Stepinac neće biti proglašen svetim bez suglasnosti Srpske pravoslavne crkve
Piše: V.S.Herceg
Državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin u intervjuu za Glas koncila, između ostaloga, govoreći i o kanonizaciji blaženoga kardinala Stepinca, rekao je da “Sveti Otac želi da kanonizacija kardinala Stepinca bude trenutak zajedništva za čitavu Crkvu, a ne razlog sukoba ili suprotstavljanja”. Sudeći prema stavovima Srpske pravoslavne crkve o kanonizaciji blaženika, čini se da će trebati još puno ustupaka i argumenata kako bi SPC bila suglasna sa hrvatski kardinal bude proglašen svetcem. Tim više što na suglasju obje crkve oko ovog pitanja inzistira papa Franjo.
Kanonizacija Stepinca kao trenutak zajedništva dvije Crkve – malo sutra
Na pitanje je li došao taj trenutak, kardinal Parolin je odgovorio: “Ne čini mi se da ima novina u odnosu na ono što je već rečeno u vezi s kanonizacijom kardinala Stepinca, u smislu u kojem smo to mi objasnili biskupima i u kojem su to biskupi objasnili narodu: Sveti Otac želi da kanonizacija kardinala Stepinca bude trenutak zajedništva za čitavu Crkvu, a ne razlog sukoba ili suprotstavljanja. Smatram da je u srži o tome riječ. To zahtijeva strpljivost i od Crkve u Hrvatskoj, koja, naravno, s velikom zebnjom i s velikom željom iščekuje tu kanonizaciju. Mislim da ste to i vi jako dobro rekli: tu gestu koja se posebno tiče jedne Crkve valja promatrati u kontekstu čitave Crkve, a Papa treba upravo voditi računa o toj općoj viziji”.
Ali, prema onome što sada imamo, do ovakvog zajedništva, a pogotovo kada je riječ o kanonizaciji Stepinca doći će – još malo sutra.
Također, odgovarajući gdje se, po njegovom mišljenju otvara prostor za dijalog Katoličke Crkve i Srpske pravoslavne Crkve i koje je to neriješeno pitanje u koje bi trebalo uložiti dodatne napore, državni tajnik Svete Stolice je rekao: “Mislim da je Papa izabrao metodologiju nastojanja da se približe stajališta, i kada je riječ o pitanju koje razdvaja. Smatram također da je takva metodologija najispravnija. Poznato je Papino stajalište da je dijalog jedini instrument koji omogućava da se prevladaju razlike te da se pomire različita stajališta. Jedna faza toga dijaloga je ostvarena i nije postigla neki poseban rezultat jer se stajališta nisu približila. No vjerujem da je to put kojim treba ići s obnovljenom voljom. Na završetku susretâ izražena je želja da se dijalog nastavi pa se nadamo da će se to ostvariti i donijeti plodove”.
Papa Franjo: I Irineju i meni jedini je interes istina
Podsjetimo na izjavu pape Franje iz svibnja prošle godine kada je, vraćajući se s trodnevnog posjeta Bugarskoj i Sjevernoj Makedoniji, u zrakoplovu razgovarao s novinarima. On je tada za HRT komentirao slučaj Alojzija Stepinca oko kojeg papi, kako je sam rekao, nije sve jasno.
"Stepinac je bio krepostan čovjek, stoga ga je Crkva proglasila blaženim. No u određenom trenutku u procesu kanonizacije postoje nejasne točke, povijesne točke. Molio sam se, promišljao sam to, tražio sam savjete i vidio da trebam zatražiti pomoć Irineja. On je velik patrijarh. Irinej je pomogao, napravili smo zajedničko povijesno povjerenstvo i surađivali smo. I Irineju i meni jedini je interes istina. I da ne pogriješimo. Čemu bi služilo proglašenje sveca ako tu istina nije jasna? Nikomu to ne bi služilo", rekao je papa Franjo.
No, nema još novosti nakon posljednjeg sastanka tog povjerenstva, sastavljenog od članova Katoličke i Srpske pravoslane Crkve. U priopćenju s ovog sastanka više je nego sve jasno:"Došlo se do zaključka da su različiti događaji, nastupi, spisi, šutnja i stajališta još uvijek predmet različitih tumačenja. U slučaju kardinala Stepinca tumačenja koja su pretežito davali katolički Hrvati i pravoslavni Srbiostaju i dalje različita". Ipak, ističe se jedan pozitivan element na kojem su izrazili zahvalnost članovi povjerenstva: srdačno ozračje u kojem su mogli slobodno izraziti svoje mišljenje i ispuniti zadaću.
Ipak, dok je rezultat povjerenstva samo potvrdio neslaganja oko ovog pitanja, Stepinčeva kanonizacija postaje političko pitanje na relaciji Hrvatska-Srbija i, po mišljenju mnogih, moglo bi postati predmet "visokih" ustupaka sa hrvatske strane. Također, iako je jasno djelovanje blaženog Stepinca tijekom vladavine NDH i Ante Pavelića u zaštiti ne samo Srba, nego i Jevreja i ostalih progonjenih, nikada jasno se nije artikuliralo da bi kanonizacijom Stepinca upravo Vatikan priznao pogubnost Pavelićeve vlade i same NDH s kojom je upravo Vatikan u to vrijeme imao vrlo dobre odnose.
"Pročišćenje historijskog sećanja" ili svatko o svojem sjećanju?
No, stav SPC-a po pitnaju Stepinčeve kanonizacije je jasan, a o tome je i patrijarth Irinej uputio papi Franji već prije nekoliko godina.
