Image default
DNEVNI IZBOR UREDNIKA ONLINE+

Aleš Kurt: Jedva čekamo kraj pandemije da opet možemo početi raditi

Razgovarala:Vesna Hlavaček

Razgovarali smo s jednim od naših najboljih redatelja , voditeljem čuvenog bh. teatra , u povodu situacije u kojoj su se našle naše kulturne institucije u doba pandemije COVID-a 19.

Jednom ste mi u razgovoru u SARTR-u kazali kako se sjećate izjave Woodija Allena da  je priroda zapravo jedan veliki menu. Sada smo se mi našli na menuju corona – virusa?

-Ako se izdignete iznad iluzije da je čovjek centar svijeta, onda iz ove pandemije možete izvući i jednu lijepu lekciju.  Ovaj planet može  preživjeti bez nas. Mi smo invazivna vrsta, i kao takvi mislimo da smo najvažniji stvorovi na planeti, ali, eto, i biljne i životinjske vrste uživaju bez nas. Pitanje je da li bismo mi mogli, i kako, da preživimo bez njih.

Što se zbiva u teatru kojemu ste na čelu tijekom ove prirodne nesreće?

-U SARTRU su na dan kad je teatar zatvoren bile u tijeku probe nove predstave. Ostala su još tri tjedna  do premijere predstave: „Faustus studije – To nije to“, predstave u režiji Tomija Janežiča, trenutno jednog od najintrigantnijih europskih redatelja. Publika pamti njegove predstave „Galeb“ i „Tri sestre“ koje su igrale u Sarajevu. „Galeb“ je dobio i nagradu MESSA za najbolju predstavu. Radi se o koprodukciji triju  zemalja: CrneGore, Srbije i BiH, uz dobar dio ekipe iz Slovenije. Svakako jedna od najkompliciranijih produkcija u ovom trenutku. Čekamo, naravno, kraj pandemije da se nastavi rad na predstavi.

Poslije „Faustusa“ je po planu rada, komad „Anđeo uništenja“, nobelovke Elifride Jelinek, u koprodukciji sa HNK Mostar, te „Sarajevo feeling“, tekst Almira Bašovića,  u režiji crnogorske redateljice Lidije Dedović, a kraj  sezone bi trebala biti predstava „Freedom“ (Bjekstvo od slobode) autorski projekt slovenskog koreografa Branka Potočana. Vjerojatno najambicioznija sezona ikada, i po proračunu predstava, imenima redatelja, suvremnom izrazu i stilu koji te predstave treba da nose. Naravno, jedva čekamo kraj pandemije da opet možemo početi  raditi. Ne sjećam se da je ,ikada poslije rata, želja da se nastavi stvarati bila ovako jaka.

Kako komentirate ponašanje vlasti, zdravstvenih radnika i građana vezano za  COVID-19?

-Ako uzmemo kao osnovno polazište da je period pandemije bio prije svega test humanosti, morala i solidarnosti, onda možemo zaključiti da su svi pokazali svoja prava lica. Vlast, ili predstavnici vlasti u suradnji sa kolaboratorima iz drugih oblasti, je napravila cijeli spektakl nezakonitih, kriminalnih i antidržavnih djela. Imam utisak da su se na kraju uplašili da će pandemija kraće trajati nego što su predvidjeli, te su se požurili s pljačkom, zloupotrebom, kršenjem zakona, i ukratko svim svojim osnovnim aktivnostima. Kako je samo jezivo bilo slušat ih kako licemjerno kukaju nad budućnošću naše sirote ekonomije, kako se neiskreno brinu za naše zdravlje, dok u isto vrijeme pljačakaju državu, građane i državna dobra. Bit će zanimljivo napraviti nakon pandemije rezime svih nedjela koja su počinili. To je bio taj, prije svega moralni test za društvo u cjelini. Kundera je jednom rekao da je borba čovjeka protiv vlasti, borba pamćenja protiv zaborava. Oni bi htjeli da vi zaboravite ovaj moralni test. Bolje je za nas sviju da ga nikada ne zaboravite.

Građani su prolazili razne faze: strah, depresija, izgubljenost, ljutnja, apatija i ogromna količina video materijala kojima smo jedni drugima dokazivali da smo dobro. A nismo. I nije za to kriva pandemija. U mojoj ulici i teatru je bilo dobro. Fini neki ljudi. Pitam se nekad što uopće igdje idem odavde. Mikro sredina može biti sjajna. Nemojte zaboraviti da je trebalo par dana da se uspostavi diktatura, i manje od tjedna da u potpunosti zavlada totalitarno društvo. To je opomena. Sloboda se gubi i lako i brzo.

Kakve će dugoročne posljedice pandemija imati na odnose velikih sila u svijetu, a kakve na svjetsko gospodarstvo?

-Mislim da je povjerenje između zemalja na vrlo niskom nivou. Nekim zemljama jednostavno ne možete vjerovati dok im je ovakva administracija na vlasti. Sistem, koji nam podvaljuju kao jedini moguć, zasniva se na vjeri, a ne na činjenicama. Veoma je važno kakve će odluke donijeti lideri, i mali i veliki, i hoće li  ih narod prihvatiti. Hoćete li dopustiti da vam život usmjeravaju glupi, pohlepni, sebični, nemoralni i nestručni pojedinci?  Odluke koje sada budemo donosili, odrediće u dobroj mjeri budućnost bar nekoliko generacija.

A ekonomija je kao voda. Ona uvijek pronađe put. Nekakav opći cilj, ako gledamo logički, bi trebao biti ulaganje zajedničkih napora svih ljudi na planetu, da se iskorijene siromaštvo, epidemije i ratovi. Ostali putevi vode u propast.

Što će se dugoročno događati u kulturi i obrazovanju?

Ja se bavim umjetnošću, jer kultura često ima i zloćudne konotacije. Mislim da je pandemija u samo par mjeseci pokazala da je potreba za umjetnošću beskrajna. Želja da se stvara ili da se gleda, čita, sluša, bit će još veća. Jedino nas taj duhovni rolokoster čini dugačijima. Posebnima. Iako nas vlast uglavnom tretira kao nevidljive ljude, umjetnici postaju jači nakon ovakvih perioda. Moramo primijetiti da u BiH, nikakvu pomoć od države nisu mogli dobiti slobodni umjetnici. Ne postoje jednostavno u njihovim planovima. A strašno lako se skida lova sa proračuna predviđenog za kulturu. To im je nekako najmilije. Ne vole oni to. Ne razumiju tu potrebu. Da bi maznuo par milijuna, što je ovdje neka vrsta sna, ne treba ti ni osnovna škola. Analizirajmo, eto, upravo ovaj period pandemije. Umjetnost i kultura su na društvenim mrežama, u medijima, u komunikaciji između ljudi, zauzeli više od pola ovog virtualnog prostora u kojemu smo živjeli. To je bio taj pozitivni dio našeg univerzuma. Veliki dio je bio prepuštanje sjećanjima, izvlačenje starih albuma sa fotografijama, što je isto sasvim normalno u ovakvim trenutcima. Politika i vlast, sem časnih izuzetaka, su držali onih 20% mraka. Čist užas. Davno ugašeni svjetionici. Ma kakvi svetionici. Pokvareni semafori.

Obrazovanje će globalno doživjeti dublje promjene. U svim nivoima obrazovanja, nastavnog i vannastavnog, ljudi su shvatili da se sustav može u velikoj mjeri održavati virtualno, što smanjuje značajno troškove. Online nastava je već otvorila mnoga pitanja koja se tiču funkcioniranja obrazovanja u budućnosti. U slučaju da profit, i troškovi budu ispred edukativnog procesa, obarazovanje će doživjeti najozbiljniju krizu u zadnjih 50 godina.

Vjerujete li da je do pandemije došlo prirodnim ili umjetnim putem?

Prirodnim. RNK  genom je jednostavna tvorevina, toliko jednostavna da ljudi i kad su ga prvi put otkrili nisu vjerovali da je tako jednostavna. Ali to nije ni bitno. Ono što je važno je tko je, kako i zašto manipulirao virusom.

Pošaljite poruku našim čitateljima.

Dođite u teatar čim ovo završi. U teatru se vidi i nevidljivo.

VEZANO

INTERVJU Semir Drljević – Lovac: Apsurd je da je pola oporbe danas uz one koji su odgovorni za stanje u Mostaru

urednik

INTERVJU Dragan Duka Rezić: HDZ 1990 je jedina istinska oporba u Širokom Brijegu

urednik

INTERVJU Slaven Knezović: Festival još uvijek živi upravo zbog naših filmoljubaca

urednik