Posljednjih mjesec dana sve češće svjedočimo podizanju nacionalnih i političkih tenzija u Bosni i Hercegovini, što najviše uznemirava povratnike, koje i samo spominjanje mogućih sukoba plaši. 

Među prvim povratnicima u našoj zemlji, odmah po završetku rata bili su mještani naselja u Zvorniku. Život se tamo koliko-toliko normalizirao, grade se ili popravljaju međuljudski odnosi, kuće, ceste, a vijesti o novim podjelama su nešto što najmanje žele.

- Što se tiče našeg grada, imamo komunikaciju s čelnicima Gradske uprave, a i s načelnikom MUP-a smo u stalnoj komunikaciji. Sjedimo, razgovaramo o svemu. Spremni smo, i jedna i druga strana da stišamo napetosti, kaže povratnik Huso Salčinović.

Vijesti iz Gacka

Ipak, nije bilo svejedno kada su čuli što se desilo u Gacku početkom mjeseca.

- Ima i onih koji su se uplašili i pokupili se. A ima i nekih koji su došli iz Federacije ovdje. Mi smo tu, živimo... Prije tri dana je otvorena slastičarna, jučer je pravljen put. Ako dođe mi smo spremni da se branimo. Ako ne dođe, mi ćemo živjeti. Mi smo ovdje i mislim da odavde nećemo otići, ističe Muharem Sinanović.

Nije im nimalo svejedno, ali vjeruju da ljudi imaju dovoljno razuma da neće dozvoliti sukobe. Posebno zbog činjenice što je Zvornik sve više okrenut ekonomskom razvoju.

- Taj sukob je za svakoga. I za ekonomistu i za političara i za običnog seljaka. Vidi, ja sam imao nešto, izgubio sam. Opet sam se skučio. Sutra ako izgubim, nije da mi nije žao. Da ostanu životi. Nije da mi nije žao te imovine. Ali nemam toliko koliko oni imaju. A oni zagovaraju neke sukobe, ističe povratnik Hajrudin Okanović.

Mir i bolji odnosi

I povratnici drugih zvorničkih mjesta poput Jusića i Križevića svakodnevno prate što se događa. Pričaju da svakodnevno dolazi policija u naselja kako bi pratila sigurnosnu situaciju.

- Problem su nam djeca koja su već počela izgovarati neke stvari kada nešto čuju putem sredstava informiranja. Poručit ćemo našem narodu da budu mirni, stabilni, da se ne trebaju plašiti, ne trebaju se dizati tenzije. Imamo institucije koje mogu adekvatno odgovoriti svim ovim izazovima, navodi Enes Hamidović.

I Fadil Jukić iz Sapne isto razmišlja.

- Imam ja djecu, vani su. I žao je to meni i svačije djece. Naša omladina odlazi. Prije s narodom kad sjedneš, onaj pravi kuću. Onaj dobio unuče pa ide da proslavi. Sad nikakvog elana nema više kod običnog naroda. Nema elana više za život i za neku budućnost, dodaje.

Smatraju da je narod u zemlji sazreo i da generacije u budućnosti trebaju živjeti u jedinstvu i slozi. Prošlost se ne može zaboraviti, ali se ne treba stalno u nju vraćati, mišljenja su. Svi su složni da je najveća odgovornost na političkim predstavnicima.

N. K.