Image default
DNEVNI IZBOR UREDNIKA

INTERVJU Adnan Đindo: Umjetnost uvijek pronađe put do ljudskoga srca

Razgovarala:Vesna Hlavaček, Foto: Radiosarajevo.ba

U povodu 70. obljetnice Baleta Narodnoga pozorišta Sarajevo, razgovaramo s umjetničkim direktorom te institucije, Adnanom Đindom.

Naš veliki književnik Meša Selimović usporedio je jednom baletnu umjetnost s  poezijom. Teško je ne složiti se s njim?

-Naravno da je teško ne složiti se s njim, ali postoje segmenti njegovog citata koji kažu da balet ima ograničenu izražajnu mogućnost, što sude uglavnom ljudi koji se ne bave baletnom umjetnošću. Naime, balet posjeduje kozmičku energiju komunikacije. 

Ovih dana središnja bh. teatarska kuća obilježava veliki jubilej: 25. svibnja 1950. godine izvedena je prva domaća baletna predstava na njezinoj sceni – Papandopulova„Žetva“.

-Ove godine obilježava se 70 godina postojanja baleta NPS u vrlo apsurdnoj situaciji svjetske pandemije. Obilježavanje tog jubileja je urađeno na virtualan način –  premijerom online baleta „MY ROSE“ što je u skladu sa novonastalom situacijom i mogućnostima koje su nam preostale. U vrijeme pandemije balet nije imao sreću da obilježi to na način kako  priliči kada su normalni uvjeti jer nam se desio novi početak i prilagođavanje sasvim novim uvjetima života i rada.

Na koji će još način ansambl Baleta obilježiti taj datum?

-Način na koji će balet NPS obilježiti svoju obljetnicu je  virtualan – emitiranjem

video poruka najznačajnih baletnih umjetnika kroz historiju Baleta, emitiranjem nove online premijere – predstave „KATARINA, BOSANSKA KRALJICA“, emitiranjem „BOLERA“ iz 1999. god. i „LABUĐEG JEZERA“, kao i dokumentarnog video-uradka o predstavi „ŽETVA“. Ako mogućnosti dozvole, možda na sceni NPS izvedemo neki skromni program u skladu sa strogim mjerama FUCZ (10 m2 po osobi slobodnog prostora, distanca 2m između osoba, dezinfekcija, itd.)

U doba pandemije predstave idu online…tako je izvedena i prva svjetska online premijera vašega ansambla?

Za Međunarodni dan plesa 29. 4. 2020. izvedena je po našim informacijama autentično      aktualna online premijera baleta „OSTANI KUĆI“ na muziku P.I. Čajkovskog, s porukom “Baletna umjetnost u pandemiji“. To je bilo jedino moguće rješenje oko organizacije posla „od kuće“, tako da smo pronašli put do publike, a i dali mogućnost baletnim umjetnicima da se u ovim uvjetima nastave baviti svojom umjetnošću. Pored toga smo se uvezali s Bečkim baletom preko zoom platforme, te tako organizirali svakodnevni posao na online način.

Kako publika reagira na novi način prezentiranja vaših predstava?

-Publika, koja se našla u istoj situaciji kao i mi, uključila se vrlo solidarno i s punom pažnjom i intenzitetom počela pratiti sve naše aktivnosti na online NPS platformi. Osim toga, pošto je teatarska umjetnost jako bitna za mentalno zdravlje svih nas i duhovnu nadgradnju, unosili smo svjetlost u njihove domove i mogućnost skretanja pažnje sa ove situacije koju je izazvao Covid-19.

Koje ste još predstave pripremili?

U skladu s mogućnostima te mjerama sigurnosti, vjerojatno nećemo moći igrati naše  repertoarske predstave, ali ćemo se okrenuti drugoj formi javnih nastupa koji će poštovati mjere FUCZ. Planiramo izvesti baletne divertismane, koncerte opere i baleta, drame i baleta kao i neke performanse koji će biti bez kontakata između igrača na sceni.

Bogata je povijest Baleta NPS…

-Da, doista bogata, a period od 70 godina postojanja Baleta možemo nazvati „OD ŽETVE DO PANDEMIJE“.

No i prije njegovog  osnivanja gostovali su baletni ansambli u Sarajevu?

-Prvi dašak baleta u BiH donijela je prva profesionalna balerina Riki Levi koja je 1920. imala prvi javni nastup, tako da se i ta godina može smatrati početkom baletne umjetnosti u BIH. Od te godine gostovali  su baleti iz raznih zemalja, dok nije odlučeno od vlasti SFRJ da se osnuje balet u Sarajevu.

Kako plesačice i plesači održavaju formu u vrijeme pandemije?

-Do sada je forma održavana po gore navedenim odgovorima na vaša pitanja, a od 20.5.'20 smo pokrenuli rad u NPS na vježbama i probama baleta, poštujući sve preporuke FUCZ.

Što je Vas dovelo na kazališne daske?

-Kao dijete od 9 godina pukim slučajem sam na TV gledao Rudolfa Nurejeva i bio fasciniran čudnim elementima, pokretima koje je taj umjetnik izvodio. Osim toga kao  trogodišnje dijete sam ponavljao gledajući odjavne špice filmova „Đindo Adnan sudjeluje“, tako da se to i desilo da „Đindo Adnan sudjeluje“…

Što želite poručiti našim čitateljima? 

