Umjesto toga, bolje je reći: "Vjerujem da ćeš uspjeti, ali hajdemo zajedno pronaći način da to poboljšamo." Na ovaj način, dijete osjeća podršku, a greške doživljava kao faze koje može prevladati.
"Premlad/a si da ovo razumiješ."
Ova fraza može djelovati kao da umanjuje važnost djetetovih pitanja ili želja. Djeca su vrlo osjetljiva na poštovanje i ozbiljnost kojom ih doživljavamo, a takve izjave mogu im narušiti povjerenje u vlastite sposobnosti.
Bolji pristup znači reći: "Rasteš i učiš, hajdemo to zajedno pokušati shvatiti." Ovakvim pristupom dijete vidi da cijenite njegovu znatiželju i da ste spremni pomoći mu u razumijevanju.
Svaka riječ koju izgovaramo ima potencijal graditi ili rušiti djetetov karakter i samopouzdanje. Ponekad je potrebno samo malo promisliti i reći iste stvari na način koji osnažuje, a ne povređuje. Tako možemo postići da i najizazovniji trenuci budu prilike za učenje, a ne povod za osjećaj srama, piše index.