Jedna pobjeda iz šest utakmica. Učinak koji definitivno ne ide uz status trećeplasiranog premijerligaša i baš zato možemo slobodno govoriti o – krizi Širokog Brijega.

U redu, nećemo Zrinjski uzeti za mjerilo kvalitete Širokog Brijega, taj poraz 1:3 nije bio rezultat zbog kojeg su se na Pecari posebno zabrinuli. Jer Zrinjski je, to je jasno već duže vremena, ipak koplje iznad svih, u svom svijetu.

No taj se poraz upravo prigodno uklopio u niz neuvjerljivih proljetnih rezultata Širokobriježana i samo još jednom podsjetio da na Pecari već neko vrijeme stvari nisu kako treba – nisu kakvim su se činile jesenas. OK, neki će reći da je jesenas bilo i sreće, da je mlada, poletna ekipa igrala na još svjež entuzijazam, ali svejedno je Široki jesen okončao na drugom mjestu. A onda je došlo proljeće, varljivo kao i trenutne klimatske prilike.

Najprije je Tuzla uzela mjeru momčadi Ivice Barbarića i u tijesnom meču na Pecari izborila četvrtfinale Kupa. Široki je tu ostao bez jedne od opcija da izbori Europu, ali u prvenstvu je i dalje dobro kotirao. Nije bilo panike, sve dok se na to ispadanje od Tuzle nisu nadovezali porazi kod Borca (0:1) i domaći od Sarajeva (1:3)… nakratko je vatra ugašena, jer je Široki na Mokrom docu, kod susjeda Posušaka slavio 1:0, da bi opet ona Tuzla na Pecari uzela bod, na što se nadovezao i ovaj najsvježiji, gostujući poraz kod Zrinjskog u Čitluku (1:3).

Na vidjelo su ovog puta izišle i neke druge boljke osim činjenice da je Barbarić ove zime pripreme odradio s dosta promjena u momčadi – i oni koji su dosad davali i davali, ovog puta su djelovali poprilično nezainteresirano. Izgubio se žar, izgubio se onaj početni Barbarićev dodir koji je vratio disciplinu u svlačionicu, koji jr usmjerio momčad u koju su mnogi sumnjali.

Je li ovaj Široki dosegao maksimum, jesu li rivali napravili puno bolji posao ove zime i u proljeće ušli osjetno bolji? Moguće, ali još nije sve rečeno.

Jer Širokobriježani, sada treći sa tri boda zaostatka za Borcem i bodom ispred Željezničara, pred sobom imaju još devet popravnih utakmica, s tim da će se u hodu morati motivirati, potražiti duboko u sebi prave razloge za bolje partije od dosadašnjih. A raspored… on ih neće maziti. Jer zapravo je svejedno s kim igrate kada niste u formi, a Liga je tijesna, izjednačena, svaki rival nešto želi i igra kao da mu je to zadnja utakmica.

Redom će Široki dočekati Igman i Borac, utakmice u kojima će se bez premišljanja tražiti šest bodova, a onda idu derbi na Grbavici, domaći derbi s Veležom, gostovanje Sarajevu, domaći ogled s Posušjem, duel sa Slobodom na Tušnju, domaći okršaj sa Slogom i za kraj – gostovanje u Trebinju. Ne, još ništa nije izgubljeno, ali ova će rečenica, ne proradi li Široki uskoro,brzo postati besmislena, neupotrebljiva… S. N.