Dva desetljeća predanog i poštenog rada četvorici doskorašnjih uposlenika (na osnovu ugovora o djelu) Izbjegličkog centra Salakovac nije bilo dovoljno kako bi sačuvali honorare od kojih su hranili svoje obitelji.
Sumnjivom odlukom Povjerenstva imenovanog od strane Ministarstva za ljudska prava BiH, dotični su završili na ulici. Odluka o neproduženju suradnje donesena je posljednjeg dana prošle godine pred sam početak novogodišnjeg slavlja, i to tako što je objavljena na zvaničnoj stranici Ministarstva.
Preciznije, nije objavljena odluka, već rezultati natječaja raspisanog za funkcije koje je pomenuta četvorka dotad bez greške obavljala. Smijenjeni su, tvrde, s obzirom na iskustva i ranije služenje Ministarstvu u objektu u kojemu je ponekad nezahvalno boraviti i raditi, morali biti najbolje bodovani kandidati, što na koncu nisu bili.
Navode i kako je sve učinjeno po nalogu ministra Miloša Lučića, koji je na umjesto njih zaposlio sebi bliske ljude.

Prevare na natječaju

Razočarani doskorašnji djelatnici Alen Macić i Zlatko Rizvanović već su angažirali odvjetnika koji će kroz vjerojatnu parnicu pokušati pomoći im da se vrate na posao, a obratili su se i omdusmenu za ljudska prava.
Njihova jedina greška dosad je bila to što su i nakon dvadeset, odnosno deset godina rada, pristajali na djelatnost na osnovu ugovora o djelu, bez obzira što je Zakon o radu jasan i sukladno njemu su, davno i jedan i drugi, trebali potpisati ugovore o radu.

• Kontinuirano sam, kao i ostali, godinama radio na osnovu ugovora o djelu, koji je nekad trajao godinu, nekad po pola godine i slično… Prije dvije godine započeli su natječaji, odnosno po isteku naših ugovora isti bismo obnavljali i to tako što smo prolazili konkursnu proceduru, uvjeravajući nas da to čine zbog pritisaka Porezne uprave, te da se sve to čini samo forme radi, priča Macić.
  Dolaskom Miloša Lučića na funkciju ministra, u Centru se među uposlenima počelo špekulirati da bi neki od njih uskoro mogli postati višak, a sve kako bi se napravilo mjesta za “njegove ljude“.
• Špekulacije su se u prosincu pokazale točnima. Nažalost, dugogodišnje kolege i ja otišli smo kućama bez obzira na znanja i iskustva, a na naša mjesta dovedene su osobe bez bilo kakvog iskustva i bez certifikata neophodnog za obavljanje ovih djelatnosti, navodi dalje Macić.
  Prethodno su i Macić i Rizvanović na intervjuu kod Povjerenstva zasuti komplimentima, uz konstatcije nadređenih kako je jasno da sve što je potrebno znaju i kako ustvari za intervju i ne postoji razlog izuzev ispunjenja forme.
• Rekli su nam da nas nemaju što pitiati. Unutra sam ostao kraće od minute. Kažu: “Kolega vidimo se“. Mislio sam da je sve uredu dok nisam vidio rezultate, kaže razočarani Rizvanović.
  Tvrdi da je kandidat koji je prošao, dok su čekali na intervju, po izlasku na pitanje nazočnih o dojmovima, odgovorio kako je zaprepašten što su ga išta pitali, jer mu je ranije rečeno kako se samo treba pojaviti, pošto mu je ujak ili stric član predsjedništva SNDS-a u Mostaru.
• Nevjerojatno je da se take stvari mogu događati pod okriljem državnog ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, kaže Rizvanović.

Otkaz bez obrazloženja

Navode kako na kraju nisu dobili nikakvo obrazloženje, niti su upoznati s kriterijima prema kojima su drugi kandidati prošli, a oni nisu.

• Da li je bitno ime i prezime i jednostavno nekoga imati u nekoj stranci“da te stoji“, ne bih govorio niti mogu prihvatiti činjenicu da je za zaposlenje upravo to odlučujuće. Imali smo kolege svih nacionalnosti i nikada u Centru nije bilo problema. Posljednja dešavanja sigurnan sam,uzdrmat će odnose jer danas oni koji su ostali raditi u Salakovcu strahuju da će naredni natječaj donijeti i novo “češljanje“ u kojemu bi i oni mogli izvisiti. Nitko jednostavno nije siguran. Ako ovo nije kršenje ljudskih prva za koje se treba zalagati Ministarstvo za ljudska prava, onda ne znam što je, zapitao se Macić na kraju.
  Rad s migrantima, naveli su, izuzetno je zahtjevan. Bili su svjedoci i netko tko je spriječio brojne tučnjave, uporabe noževa, pa i ubojstva… S promjenama i političkim zaposlenjima, sigurni su, narušit će se i sigurnost u Centru Salakovac, kao i u naselju u kojemu je Centar smješten.
  Do ministra Lučića posljednjih je dana teško doći. Svi pokušaji komunikacije s njemu bliskim ljudima uglavnom su završavali na savjetu da se piše na zvanični email Ministarstva. U medijima se ovim povodom prije nekoliko dana oglasio predsjednik Povjerenstva Maksimir Maksimović koji je tvrdio da nitko od dugogodišnjih radnika “nije izigran“, te da je Povjerenstvo radilo sukladno zakonima.
  Kazao je i kako su primljeni kandidati imali bolje reference. Član Povjerenstva Adnan Čakalović uputio je ozbiljne prijetnje novinarki Žurnala Zinaidi Đelilović, što je uredno evidentirano i objavljeno na ovom portalu, te također prijavljeno i MUP-u Županije Sarajevo.
  Maciću i Rizvanoviću u nadolazećim danima i mjesecima preostala je pravna bitka, slična onoj koju je ne tako davno prošao bivši upravnik Centra Edin Denjo, koji je na sličan način razriješen dužnosti.
  H. Ž.