U tom pismu se iščitava "zabrinutost SPC-a zbog moguće kanonizacije Alojzija Stepinca, ali i da srpske vladike ne kriju oduševljenje potezom pape Franje da zaustavi kanonizaciju te da se formira mješovita katoličko-pravoslavnog povjerenstva koje bi trebalo pretresti argumente jedne i druge strane".
Papi Franji se u pismu predlažu rezultat povjerenstva bude, između ostalog, i akt "pročišćenja istorijskog sećanja" te da se "na ličnost kardinala Stepinca usmeri i njegovu delatnost za vreme Drugog svetskog rata, ali i u vremenu koje je ratu prethodilo i za ratom usledilo".
Naime, vladike su uverene da će se tako "istovremeno doći i do novih uvida u istorijski kontekst u kome je delovao kardinal Stepinac, kao i u kompleks odnosa naših Crkava i odnosa srpskog i hrvatskog naroda u vreme Drugog svetskog rata". Kako smo već naveli, poznat je rezultat rada povjerenstva i tema o kanonizaciji blaženog Alojzija Stepinca je još uvijek otvorena. Ipak, u svakom slučaju, "obje strane" još uvijek odmjeravaju koliko bi ih "Stepinac mogao koštati".
Biskup Perić o Stepincu i Paveliću
Podsjetimo i najedno od predavanje, sada već bivšeg mostarskog biskupa Ratka Perića, koji se kao malo koji crkveni dužnosnik posvetio upravo ovoj temi - proglašenju svetim Alojzija Stepinca.
Biskup je napisao i knjigu na ovu temu 'Nada koja ne postiđuje', a u jednom od svojih brojnih predavanja, točnije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, rekao je:“Stepinac je 29 puta intervenirao kod Pavelića, 10 je bilo osobnih susreta, a 19 pismeno. Pavelić mu nije odgovorio ni na jedan dopis. Stepinac se pokazao velikodušnim i dostojanstvenim pred velikodostojnicima onoga svijeta. Valja odmah kazati da je nadbiskup Stepinac, kao istinski rodoljub i poučen gorkim iskustvom dviju državnih tvorevina, Austrougarske i Kraljevine Jugoslavije, u kojima se hrvatski narod osjećao zapostavljenim, izričito bio za samostalnu i neovisnu državu Hrvatsku, i ’41. i ’45. I da to nije nikakav zločin, nego izraz duboke domoljubne svijesti. On je državu bitno razlikovao od konkretnog režima”, kazao je biskup Perić, podsjećajući na Stepinčevu rečenicu da je “Hrvatska država politički cilj svih rodoljuba, ali režim nije država”.
Kako je kazao biskup Perić, Stepinac je pod tim smatrao i ustaški režim ’41. kao i komunistički režim ’45.Biskup se osvrnuo i na Pavelićevu reakciju na Stepinčev govor, a prilikom obnove Hrvatskog sabora. Citirajući između ostalog: “…Neka donosi zakone praveden, gdje su jednaki tereti, neka su i jednaka prava. Neka donosi zakone moguće da se narodu ne donose tereti koje ne mogu podnijeti. Poglavniče, obnava Hrvatskog sabora, dokaz je vaše goleme odgovornosti koju želite podijeliti sa svojim suradnicima i tu molitvu prati i molitva Crkve”.
Reakcija Pavelića na Stepinčev govor, a prema riječima Marka Došena predsjednika Sabora, bila je da ga “ovaj balavac neće učiti o politici”. Ovim je, kako je istaknuo biskup, Pavelić pokazao kakav je i koliki katolik i koliko je njemu stalo do hrvatskog naroda i hrvatske države.
“Stepinac je dostojanstveno očuvao sve ljudske norme i manire i kršćanske vrline u ophođenju s Poglavnikom, pokazujući mu kako bi i on trebao biti kulturan prema drugima. Pokazao je kako je velikodušan prema potrebnima koji su mu se obraćali za pomoć, a dostojanstven prema silnicima ovoga svijeta. Nije se bojao ni Hitlera, ni Musolinija, ni Pavelića, ni Tita. I on ima pravo jer iza sebe ima istinu, Svetu stolicu. Pavelić, međutim, kao da ništa nije naučio. Pogotovo nije ništa držao do ustaljenog crkvenog standarda. Nije se ni potrudio iz stadija neukroćene osvete prijeći u pošteno čovjekoljublje niti se odrekao mržnje kao najrazornije ljudske strasti. Kako se državu može osvetom i mržnjom stvarati i njome upravljati?”, naglasio je biskup Perić.
Nadalje biskup Perić je o Paveliću zaključio: “Da je uistinu znao kako se stvara država ne bi onako postupio i povijest bi nam od 40-tih godina prošlog stoljeća do danas bila sigurno mirnija. Ne bi onoliko patnje bilo podneseno, ni onoliko krvi proliveno ni onoliko suza istočeno, a ni nedavnog Domovinskog rata možda uopće ne bi ni bilo. Kao što je po mraku ušao u Hrvatsku ’41. tako je po mraku iz nje i pobjegao ’45. prepustivši narod jugokomunističkoj nasilničkoj i osvetničkoj kami i jami i ostavivši za sobom strahotu. A nadbiskup Stepinac zbog svojih vrijednosti, pravednosti i razboritosti, jakosti i umjerenosti, imenovan je kardinalom 1953. i zbog svoga svjedočenja protiv sva tri protuljudska totalitarizma, fašizma, nacizma komunizma i svog herojskog mučeništva biva ubrojen u antologiju katoličkih mučenika i blaženika."