Možda malo žurimo, možda ipak nakon 3:0 za Zrinjski u prvom susretu polufinala Kupa treba sačekati i uzvrat sa Tuzlom, ali svejedno ćemo pogledati unatrag prema dosad jedinom finalu Plemića u ovom natjecanju… podsjetiti se kako je to onda, 2008., izgledalo i koliko se toga od tada Pod Bijelim brijegom promijenilo.

Ove je sezone rukovodstvu Zrinjskog dozlogrdilo. Kup je istaknut kao jasan cilj, naravno uz prvenstvo. Dvostruka kruna! Ispod toga Pod Bijelim brijegom ne žele ciljati, a s obzirom na renome, na rezultate zadnjih godina, na razinu na kojoj operiraju klub i momčad, mora se priznati da je od toga zapravo bilo teško pobjeći. Jasno, Uprava nije ni pokušavala, jer već prošle sezone, čak i pretprošle, udareni su temelji za takve ambicije... no uvijek tako Pod Bijelim brijegom ipak nije bilo. Sada kada se bliži to drugo finale Kupa za Zrinjski, zgodno se prisjetiti onog prvog, od prije 15 godina, kada Zrinjski definitivno nije važio za ono što predstavlja danas.

Dijelom je to pokazao i ružan dvostruki poraz od Partizana (ukupnih 1:11) na početku sezone, vrlo ružan – usprkos činjenici da su Beograđani izbačeni zbog divljanja njihovih navijača. Rezultat koji je tada bio nešto sasvim realno, a što se danas, uvjereni smo, ipak ne bi dogodilo u tom nekom omjeru snaga. Bio je to istinski debakl, ali Zrinjski je sezonu svejedno okončao slavljem koje je samo naglasilo da se klub diže u smislu kontinuiteta rezultata. Jer bila je to potvrda da je Zrinjski odlučio ostati u vrhu i četvrtu godinu zaredom – 2005. osvojena je prva titula, 2006. treće mjesto i plasman u Intertoto kup, 2007. drugo mjesto i plasman u Kup UEFA i onda te 2008. Kup BiH.

A bilo je to Kup kampanja bez mrlje. S dozom sreće, jer su u polufinalu protiv Širokog i finalu kontra Slobode odlučili penali, ali sreća je bila i ostala sastavni dio igre.

- Utakmica protiv Slobode bila je očekivano teška jer je ulog bio ogroman, izjava je tada nekadašnji trener Dragan Jović.

- U prilog nam nije išao ni teren, ali u dvije utakmice smo pokazali više, zbog čega smo nagrađeni. Zahvalio bih navijačima na podršci, ali i čestitao svojim igračima koji su najzaslužniji za osvajanje trofeja, dodao je.

Jedan igrač, i danas aktivan (!) ali u dresu Posušja, ostao je zapamćen kao jedan od najzaslužnijih za osvojeni trofej. Davor Landeka. Prethodno pogotku za 2:1 u uzvratu i realiziranom jedanaestercu, zabio je u sezoni 2004./2005., sezonu nakon što je s Lukom Modrićem stigao Pod Bijeli brijeg. Eto koliko davno je to bilo, otkad zapravo Zrinjski čeka na taj svoj drugi trofej u Kupu. Od vremena kada se sezona spašavala Kupom, kada je samo plasman u Europu predstavljao uspjeh. Prije šest, uskoro i sedam titula – kada se potvrdi osma, što se može dogoditi već nadolazećeg vikenda. Zrinjski je u to vrijeme bio neki drugi klub, koji je u to vrijeme tek par godina živio izvan prosječnosti... koja je danas Pod Bijelim brijegom zabranjena riječ.

Danas, u Zrinjskom sve počiva na izvrsnosti pa se i nakon 3:0 u prvom polufinalu sa Tuzlom, i ove srijede od 16 sati u Čitluku, očekuje jedna uvjerljiva partija... a onda i odlučan napad na trofej, bez obzira nađe li se s druge strane Velež ili Željezničar.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba