Piše: Antonela Marinović Musa

Hajdučka vrata, kao prirodni fenomen na Čvrsnici i geomorfološki spomenik prirode, zasigurno su jedna od najljepših lokacija za fotografiranje. Odredište su brojnih planinara i zaljubljenika u prirodu, a rado ih posjećuju i Ljubušaci.

Naime, Perica Biško i Franjo Kovač su odabrali baš ovu lokaciju s koje se, pod snježnim pokrivačem, pruža predivan pogled na okolne najviše vrhove Prenja, Čvrsnice, Veleža i Čabulje.

Očaravajući prizor

-Da dobro ne poznajemo planinu, možda se i ne bismo uputili na ovo odredište. Prvotno smo planirali kampirati, no odmah smo po dolasku primijetili da je snijeg svjež i da će nam se, najvjerojatnije, uspon oduljiti. Odlučili smo prespavati u skloništu te smo ujutro nastavili put i uspješno stigli do cilja, bez obzira na velik snijeg i temperaturu -12. Vrijedilo je truda jer je prizor bio očaravajući, kazao je Perica Biško za Dnevni list, koji je ljubav prema fotografiranju spojio s prirodom, a fotografije koje dijeli sa svojim pratiteljima na društvenim mrežama - ostavljaju bez daha.

Planinarenjem se bavi već sedam godina, a kao član HPD Ljubuški, osim planinarenja po lokalnim planinama, sa svojim kolegama je posjetio skoro sve najveće vrhove BiH. Zastava HPD Ljubuški razvijena je i na najvišem vrhu Hrvatske i Crne Gore, a želja mu je, istaknuo je, popeti se i na Triglav, najviši planinski vrh Slovenije.

-Nadamo se da će ova godina biti povoljnija te da nas koronavirus neće spriječiti u našem naumu da osvojimo i Triglav. Radujemo se toj avanturi, rekao je Biško.

Na upit je li teško planinariti po snijegu, kazao nam je da je možda i lakše nego kada su uobičajeni vremenski uvjeti, no sve ovisi i o samome snijegu, ali i o adekvatnoj opremi.

-To je bio prvi snijeg koji je pao, svjež, a u korist nam nisu išle ni torbe od 20 kg u kojima je bila sva potrebna oprema za kampiranje i sigurnost. Moram napomenuti da ovo nije prvi put da smo se penjali po snijegu, svake godine polako i postupno radimo na vlastitom iskustvu, ali smo po prvi put odlučili kampirati u planinama po snijegu, ispričao nam je naš sugovornik.

Dobra kondicija

Na upit što je sve potrebno za planinarenje, dodao je kako je, uz svu najbolju opremu koju planinar može kupiti, najvažnije imati dobru kondiciju. Naravno, uvijek se može dogoditi nešto nepredvidivo, ali je rizik manji kada je planinar spreman. Manja je i mogućnost da će doći do ozljeda, bolova i grčeva.

-Kada govorimo o opremi, ona nije baš ni jeftina te se kupuje s vremenom i kroz vlastito iskustvo. Možemo uvijek računati i na pomoć kolega, tako da nemamo nekih većih problema, pojasnio je Biško.

Za kraj nam je otkrio da je bilo i situacija kada su morali odustati od uspona.

-Ako dođe do nekih promjena, odnosno nepovoljnih uvjeta na planini, onda je naša odluka jasna. Vozili smo se, primjerice, šest sati do Crne Gore i uspjeli se popeti skoro do najvećeg crnogorskog vrha, no odustali smo jer nam je sigurnost bila na prvom mjestu. To je, dakako, bilo samo privremeno. Već za dva tjedna smo se ponovno vratili i odradili zadatak do kraja, zaključio je Biško.