U vrhu deja vu, ispod je ipak bitno drukčije
Kraj je prvog kruga
Iza nas je nekompletan prvi prvenstveni krug WWin lige BiH, ispred nas drugi krug u kojem će se stvari početi razvijati u ovom ili onom smjeru. Manje-više, situacija je slična onoj iz ovog razdoblja prošle sezone, s tim da se najveća promjena u odnosu na prošlosezonsku kampanju dogodila u onoj borbi ispod prva tri mjesta.
Nije baš da se stvari u našem prvenstvu drastično mijenjaju. Već duže vrijeme u vrhu je nekoliko istih kandidata, promjenama je daleko podložniji – ostatak tabele. Po tom pitanju, ni ova sezona nije iznimka.
Gore isto, promjene su ispod
Zadnjih dana listopada i prošle smo sezone imali tri ista kluba u vrhu. Borac je pri kraju prvog kruga, nakon jedanaest kola, imao 26 bodova, Sarajevo 23, Zrinjski s utakmicom manje – 22. Ove sezone, u ovom trenutku, Zrinjski s utakmicom manje ima 28, Borac i Sarajevo, također s deset odrađenih duela, imaju 25 i 24. Jednako je tijesno. No, druga je priča s klubovima koji dolaze ispod.
Prošle sezone pred kraj listopada poredak je ispod vodeće trojke glasio: Široki, Velež, Željezničar… a sada ta mjesta zauzimaju Željezničar, Posušje i Široki. Drukčije je i na dnu, gdje su prošle sezone u ovo vrijeme obitavali Tuzla, Igman i Zvijezda, dok sada fenjer drži Sloboda, tijesno ispred je GOŠK, a onda ide jedan poveći bodovni skok do iduće skupine klubova, Sloge, Veleža.
Borac se bolje snašao od Zrinjskog
Nije neočekivano da se kandidati za titulu ne mijenjaju. Jer očito su u Borcu, Sarajevu, a posebno Zrinjskom, nabavili recept kako zadržati konstantu. S tim da su Borac i Zrinjski zamijenili uloge u odnosu na prošlu sezone – ove su sezone Banjolučani osigurali europsku jesen. Pri tom, zadržali su moment u prvenstvu u kojem imaju šest vezanih pobjeda, porazilo ih je samo Sarajevo, dok je Zrinjski prošle sezone do ove faze već dva puta upisao poraz, što nije neka drastična razlika po pitanju izgubljenih bodova, ali vezani porazi od Posušja i Sarajeva poprilično su poremetili atmosferu Pod Bijelim brijegom, donekle i usmjerili ostatak sezone. Borac se u paralelnom programu ove sezone, defnitivno bolje snalazi, ali ima odigrati još četiri utakmice. No Zrinjski to zapravo i ne treba brinuti dok pobjeđuje, a pobjeđuje. I ima jedan poprilično širok i iskoristiv kadar kojeg Mario Ivanković vodi bez šokova – šok je bio izgubiti Nemanju Bilbiju u prošlosezonskog finalu Kupa, a možda još veći šok kako su se Plemići jako dobro snašli i bez njega u kadru… sve do povratka rekordnog strijelca Lige nakon druge reprezentativne pauze. U svemu ovomu treba naglasiti da Borac ima odigrati zaostalu utakmicu sa Slogom, a Zrinjski sa još jednim kandidatom za naslov, Sarajevom.
Sarajevo?
I dok se većina u nekim analizama borbe za tron dotiče prije svega Zrinjskog i Borca, na Sarajevo se pomalo zaboravlja. Sarajevo u kojem su sa Zoranom Zekićem, barem se tako čini, naučili lekciju pa se nisu prepustili euforiji. A razloga za to bi se našlo. Posebno u dvjema zadnjim utakmicama u kojima su Velež i Igman teško stradali – s 4:0 i 3:0.
Hrvatski je strateg očito kreirao atmosferu u kojoj je njegova čvrsta ruka presudna (zvijezda ekipe Renan de Oliveira osjetila je to na svojoj koži zbog nepoštivanja pravilnika u trening kampu), u kojoj je on taj koji vedri i oblači, ne tribine ili netko treći, a usprkos ponekom usputnom pogrešnom koraku (kao što je bio domaći remi s Posušjem), zasad to daje ploda. Sarajevo se kao drži po strani, ali nema sumnje da bi se dinamika na Koševu promijenila ako bi Zekić i društvo izbili na vrh… to bi bio najveći izazov za Bordo tim.
