Atmosfera u reprezentaciji nije ni loša – gora je od toga. Samo većina toga nije svjesna. I tu leži najveći problem reprezentacije – ne u rezultatu.

- Rezultat. Mislim da nismo zaslužili izgubiti, bio je odgovor Ivajla Peteva na pitanje 'što je najveći problem reprezentacije?'
Bugarin je u bio pravu kada je to izjavio nakon minimalnog poraza od Gruzije u Zenici, četvrtog uzastopnog. Jer rezultat je taj koji sve određuje… u većini slučajeva. Ali ne u reprezentaciji BiH, gdje to ništa ne znači, gdje to – nije najveći problem. Pravi problem puno je dublje… samo ga treba iskopati i riješiti. I učiniti to što prije. A bojimo se da bi on bio radikalan. Jer druge nema.

Iznenađenje izostalo

Ne tako davno poraz BiH od Gruzije bio bi iznenađenje. Ali to više nije slučaj. Jer BiH više nije ta reprezentacija od koje se očekuje da će dobiti protivnike tog ranga. A to je zato jer, da, Petev je u pravu, nema rezultata. A to će reći da je izgubljeno povjerenje, ako želite – i kult reprezentacije. Tu će neki stati, reći 'to je tako'. No, mi se ipak želimo zapitati 'kako to da već duže vrijeme nema rezultata?' A pod tim 'duže vrijeme' mislimo na period, ne od par godina, nego skoro deceniju – od SP-a u Brazilu 2014. U periodu od skoro dvije i pol godine ostvarene su tek dvije pobjede (Kuvajt i Kazahstan), a godina s Ivajlom Petevom iza nas, nije pomogla da se trend promijeni. Naprotiv. Bugarin kao jedno od najvažnijih lica reprezentacije zapravo je počinio najveći trenerski/izbornički grijeh! A toga nije ni svjestan.

Izostala i reakcija

- Žao mi je što je rezultat negativan, ali bili smo puno bolji od protivnika. Primili smo gol iz jedinog udarca. Ne mogu biti nezadovoljan sa igračima, dali su sve od sebe. Gruzija se branila sa jedanaest igrača. Imali smo dvije stopostotne šanse, ali nažalost, rezultat je loš.
Bila je to Petevova izjava nakon tog minimalnog poraza od Gruzijaca. Jedna od takvih izjava u nizu. Onako, poslovično bezlična do te mjere da ju neki greškom doživljavaju kao plod jezične barijere. I tu je negdje vrh problema s ovom reprezentacijom koju vodi Ivajlo Petev. U bezličnosti atmosfere. U izostanku reakcije na sve što se događa na terenu. U istinskoj učmalosti, izostanku želje da se nešto promijeni – od Saveza pa nadalje. A da je tako, pokazali su brojni izbornički primjeri prije Peteva.

Sušić nas je barem ljutio

- Već sam rekao predsjedniku saveza da neću dati ostavku. Naše šanse za plasman na EURO još uvijek postoje, male su, ali postoje i dok god je tako, ja ostavku neću dati.
Bila je to izjava Safeta Sušića nakon poraza u Tel Avivu (0:3) s kraja 2014., nakon poraza poslije kojeg je malo tko ostao ravnodušan. U većini slučajeva, barem ako pričali o vatrenim navijačima, komentar je bio – 'čovječe, ne možeš ga ni puškom otjerati'. A ni oni manje žestoki navijači nisu ostali ravnodušni, bilo da ih je Sušićeva izjava nasmijala ili začudila. I to je ono, iako tada nije bilo očito, što je zapravo bilo dobro za reprezentaciju. Postojala je reakcija tribina, a nebitno je kakva je bila. Jer reakcija je izazvala djelovanje Saveza, stvari su se pokrenule, došao je Mehmed Baždarević s kojim je to išlo, koliko je išlo… Nebitno, došlo je do promjene, a ona je ponekad nužna.

Jedan je način, samo jedan

Jasno je da ciljamo na razilazak Saveza i Peteva. Uostalom, Bugarin je još po dolasku na klupu sam rekao: 'Sudite mi po rezultatima'. Dakle, nema apsolutno nikakvog razloga da se njegova ostavka ne spominje s punim legitimitetom. I spominje se. Ali na način kako i Petev u svojim komentarima analizira utakmice – stidljivo, nedorečeno.
Drugim riječima, izostanak izborničke inicijative da nešto promjeni s reprezentacijom, ili jednostavna nemogućnost, za rezultat je dala indiferentnost tribina, Saveza, zapravo svih oko reprezentacije. Zato poraz od Gruzije nije nikoga iznenadio, posebno naljutio… a ako jeste, radi se o nepopravljivom optimisti. A ti 'nepopravljivi' će gajiti nadu da se sutra protiv redovne mušterije Luksemburga to s par golova može popraviti i onda s tom nekom naoko boljom atmosferom spremno dočekati Ligu nacija u lipnju. Bila bi to velika greška, ali Savez ih je već napravio mali milijun i u nizu, tako da nećemo biti iznenađeni – što god se dogodi.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba