Image default
DNEVNI IZBOR UREDNIKA

‘IMAM MASKU ZA SEBE I ZA MIRZU…’ Starac i dječak iz Mostara korona krizu preživjeli na ulici

Od ubojstva oca Ismaila, maleni Mirza dane uglavnom provodi na ulici s djedom Mirsadom, koji se nastoji brinuti za njega kako zna i umije. Građani Mostara svakodnevno ih mogu vidjeti kako sjede na Rondou u blizini Konzuma.

Skoro dva mjeseca korona virus je držao građane ‘zarobljene’ u svojim domovima. Rad od kuće, online škola, izlazak samo kada se mora po namirnice ili lijekove, policijski sat, obavezno nošenje maski i rukavica…, velika većina građana itekako se pridržavala pravila kako se opasna zaraza ne bi širila.

Ali, postoje i oni koji nisu bili te sreće u životu da imaju normalan krov nad glavom, posao ili neku novčanu pomoć. Ljudi koji život provode praktički na ulici proseći i moleći sugrađane za pomoć.

Starac i dječak

Jedan od njih je i Mirsad Ahmetović, kojeg građani Mostara mogu svakodnevno vidjeti kako sjedi na Rondou u blizini Konzuma. Prepoznatljiv je po svojoj sijedoj bradi i pristupačnosti, a ljudi koji zastanu da popričaju s njim nerijetko se iznenade njegovom elokvencijom. Možda će zvučati čudno, ali čovjek koji dane i život provodi sjedeći na ulici izražava se gotovo akademski, a ako se zapričate s njim možete ponekad čuti i koristan savjet.

S njim na istom mjestu najčešće boravi i njegov unuk Mirza, dječak čiji je otac prije tri godine ubijen dok je skupljao sekundarne sirovine u nekadašnjem mostarskom poduzeću Slavonija Di. Poznat je to slučaj o kojem se u Mostaru dosta govorilo. Od smrti oca maleni Mirza dane uglavnom provodi na ulici s Mirsadom, koji se nastoji brinuti za njega kako zna i umije.

Njih dvojica korona virus su preživjeli praktički sjedeći na ulici. Bez zdravstvenih knjižica, bez pravog krova nad glavom, bez osiguranih obroka, s novcem koje im tokom dana u kutiju ubacuju građani dobrog srca koji s nevjericom promatraju tešku sudbinu starog čovjeka i malog dječaka.

Budućnost na ulici?

Mirza nema iste početne šanse kao druga djeca koja su imala više sreće od njega. Maleni Mirza ne zna šta ga sutra čeka, a djed Mirsad danas mu je praktički jedini oslonac u životu.

-Imam nekoliko maski, jednu za sebe, druge za Mirzu, govori nam Mirsad dok iz torbe vadi iznošene zaštitne maske s kojima su on i unuk ‘izbjegli’ korona virus.

Teško je shvatiti u današnje vrijeme da je društvo spremno ostaviti na cjedilu jednog starca i dijete, čija je budućnost krajnje neizvjesna.

Mirsad je već nekoliko puta za medije ispričao svoju priču, ali ulica i građani koji mu povremeno pomažu trenutno su mu jedini oslonac. Nema trajnog rješenja, a nema ni konkretne pomoći od institucija koje bi po zadatku morale pomagati. Iako će možda institucije reći da su već nekoliko puta pokušale pomoći Mirsadu, činjenica je da on i dalje preživljava isključivo na ulici čekajući da mu građani pomognu.

-Zahvalan sam svakom čovjeku koji mi pomogne. U Mostaru ima ljudi dobrog srca…, stanu s nama svaki dan, nekad pomognu novcem, nekad hranom, svima njima dobrog srca se zahvaljujem. Meni i mojoj obitelji to puno znači, govori nam Mirsad, čija je najveće želja da njegovi unuci imaju normalan život.

Koliko je to realno očekivati u državi u kojoj se profitira na nesreći drugih!?

Tri godine od ubojstva

Podsjetimo, Mirsadov sin Ismail je ubijen prije tri godine. Nesretni Ismail Ahmetović i njegov rođak S. N. (25) su kobnog 18. lipnja 2017. došli do objekta ”Slavonije Di” u namjeri da u jednom dijelu napuštenog objekta prikupe sekundarne sirovine.  Nakon što su bili uvjereni da je čuvar u obližnjem kafiću, ušli su u objekt, međutim, tu ih je dočekao Valter Topčić, koji je odmah iz pištolja ispalio hitac u zrak. S. N. je uspio pobjeći, dok se Ahmetović naguravao s Topčićem, koji ga je udarao rukohvatom pištolja. U jednom trenutku Topčić je ispalio hitac prema Ahmetoviću i usmrtio ga, dok S. N., iako je htio izbaviti rođaka, u tome nije uspio. Topčić je potom, u namjeri da prikrije ubojstvo, zapalio zavjesu, nakon čega se vatra rasplamsala i u potpunosti progutala objekt. Kasnije je Valter Topčić osuđen na 14 godina zatvora.

U to vrijeme kružile su glasine da Ismailova obitelj sprema krvnu osvetu, ali Mirsad je to već nekoliko puta demantirao. Mirsad kaže da niti on, kao Islamov otac,  niti njegova obitelj ne žele nikakvu ‘krvnu osvetu’ za svoga sina nad Valterom Topčićem niti nad njegovom obitelji. Topčić je, inače čuvar nekadašnjeg salona namještaja ”Slavonija Di”.

-Ja ne želim krvnu osvetu, nikada. Moje ruke neće biti krvave, a to obećavam kao roditelj i Bogu, i narodu i vlastima. U stanju sam i sjesti s tim čovjekom i nikada mu ne bih ništa nažao učinio. Nikada nisam niti jednu ružnu riječ rekao ni njemu, ni njegovoj obitelji. Smatram da će pravda izaći na vidjelo, a svakoga će stići Božja kazna, pa tako i njega. Postoje i država i vlast, ali i Bog, da mu sude. Ne želim da me ljudi smatraju monstrumom i krvoločnim čovjekom, jer ja to nisam. Opet ću ponoviti, Bog će nam svima suditi, kazao je Mirsad Ahmetović.

-Molio bih sve građane, kao i vlast, da nam pomognu koliko god mogu. Zahvaljujem svim ljudima dobrog srca koji nam pomažu, dodao je Mirsad. Da. L.

VEZANO

Zašto u ‘antifašističkom’ Sarajevu šetamo ‘ustaškim ulicama’?

urednik

HERCEG ODGOVORIO NA ZAHTJEVE UGOSTITELJA: Vjerujem kako će takva odluka biti usvojena

urednik

Bivši radnici mostarskog Komosa traže isplatu pravomoćnih sudskih presuda

urednik