Željo i Zapadni Hercegovci
Ispod Sarajeva – prigodno, Željezničar. Kažemo prigodno, jer se radi o gradskom rivalu koji želi da je uvijek blizu Sarajeva, ali koji zadnjih godina to najčešće nije. Ove se sezone sa Denisom Ćorićem na klupi plavi tim približio, opet igra ulogu u vrhu, što je u odnosu na prošlu sezonu veliki kontrast. Jer Željo se dugo vremena borio sa statusom kluba koji se – bori za ostanak. Možda Plavi još nisu dorasli borbi za naslov, ove sezone to vjerojatno neće ni biti, ali napredak je osjetan, a to je ono najvažnije. S obzirom na trenutnu poziciju, petu, može se reći da je i Posušje napredovalo – ali tabela ovog puta vara. Jer prošle su sezone u ovo doba na Mokrom docu također pobrojali 14 bodova, s tim da ih je taj učinak prošle jeseni gurnuo na osmu poziciju. Realnost je zapravo takva da pričamo o četiri vezana poraza i prijelaznom razdoblju između smjene Duška Vraneševića i imenovanja novog šefa struke. U susjedstvu, u Širokom – puno lošija situacija nego prošle sezone. Čak devetnaest bodova imali su na Pecari nakon prošlosezonskih deset utakmica (u ovo doba godine čekalo se na zaostali derbi sa Zrinjskim), sada ih nakon jedanaest imaju – samo 13. Široki još nema domaće pobjede, defnitivno i dalje nema ono nešto da sa sigurnošću ustvrdili – vraćamo se u Europu… nakon tri sezone izbivanja – što je pomalo nevjerojatna brojka s obzirom na ranije redovite izlaske na međunarodnu scenu.
Velež – najneugodnije iznenađenje
Ispod Širokog – već je siva zona. Pomalo opasna. Radnik je tu prvi među jednakima, slijede Igman, Velež i Sloga… s tim da je Velež najneugodnije iznenađenje. S tim da ovo 'iznenađenje' treba shvatiti uvjetno. Jer s obzirom na sve što se u crvenom taboru događalo od prvog dana priprema – deveto mjesto i nije neko iznenađenje. Tako možemo govoriti tek iz perspektive učinjenog prošle sezone, kada je Velež na koncu bio treći, a dobro je stajao i na kraju prvog kruga prošle sezone – imao je tada 18 bodova. Sadašnjih 12 sisgurno su posljedica činjenice da je Dean Klafurić momčad napustio prvog dana priprema, da se Damir Čanadi zadržao samo tri utakmice, da Irfan Buz i dalje treba neko vrijeme da bi se prilagodio na specifičnosti bh. nogometa. Pobjeda protiv Posušja, sigurna (3:0), možda je naznaka boljih dana, a oni mogu doći – zapravo u vrlo kratkom periodu. Jer naša je Liga takva da dvije-tri vezane pobjede preko noći naprave razliku... s tim da je idući rival Veleža Borac.
Na samom dnu… i ispod
Ima gore i od onoga što su Veležovci dosad napravili. Na samom dnu tabele naći ćemo par primjera. Slogu koja je nedavno otpustila Vladu Jagodića s kojim je prošle sezone bila hit prvenstva, a koja, vrlo zanimljivo, u ovo doba prošle godine i nije imala puno više bodova, samo tri. GOŠK, trenutno bez dugoročnog trenerskog rješenja nakon razilaska s Danijelom Pranjićem, nakon prvog prošlosezonskog kruga imao je puno više bodova, osam više (!), ali svejedno mu to ni tada nije donijelo puno bolju poziciju. Razlika je u tomu, ona najveća, što su Gabeljani dosad skupili puno manje bodova od prvog kluba iznad sebe, Sloge, što ih čini jednim od četiri najveća kandidata za ispadanje. Da, ne zaboravimo da ispadaju četiri kluba, što vrlo dobro znaju i u Slobodi koja je i dalje bez pobjede, koja bi se ekspresno mogla vratiti u niži rang.
Zasad djeluje da su GOŠK i Sloboda već ispali, da su donji, da su 'ispod dna'… a dojam je da ona priča s dvije-tri eventualne pobjede koje mogu popraviti sliku preko noći, za njih više nije primjenjiva.
Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba