Image default
DNEVNI

Trčanje više nije samo bazni, nego sport budućnosti

Piše: Ersan Bijedić

Dok su se u svim ekipnim sportovima njihovi sudionici tijekom perioda pandemije koronavirusa uglavnom žalili na nemogućnost treninga, samo djelomično održavanje fizičke pripreme i pad forme koji bi prilikom povratka u aktivniji trening i natjecanja mogao dovesti do ozljeđivanja, sportaši trkačkih atletskih disciplina su itekako bili u poziciji trenirati i izaći još spremniji iz prethodnih mjeseci obilježenih raznim restrikcijama.

Pored svih poziva da se ostane doma, većina zemalja u svijetu je ipak dozvoljavala individualne treninge na otvorenom, a to je imalo dvojak efekt: atletičari su radili po dosadašnjim navikama ili jače, dok su neke studije pokazale kako se broj trkačkih rekreativaca povećao. Naravno, sve to uz poštovanje fizičke distance, a trčanje je upravo takvo da omogućuje trening u punom smislu bez nužnog sudjelovanja grupe ili bilo kakvog ljudskog kontakta.

Elitni natjecatelji

Kad su u pitanju elitni atletičari, već i najbolji bh. sportaš i osvajač srebra sa Svjetskog prvenstva u Dohi prošle godine, Amel Tuka, je potvrdio kako iz pandemije izlazi spremniji nego ranije.

 – Čak mogu reći da mi je ovo dobro došlo, jer sam baš maksimalno bio posvećen treninzima. Ova situacija oko virusa meni je iskreno dobro došla, jer nikad nisam bio na ovako visokom nivou što se tiče treninga i profesionalnosti. Sve sam dao na treninge i sport, izjavio je Amel Tuka prije par dana.

Ministarstvo sporta Italije i Talijanski olimpijski odbor su nedavno u suradnji sa znanstvenim institucijama poredali sportove u kategorije po njihovoj rizičnosti za širenje korona virusa, a atletika je kao individualni sport u najmanje opasnim. Tako je to i sport u koji bi se uskoro natjecanja mogla sve više i brže vraćati. Jedno takvo je održano u srijedu u Stavangeru (Norveška) gdje je u uličnoj utrci izvrsni Norvežanin Jakob Ingebrigtsen postavio novi državni rekord na 5km sa 13 minuta i 28 sekundi. Također je, kao Tuka, istaknuo kako je u periodu pandemije trenirao bolje nego ranije.

Organizatori uličnih utrka i natjecanja u BiH također iščekuju skorašnje upute vlasti kako bi počeli konkretnije raditi na vraćanju trkačkih natjecanja u BiH gdje se godišnje održi preko 70 uličnih i brdskih utrka, i to mimo drugih atletskih nadmetanja.

Izraženija rekreacija

Na temelju istraživanja nekih sportskih portala (poput Runrepeat koji je obuhvatio 139 država), ali i statističkih pokazatelja koji se lako mogu utvrditi preko internetskih GPS platformi na kojima trkači (amatersko – rekreativni, ali i profesionalni) stvaraju baze podataka vlastitog treninga, dolazi se do zaključka da je trčanje kao sport u pandemiji naraslo brojem treninga i porastom broja vježbača. A za zdravog pojedinca, zatim i društvo, je rekreativni sport daleko važniji od profesionalnog. Dokazano je pravi način za poboljšanje kvalitete života, a predstavlja i sigurno jačanje imuniteta čija važnost je u doba pandemije nebrojeno puta spominjana.

Od ranije je jasno kako su prednosti trčanja u jednostavnosti ovog sporta koji može prakticirati bilo tko (bez obzira na dob i potencijal), da ne ovisi ni od koga i da se u to može uključiti bez ikakvih posebnih ulaganja (Mostarci se imaju priliku obratiti u Školu trčanja Sanus Motus). Uz rast popularnosti trčanja prethodnih godina, kao i nove životne okolnosti i navike koje nam nameće pandemija koronavirusa, atletika i trčanje se više ne nameću samo kao bazni sport, nego i kao sport budućnosti za šire mase, prvenstveno rekreativne.

Virtualni izazovi

Trčanje kao takvo nije previše uzbudljiva aktivnost i zahtjeva dodatnu dozu motivacije u odnosu na druge sportove (što je ujedno donosi i mentalno, osim fizičkog jačanja). Tako su u čitavom svijetu tijekom pandemije održavane virtualne utrke koje se zasnivaju na praćenju preko GPS uređaja i njihovih zabilješki predstavljenih na internetu. S obzirom da postoji mogućnost manipulacije, ovakva natjecanja se dobrim dijelom temelje na fair playu, a u osnovi su utrke koje imaju za cilj podignuti motivaciju vježbača u periodu kad nema pravih utrka. Na jednu takvu se početkom ovog mjeseca u Hrvatskoj za samo tri dana prijavilo 2.000 trkača. U SAD-u se unatoč kotizaciji od 60 dolara na jedno virtualno trkačko natjecanje prijavilo preko 20.000 sudionika. Ovakve utrke nemaju ograničenja po pitanju teritorije odakle dolaze sudionici jer mogu trčati bilo gdje i svoju utrku prikazati preko GPS zapisa. Ovakvu ligu sa svojih 200 sudionika organizira i prvi trkački portal u BiH, trcanje.net.

VEZANO

Neka trčanje postane navika

urednik