Od neovisnosti BiH naši su klubovi i prije Zrinjskog klubovima iz Liga petice uzimali po bod. Učinio je to Željezničar protiv Malage, Sarajevo kontra Atalante, ali uzeti bod trenutnoj Aston Villi, ekipi koja je prošlog tjedna svezala pobjede nad Cityjem i Arsenalom - e to je već nešto. Nešto što se prepričavati generacijama, kao i čitava europska jesen Plemića iz nas.

Koji je gol bio ljepši? Kožuljev protiv AZ-a ili Malekinušićev kontra Ville? Hmm… No, još je bolje zapitati se – jeste li očekivali da će vas danas netko to upitati? Ili ako želite da se vratimo još par mjeseci unatrag – jeste li očekivali da će u Mostar doći AZ, da će Pod Bijelim brijegom zaigrati jedna Aston Villa? Jesen iz snova je iza Plemića, generacija koja je igrala četrnaest europskih utakmica ove jeseni bit će spominjana i poimenice nabrajana kao što su nekoć naši očevi i stričevi nabrajali imena ekipa od prije četiri desetljeća.

'Zaslužili smo ovakav kraj'

- Mislim da smo ovo zaslužili poslije duple krune, ulaska u grupu. Zaslužili smo ovakav kraj. Prvenstveno igrači, kojima treba skinuti kapu za ove 32 utakmice. Za polusezonu koju nikad nijedan klub iz Bosne i Hercegovine nije odigrao, naglasio je Mario Ivanković nakon Ville i zapravo sve rekao.

Kratko, ali efektno, sumirao je sve što je Zrinjski napravio ove godine. S tim da bi Europu ipak trebalo odvojiti, izvući iz konteksta – slaviti odvojeno. Jer zaista se imalo to vidjeti u tih osam utakmica u kvalifikacijama, a posebno u est utakmica u skupini. Skupini primjerenijoj Ligi prvaka, ali svejedno skupini u kojoj je Zrinjski itekako nadmaio epitet uljeza - po renomeu i svemu ostalom. A još je nekako romantičnije što je ta istinski herojska izvedba Plemića, naglašena kvalitetom koja se našla s druge strane, na koncu omeđena s dva velika rezultata – na početku i kraju kampanje u skupini.

AZ i Kožulj

Sve je počelo one noći kad je zablistao Zvonimir Kožulj. Protiv AZ-a, koji je tada, 21. rujna, na poluvremenu Pod Bijelim brijegom imao 3:0. Bilo je to dovoljno uvjerljivo da je bivši nizozemski izbornik Dick Advocaat na poluvremenu ustvrdio: 'Ovo je neshvatljivo. Zašto je ovakvim ekipama uopće dozvoljeno da se natječu u europskom nogometu'. Hit bi tek bio da je objavio selfie nakon što je Zrinjski preokrenuo u nastavku u kojem je zablistao Zvonimir Kožulj – na teren je utrčao kao furija, zabio slobodnjak za prepričavanja, a onda s još jednim pogotkom pogurao momčad do preokreta kojeg su navijači već kod 1:3 najavili pjesmom: 'Bit će tijesno, bit će 4:3!' Zabio je i Aldin Hrvanović, koji je prošle sezone igrao za Stupčanicu (!)… čiji je odbijanac od vratnice Kožulj pospremio za pobjedu.
Čudo u Mostaru, brujale su europske naslovnice, a Kožulj je ponio nagradu igrača tjedna Konferencijske lige.

Herojstvo u Birminghamu

Na pogon te pobjede, Zrinjski je nastavio gurati dalje. Već s njom napravio je dosta, uzeo i više nego se očekivalo… pa četiri vezana poraza koja su uslijedila i nisu teško pala – posebno ako se uzme u obzir da su u samo jednom od tih susreta od početka do kraja izgledali – kao žrtva. Dogodilo se to u Varšavi, gdje ih je Legia lako mogla poraziti uvjerljivije od konačnih 2:0, što u partijama prije toga nije bio slučaj. Daleko od toga.

U Birminghamu je bivši trener Krunoslav Rendulić postavio Zrinjski s trojicom otraga… no stopere su igrali zapravo svi! I djelovalo je da će uspjeti, da neće primiti gol, dok Unai Emery nije uveo Watkinsa i Casha, dok Lavovi nisu počeli gristi sa svih strana. Ali svejedno su trebali 94 minute da zabiju na Villa Parku - zdepasti, prodorni McGinn slavio je kao da je s druge strane bio gradski rival Birmingham! Villa je tad bila pod imperativom, posebno zbog poraza u Varšavi, što je također doprinijelo dojmu koji je na otoku ostavio Zrinjski.

