Image default
DNEVNI IZBOR UREDNIKA ZDRAVLJE

Marko Romić: ‘Sada je glavna briga kako doslovno preživjeti, a mentalni problemi dolaze nakon pandemije’

Sukladno naredbi Federalnog stožera Civilne zaštite, a koju su slijedili i županijski i općinski, u cilju suzbijanja pandemije koronavirusa već mjesec dana tinejdžerima i djeci mlađoj od 18 godina zabranjen je izlazak iz domova. Također, ova zabrana vrijedi i za osobe starije od 65 godina kojima je nedavno ipak dopušten boravak na otvorenom i to kako bi u bankama podignuli svoje mirovine.

Također, mjesec dana vrijedi i zabrana kretanja od 18 sati, odnosno, 20 sati do 5 sati ujutro – na snazi je tzv. policijski sat.

U susjednoj Hrvatskoj, koja se također bori s pandemijom, već se suočavaju i sa posljedicama mjera društvene izolacije, kao i ekonomskih i svih ostalih posljedica koje je donijela pandemija. Već sada je jasno da na građane ove mjere ostavljaju duboke posljedice.

Djeca i mladi već “privezani” uz mobitele i računala

Prof. Marko Romić, spec. traumatske psihologije iz Mostara potvrđuje da je situacija u kojoj smo se našli pojavom korona-virusa na našim prostorima vrlo stresna i da će se takve posljedice ispoljiti tek kada pandemija prođe.

“Veliki broj ljudi, posebno djece, mladih i onih srednje dobi, već se bio u svojevrsnoj socijalnoj izolaciji i na socijalnoj distanci, na način da su bili masovno “privezani” za računala, mobitele, društvene mreže. U tom smislu, većini njih mjere ograničenja kretanja neće napraviti posebno veliki problem. Osobno, vjerujem da će nešto više problema, na planu mentalnoga zdravlja biti kad pandemija prođe, ali ne očekujem da će psihološke posljedice biti drastične”, kaže ovaj psiholog.

On pojašnjava da pojedinci, koji svoje resurse i snage procjenjuju dovoljno velikim i uz to, procjenjuju značajnijim mogućnost utjecaja na izvor stresa, u ovom slučaju na virus, odnosno, pandemiju, neće imati značajnije posljedice ili će te posljedice biti u blažoj formi.

“Oni drugi, koji svoje snage i resurse procjenjuju slabijima, a snagu i moć virusa velikim, potpuno izvjesno imati će teže posljedice. A, društvo će biti onoliko oslabljeno koliko budu slabi njegovi najslabiji pojedinci, ističe psiholog.

“Istina, ne doživljavaju problem s virusom svi ljudi na isti način, pa je razina stresa kojega doživljavaju različita od osobe do osobe. Sukladno tome, posljedice koje će ostaviti epidemija korona-virusa ovisiti će o više čimbenika i biti će različite od osobe do osobe. Ono što je ovdje bitno kazati je da ne doživljavaju svi pojedinci na isti način jedan te isti izvor stresa. Najbolji primjer za to je rat. Kad je počinjao rat na našim prostorima, neki pojedinci su bježali “glavom bez obzira”, a neki su došli iz Australije ili Kanade da bi ovdje sudjelovali u ratu. Slično će biti i sa korona-virusom. U ovisnosti kako ga doživljavamo i kako se postavljamo prema njemu, biti će i njegove posljedice”, ocjenjuje ovaj mostarski psiholog za Dnevni list.

Oni koji su imali psiholoških problema – manje traže pomoć

On ističe da je ova pandemija jedan stresan događaj te da će bilježiti i posljedice kod jednog dijela populacije. Ali, po njemu, ovo je i jedinstvena prilika da se razmotre mnoge važne stvari i teme i puno toga nauči.

“Budući da sam dio tima za pružanje psihosocijalne potpore ljudima na području HNŽ mogu kazati da, u ovih mjesec dana pandemije na našem području, ljudi uglavnom dobro “izlaze na kraj” s ograničenjima i svime što ih je snašlo. Broj poziva na naše brojeve za potporu je mali. To bi moglo sugerirati da je ljudima trenutno “glavna briga” kao preživjeti u doslovnom smislu te riječi”, kaže psiholog.

No, zanimljiva su njegova zapažanja da one osobe koje su imale različite probleme na planu mentalnoga zdravlja, kao što su anksioznost, depresija, različiti oblici i forme poremećaja prilagodbe, funkcioniraju na zadovoljavajućoj razini i manje traže psihološku potporu, u odnosu na period prije dolaska virusa na naše područje.

U Zagrebu 600 poziva dnevno zbog psihičkih smetnji vezanih uz koronavirus i potres

No, u susjednoj Hrvatskoj već sada su posljedice pandemije, odnosno, uvođenja rigoroznih mjera u gospodarstvu i društvenoj izolaciji jako vidljive. Kako je za Jutarnji list rekla ravnateljica bolnice Vrapče dr. Petrana Brečić, već sada se bilježe pacijenti koji nemaju evidentirane psihičke poremećaje, a htjeli su počiniti suicid.

Pozivajući se na službene podatke, Jutarnji piše da se većina od gotovo 600 poziva koje dnevno zaprimi Hitna pomoć u Zagrebu tiče psihičkih smetnji građana izravno vezanih uz koronavirus i stanja izazvana potresom, ali da se veći dio pacijenata uspiju smiriti i riješiti problem razgovorom, no dio ih se ipak hitno hospitalizira u psihijatrijskim bolnicama Vrapče i Sv. Ivan Jankomir.

Socijalna distanca, strah od gubitka posla, zaraze, smrti, potresa, neizvjesne budućnosti dovode ljude do osjećaja nesigurnosti i beznađa, a primijećen je porast broja suicidalnih osoba, a potrošnja lijekova: antipsihotika, hipnotika, antidepresiva i lijekova bez recepta za smirenje porasla je za gotovo deset posto.

Kako će pandemija i mjere borbe protiv pandemije utjecati i na zdravlja građana BiH, tek će se vidjeti u svibnju, za kada je ‘sramežljivo’ najavljeno popuštanje mjera.

Model stresa

“Prema jednom od najpoznatijih modela stresa, krajnje posljedice koje će ostaviti neki stresor ovise o nekoliko čimbenika. To su tzv.ulazne varijable, koje čine osobine stresnog događaja (njegova snaga, iznenađujući dolazak, prethodni slični događaji) i osobine pojedinca (dob, spol, mentalna uravnoteženost, vjerovanja, prethodna iskustva i sl). Uz te ulazne varijable, krajnje posljedice će ovisiti i o tzv. posredujućim procesima, koje čine procjene koje pravi pojedinac. Te procjene se dijele na primarne (procjene koje se odnose na izvor stresa – na njegovu snagu, moć, kontrolabilnost i sl.) i sekundarne procjene (procjene mogućnosti djelovanja na izvor stresa)”, objašnjava prof. Marko Romić, spec. traumatske psihologije iz Mostara.

Piše: V.S.Herceg