Franjo Vladić Kulje bio je nogometaš nekog drugog vremena u kojem se, kako je rekao, 'živjelo za nogomet'. 

U utorak je bh. nogomet  ostao bez velikog imena. Umro je Franjo Vladić Kulje. 

Igrao je za Velež (1968. - 1979.), AEK, (1979. – 1981.) i opet Velež (do 1986.), za reprezentaciju Jugoslavije upisao je 24 nastupa i potpisao tri gola, od kojih je prvi postigao u debiju na Wembleyu 1972. godine. Od 1985. do 1990. godine bio je trener mlađih selekcija Veleža, od 1995. do 1996 godine trener u Zrinjskom. 

Poznat kao lucidan, vic-igrač, najčešće ga se spominje u kontekstu Veleža, u kojem je s Duškom Bajevićem i Enverom Marićem činio popularni BMV. 

- Bili smo jako popularni. Igrali smo jedan lepršavi nogomet i gdje god bismo došli u bivšoj Jugi, publika je bila oduševljena, izjavio je Vladić u razgovoru za Dnevni list u prosincu 2010. godine, prisjećajući se BMV-a. 

- S vremenom se netko sjetio tog naziva i postali smo BMV – koji je tad bio jako popularan. Raja nas je dolazila na utakmice gledati i uživati. Tko god na utakmice nije došao u prvih 15 minuta, nije ništa vidio. Mi smo sve rješavali za to vrijeme. Povedemo dva – tri nula, i onda igramo malo za publiku, dodao je Kulje tada. 

Svakakvim su ga epitetima obasipali, no on moderni nogomet nije mogao previše hvaliti… 

- Onda je bilo puno drukčije. Tad se živjelo za nogomet. Bile su 'mahale', išlo se na utakmice, nisu se kupovali igrači... Velež nikad nije kupovao igrače, većinom su to bili igrači iz omladinske škole. Osim BMV-a, koji je bio okosnica, bili su tu i Topić, Hadžiabdić... mi smo godinama držali Velež.

Od 2017. i zdravstvenih problema kroz koje tada prošao, nikad se nije u potpunosti oporavio, ali s nama će ostati slika o Kulji, igraču koji se jednom rađa… S. Nikšić