-Umjetnost je nasušna potreba a ne samo nadgradnja, jer u ratu se pokazalo da je i bez hrane, vode i struje publika dolazila u teatar, tako da se ne treba brinuti za umjetnost koja će uvijek pronaći put do duše i srca ljudi i tako oplemeniti društvo  svojim civilizacijskim aspektima.

Davni početci
Gostovanja stranih ansambala i solista, zatim prvi domaći pokušaji i koncerti nastavnica i polaznica Škole Cvijeta Zuzorić, stvorili su klimu u kojoj je, paralelno sa osnivanjem Sarajevske opere 1946. godine, za potrebe izvođenja prvih opernih predstava, formiran i mali baletni ansambl Narodnog pozorišta.
Za avanturu osvajanja u to vrijeme ne mnogo poznate umjetnosti igre, pored  polaznika Baletne škole Cvijeta Zuzorić, iz gradskih folklornih društava u prvi ansambl se uključilo nekoliko radoznalih i oduševljenih djevojaka i mladića (Desa Tišma, Otilija Likar, Hajrudin Hadžić, Sreten Ninković i dr. ). Njihov prvi javni nastup bio je 9. studenoga 1946. u operi Prodana nevjesta. U dvije naredne sezone, oni su igrali baletne numere u operama Rigoleto, Evgenije Onjegin, Karmen, Ero s onoga svijeta i Carska nevjesta.
Njihov koreograf je bio Eduard Venier, plesač iz Zagreba, koji je sa Ubavkom Milanković činio jedini solistički par mladog ansambla. Ovo dvoje umjetnika su bili i prvi pedagozi Odsjeka za balet Srednje muzičke škole. Odsjek je krenuo sa radom u rujnu  1946., a potom prerastao u Srednju stručnu baletnu školu. Međutim, zbog bojazni od stvaranja viška igrača, Škola je već početkom 1952. ukinuta. Njenu funkciju-školovanje kadrova za potrebe baleta-nastavlja Baletni studio pri Narodnom pozorištu, osnovan 1953.
U sezoni 1948/49. Balet je imao pomenutog koreografa, dvije solistice – Ubavku Milanović i Ivanu Andrijašević i trinaest članova baletnog zbora. Pod dirigentskom palicom maestra Ivana Štajcera, ovaj ansambl će u prosincu 1948. održati zanimljivo Baletno veče. Bio je to bogat program klasičnih i karakternih igara i svojevrsni ispit igračkih mogućnosti svih članova, među kojima se već izdvajaju Dragica Elez, Otilija Likar, Neda Pavela, Nevenka Đoković-Petrović, Desa Tišma, Tilda Antunović, Ibro Paralović, Nikola Đokić i dr. Svoju uigranost i polet oni će provjeriti ponovno  u svibnju  1949. godine čočečkim plesovima u operi Koštana.
U rujnu iste godine, Balet dobija bitna pojačanja. U Sarajevo dolazi Jitka Ivelja, solista, pedagog i koreograf i postaje prvi šef Baleta. Helena Uhlik-Horvat je solistica i kostimograf, a Franjo Horvat, solista, pedagog i koreograf. Zajedno a novim pojačanjem (Muris Muftić, Srećko Ćurić, Fehim Babić), mladi ansambl će se već u studenome  predstaviti u operi Knez Igor, baletnom numerom Polovjecki logor…
Od tada se vrše iscrpne pripreme kako bi se realizirala prva samostalna premijera koja je za mladi ansambl, koji sada broji trideset članova, novi i najveći stimulans.
U Sarajevskoj operi je tada djelovao hrvatski kompozitor i dirigent Boris Papandopulo. On je u suradnji s čuvenom ruskom balerinom, tada pedagogom i koreografom iz Beograda- Ninom Kirsanovom, koja je istovremeno bila i libretista i koreograf Žetve, realizirao prvi balet na sceni Narodnog pozorišta. To, da je upravo domaće djelo označilo pravi početak postojanja Sarajevskog baleta, karakteristično je i veoma značajno za dalji razvoj mladog umjetničkog kolektiva. Gradeći muziku na motivima i elementima tradicionalnog narodnog melosa, Boris Papandopulo je dao koloritno, ritmički i dinamički zaokruženo djelo… Koristeći mogućnosti troje iskusnih solista (Jitka Ivelja, Helena Uhlik-Horvat i Franjo Horvat) i neiskusnog ansambla, oslanjajući se na motive narodnih igara koreograf Nina Krsanova je napravila zanimljivu i gledanu predstavu.
I tako, praizvedbom Žetve, 25.svibnja 1950., počinje uzbudljiva historija Sarajevskog baleta… Ansambl ubuduće doživljava svoju evoluciju, osvaja repertoar, postaje ravnopravno baletno tijelo u širim okvirima… po svom programu i repertoaru dobija i karakteristične osobenosti. Dugo godina potom ostat će, i ostaje i dalje cijenjen i prepoznatljiv u pojmu Sarajevski balet.

VEZANO

INTERVJU Goran Čerkez: Bezbroj puta ponavljam, daleko je kraj pandemije!

urednik

Aleš Kurt: Jedva čekamo kraj pandemije da opet možemo početi raditi

urednik

INTERVJU Darko Juka: Moja utopija je potpuna strast u iskrenosti

urednik