Reprezentacija: Iz euforije u depresiju, idemo dalje...
'Mi, ni kao tim ni kao Savez, nemamo iskustva igranja na velikim natjecanjima te ne možemo stalno iz euforije ulaziti u katastrofu, izjavio je Faruk Hadžibegić između Islanda i Slovačke i prevario se. Jer upravo se to opet dogodilo.
Balkanski. Najbolji je to opis pristupa reprezentacije Bosne i Hercegovine utakmici u Bratislavi. A tako je bilo jer je njoj prethodila utakmica sa Islandom u kojoj su Zmajevi pobijedili 3:0. Prelo noći se mnogima oteo osjećaj nezaustavljivosti, nesavladivosti, a on je nagrađen porazom 0:2 kontra Slovaka koji su prethodno tomu 'uživali' u devet mjeseci bez pobjede.
Upozorenja su bila tu, na svakom koraku, a iako je Hadžibegić upozoravao na euforiju i njemu se uoči Bratislave oteo pokoji usklik neopisive sreće pa se sve pretvorilo u recept tako nam dobro poznat od ranije.
Je li izbornik pogriješio?
Šehić, Ahmedhodžić, Miličević, Saničanin, Dedić, Hadžiahmetović, Tahirović, Krunić, Gazibegović, Prevljak, Demirović. To je sastav koji je najprije krenuo na Islanđane, a onda i Slovake. Hadžibegić ništa nije mijenjao pa su mnogi odmah uprli prstom u lošu pripremu utakmice.
Izbornik je, jasno, vidio neke druge razloge iza poraza.
- Dali smo puno emocija u prvoj utakmici, gdje smo se očito potrošili. Očito ova mlada ekipa nije mogla fizički izdržati dvije utakmice, to je ono čega sam se pribojavao. Prvo poluvrijeme je bilo jako loše, nismo smjeli dopustiti da faktički poklonimo dva gola tako iskusnoj ekipi kao što je Slovačka. U drugom poluvremenu smo imali neke prilike, ali nismo se eventualno jednim golom uspjeli vratiti u utakmicu. Pokušavali smo naći najbolju soluciju, ali ovo je svakako za ozbiljne analize.
Olakotne okolnosti
Analizirali su mnogi, neki dubinski, neki malo pliće, ali većina se ograničila na – drvlje i kamenje. Vratila se staroj praksi, koja je bila u modi i dan prije utakmice sa Islandom. Hadžibegiću se tada zamjeralo što je Miroslava Stevanovića poslao na tribine, a Jasmina Mešanovića, koji prethodno u reprezentaciji nije bio 11 godina (!) uvrstio u kadar. Ovog puta – bio je kriv po nekim drugim točkama optužnice. Po nekima i realno kriv – između ostalog, jer je i na destruktivne Islanđane i na kreativnije Slovake išao s istom idejom, sa istim igračima od kojih nmnogi nisu bili sposobni svezati dva dojmljiva izdanja.
Ali ima on i dosta olakotnih okolnosti, a jedna je da mu je ovo bila tek druga utakmica nakon imenovanja, prvo okupljanje. Druga, također nimalo beznačajna, kaže da se BiH kao reprezentacija i dalje traži, da je Hadžibegić taj koji to treba posložiti, ustaliti neki sustav, ideju, neku prepoznatljivu igru kao osnovu za daljini razvoj.
On jednostavno nije imao previše vremena pa se jednostavno držao onoga što zna – konkretno, iste ekipe koja je startala protiv Slovačke. Je li pogriješio i koliko je mogao drukčije? Odnosno, koja bi mu imena u startnih jedanaest donijela bolji, prihvatljiviji ishod, smisleniju igru?
I Krunić se žalio na ozljedu
Uz sva se ova pitanja postavlja i ono ključno koje mnogi i ne pitaju – ima li Hadžibegić izbora? A na njega je zapravo lako dati odgovor i on glasi – ne, nema. Jer Edin Džeko je ušao tek u drugom dijelu, nije bilo Miralema Pjanića, Seada Kolašinca, ako hoćete ni Muhameda Bešića. A ovakvom timu, iako na kraće staze poletnom, takvi izostanci jako puno znače. Prije svega zbog stabilnosti – u linijama, stabilnosti psihičke, manjkavosti koja se itekako osjetila u prvom poluvremenu, kada je trebalo odgurnuti Slovake dalje od gola i pokušati uspostaviti balans.
- Prvo poluvrijeme bio je jedan kolektivni pad, svi su bili na jako lošem nivou. Krunić se žalio na ozljedu, ali liječnici su rekli da može igrati i zato sam ga stavio u ekipu. Nisu podbacila jedan ili dva igrača, nego više njih. Previše smo se potrošili u prvoj utakmici, nismo mogli naći neki balans, još je jednom naglasio Hadžibegić koji je u prve dvije utakmice dobio visoku i ipak nešto nižu ocjenu.
Cilj ostaje isti
Trenutno je prosjek tih ocjena, prosjek učinka u dvije dosadašnje utakmice dovoljan za ono ružno četvrto mjesto… mjesto ispod 'drvene medalje'.
- Nama cilj ostaje isti, ostalo je još osam utakmica. Nirko iz naše grupe još nije kvalificiran, bit će tu još dosta promjena i svakakvih rezultata, ponadao se Hadžibegić koji će imati dosta za vremena za analizu.
Jer idući dvomeč čeka u lipnju, najprije gostovanje kod Portugala, a zatim domaći duel s Luksemburgom. Hadžibegić se može samo nadati da će igrači na to okupljanje doći spremniji, sposobniji izdržati dva meča zaredom, da će imati širi kadar, a i nešto više sreće. Drugim riječima, kao i prethodnicima – trebat će mu puno kvalitetnih sastojaka i vještine da od prosječnog jela kreira zalogaj koji može odvesti do gurmanske ekstaze.
Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba