Konfeti su pokupljeni, šampanjac popijen, proslava je završila. Na kraju se ispostavilo i jedna rezultatski vrlo ugodna i lijepa priča za Velež. S tim da je na koncu svega Feđa Dudić, koji je dobrim dijelom zaslužan za tu priču, odlučio podići sidro. No, tu ne bi trebala nastati panika – daleko od toga.

U svijetu nogometa, sporta, ništa strašno. Jednostavno, čini se da je ponuda koju je na stol stavio prvi čovjek kluba s Koševa bila prejaka za sve ono što je bio spreman dati Velež. Na kraju se Dudić oglasio preko Facebooka, također i prvi čovjek UO Veleža, Senad Husnić. Iz Veleža tvrde da su bili spremni ispuniti sve uvjete koje je Dudić tražio, ali da to očito nije bilo dovoljno. Koliko je Dudić tražio, vjerojatno nikada na normalan način nećemo saznati, vjerojatno je će brojka doći iz kuloara. Ili možda hoćemo, tko zna.

Tri sezone na kormilu

Dudić je ostao strašno dugo na klupi, za naše nogometne pojmove možda čak i predugo. Dvije pune sezone plus onu koja je prekinuta u koroni. Ovaj 39-godišnji trener Velež je vodio na 99 utakmica. Ostvario je 50 pobjeda, 26 remija i 23 poraza. Trenersku avanturu na klupi Veleža počeo je u sezoni 2019/20. Preuzeo je tim od Ibre Rahimića u četvrtom kolu Premijer lige BiH. Riječ je o sezoni koja je nakon 22 kola prekinuta zbog pandemije koronavirusa, a Velež je završio osmi. U sezoni 2020/21. Velež je kroz cilj prošao treći iza Borca i Sarajeva, izborivši prvi poslijeratni nastup u Europi, a u Konferencijskoj ligi zaustavljen je u trećem pretkolu. U tek završenoj sezoni Rođeni su zauzeli peto mjesto i osvojili Kup Bosne i Hercegovine, prvi poslijeratni trofej, tako da će ponovo izaći na euroscenu. I tu bi se otprilike trebala završiti priča oko sada već bivšeg trenera Veleža.
Jeste da je malo nezgodno što uz Dudića odlaze i preostala dva člana stručnog stožera (Kodro i Trnovac), ali svaki novi trener sam formira stručni tim, barem bi tako trebalo biti. Jednako tako, jeste nezgodno kada ekipu napusti trener dvije sedmice prije početka priprema, ali znao je Velež biti i u gorim i težim situacijama.

Nema vremena, ali ni panike

Od prošlosti se ne živi, to su tek sjećanja koja mogu biti lijepa ili ružna. Ova iz Dudićeve ere sigurno su to prvo, ali život ide dalje. Posebno za jedan klub koji pred sobom i dalje ima dovoljno izazova, teških, neugodnih. Velež pred sobom ima završetak stadiona, Velež ima nastup u Europi i još puno toga. I zbog toga ne smije biti prostora za neke upitnike, paniku, dileme. Onaj novac koji su bili spremni ponuditi Dudiću, treba ostaviti za novog trenera, a onda sa istim vidjeti koje i kakve igrače tražiti. Teško da su ljudi u Upravi u trenutku dovođenja Dudića znali da će se stvari razvijati na način na koji jesu, ali baš zato ne treba klonuti, niti paničariti.

Jeste da je u ovom trenutku ponuda trenera na prostoru BiH takva kakva jeste, da je izbor sužen, ali čelništvo jednostavno mora što prije pronaći rješenje. Jednostavno, razgovarati, tražiti, ali i mogućim kandidatima - ponuditi realnu sliku. Možda Velež ne može ponuditi kao neki drugi klubovi u BiH, ali za razliku od nekih prethodnih godina, sada ljudi u Upravi iza sebe imaju uređen klubu, bez dugova, klub koji polako hvata taj kontinuitet, koji uostalom za mjesec i malo više dana igra u Europi. A to su ipak aduti koji bi morali biti poprilično čvrsti u rukama Veležovih pregovarača u idućim danima. I koje bi morali iskoristiti. Veležu treba trener koji jednostavno mora nastaviti gdje je Dudić stao. Prostora za neke koji bi nešto učili, vježbali se na Veležu, ne bi smjelo biti, jer bi to mogao biti korak unazad. Vremena nema, stvari bi se trebale početi rješavati - što prije. F. Ibrulj