VARljiva noć protiv Poljaka

Iako se umor počeo pokazivati, Plemići bi nekako u Europi uvijek smogli snage pokazati se u jako dobrom svjetlu. A bio je to slučaj i 3. kolu kada je Pod Bijeli brijeg stigla Legia.

- Centimetri su odlučivali, na kraju smo mi ostali kratkih rukava, govorio je Rendulić u osvrtu na taj poraz 1:2, u kojem je Zrinjskom, nakon vrlo tijesnih situacija, VAR poništio dva pogotka.

Nažalost, tada se dogodila situacija s Kožuljem koji se nezadovoljan svojim statusom i minutažom zapravo sam odstranio iz momčadi, što je bio samo jedan od detalja koji Plemićima nisu olakšali posao u nastavku kampanje. Jer nakon Legije su se dogodila i onda dva vezana poraza od Posušja i Sarajeva, a ozljede su nastavile dolaziti u kontinuitetu. Došla je zatim ona noć nemoći u Varšavi, zatim i gostovanje u Alkmaaru nakon kojeg je novi trener, Mario Ivanković, javno kritizirao zamjene, njih par… što se nakon gostujućeg poraza od fenjeraša Zvijezde pretvorilo u otvorenu i oštru kritiku skoro pa cijele momčadi, nešto što je pomalo i začudilo s obzirom na veliku potrošnju i ogroman, nesvakidašnji broj utakmica. Ali to je očito bio Ivankovićev stil… stil koji je, pokazat će zadnja utakmica u skupini, donijeti i dosta toga dobroga.

I onda – Villa u Mostaru!

- Ne pribojavamo se utakmice, Villa je drugi svijet, bubnuo je Ivanković uoči gostovanje hit momčadi Premiershipa i tako skinuo dosta pritiska sa svog tima.

Pritiska koji nije bio tu radi imperativa rezultata, koliko radi potrebe da se uvelike favoriziranom rivalu pruži dostojan otpor, da mu se ne dozvoli da se razmaše i dođe do uvjerljive pobjede. Ukratko, sa strane, s tribina je to djelovalo kao da je najvažnije ne osramotiti se pred svojom publikom, ali konačnih je 1:1 ipak dokazalo da su Ivanković i Plemići željeli više.

Da, svako malo smo imali dokaz da su Zaniolo, Cash i društvo jači, brži, da to kod njih ide puno brže, lakše, ali nakon dominacije u prvom poluvremenu u kojem su se Englezi i štedjeli, u nastavku smo vidjeli pravi Zrinjski – koji napada, stvara prilike i onda zabije kad se protivnik tomu ne nada. Kiš je na pola dao loptu za Malekinušića, ovaj se gotovo nonšalantno po lijevom krilu približio golu Ville - i zakucao loptu u rašlje!

I, što smo zapravo vidjeli?

Remi s Villom bio je rezultat koji je definitivno nadmašio onaj više opjevani minimalni poraz Željezničara od Newcastlea na Grbavici 2002. i dao materijala za prepričavanje i prepričavanje. I puno više od toga! Jer ako se sjetimo da je taj isti Željezničar do polufinala Kupa UEFA 1985. odigrao samo deset utakmica, a da je Zrinjski ove sezone odradio njih četrnaest (!), kampanja Plemića poprima jednu sasvim novu dimenziju koju je možda najbolje opisao onaj Ivankovićev komentar s početka teksta.

- Ovakvu polusezonu nikad nijedan klub iz BiH nije odigrao, rekao je i nije puno, ako je ikako pogriješio.

Da, Željo, njegov Videoton i ona slika izbezumljenog Ivice Osima za sva vremena i dalje su vrh – prije svega jer je to bilo polufinale Kupa UEFA. Bio je tu i Derby County kojeg je Velež Pod Bijelim brijegom dobio 4:1, događali su se povremeni bljeskovi Sarajeva (0:0 protiv Uniteda), ali nakon Osimovog Želje mora, jednostavno mora doći ovaj Zrinjski! Njegova podugačka euro-kampanja, nagrada u vidu prvog poslijeratnog nastupa nekog bh. kluba u UEFA-inim skupinama i onda AZ, Villa. Bila je to prva priča nove ere bh. nogometa, možda i jedna od onih koja će zakotrljati još neku veću…

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba