Image default
DNEVNI

Nejra Nuna Čengić: Smatram da prevedene knjige pružaju nove teorijske alate za istraživanje naše društvene zbilje

Razgovarala:Vesna Hlavaček

Razgovaramo s Nejrom Nunom Čengić, projekt menadžericom Mreže za izgradnju mira i urednicom edicije re:politico, tiskane u nakladi tog Udruženja, u suradnji s Mirovnom akademijom.

Nakladnički pothvat je financijski podržala Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID), uz implementacijsku podršku Međunarodne organizacije za migracije (IOM), u sklopu BHRI programa.

Od svibnja 2020., pet knjiga iz edicije re:politico prevedene su i dostupne čitateljima u BiH.Upriličene su i njihove online promocije.

Pođimo od knjige Militarizam i globalizacija: Feministice slažu kockice, autorice Cynthie Enloe, u prijevodu Gorane Mlinarević s engleskog jezika. Je li točno da temeljno pitanje koje autorica postavlja jest: može li ijedno društvo uspješno ukinuti militarizirajuće dinamike ako ozbiljno ne razmatra djelovanje patrijarhata?

-Da, kao što ste rekli to je centralno pitanje knjige. Dakle, patrijarhat i rodne uloge ne samo da pogoduju, već bi rekla da su ključni faktori globaliziranog militarizma. Na koji način? Ovdje prva asocijacija može biti da popularni imidž muškarca ratnika doprinosi militarizaciji. I to jest tako, ali je ovo samo djelić mnogo kompeksnije priče koju nam autorica nastoji prenijeti. Kako autorica kaže u intervjuu kojeg sam u prosincu provela s njom ‘ pokretači militarizma oslanjaju se na načine kako razmišljamo’. A oni su orodnjeni i to je ključno za njen argument. Patrijarhalni način razmišljanja svima nam je manje više poznat, manjini-feministicama na nivou njegovog prepoznavanja i propitivanja, većini na nivou uzimanja kao prirodnog i normalnog. Pa ipak, da ovo potonje ne bi pripisali samo pukom neznanju i neosviještenosti, autorica upravo pokazuje drugačije: kako globalni kapitalizam očito instrumentalizira ovaj rašireni osjećaj prirodnosti. Kada vlasnici mutinacionanih kompanija odluče proizvoditi markirane tenisice u Vijetnamu, onda oni računaju na jeftinu žensku radnu snagu, slabu moć sindikalnog udruživanja koju će vlasti ugušiti i da će tamo takva vrsta rada biti atraktivna za mlade žene i njihove očeve koji će u ovoj vrsti rada vidjeti imidž vrijedne žene i poželjne supruge; kada treba donijeti oduku kojom će se opravdati invazija na drugu državu a u cilju zaštite nacionalne sigurnosti ,onda se vrlo svjesno računa i brani imidž države i njenog vodstva kao hrabrog i snažnog, a ne feminilnog, ‘slabog i kukavičkog’. 

Želim istaknuti najmanje dvije stvari koje mi se čine bitne za dostupnost ovog prijevoda u BiH. Povećana militarizacija koju tematizira Enloe ne odnosi se samo na ratni kontekst i ‘neke udaljene krajeve s kojima nemamo ništa zajedničko’. Upravo suprotno, ona je sveprisutna u mirnodopskim uslovima, a posebno je možemo pratiti u kriznim situacijama. Ona je prisutna u svakodnevnim situacijama koje nam se čine da nemaju nikakve veze sa militarizacijom, od jeftinog ženskog rada u trgovinama do razgovora o vanjskoj politici tijekom večere. Ili tijekom pandemijske krize kako su primijetile neke od promotorica ove knjige. Posebno je vidjiva u načinu obilježavanja državnih praznika, načinima i prijeporima oko memorijalizacija ratne prošlosti, svakodnevnom nadmetanju tko je veći patriot i slično. Umjesto da razlažemo tko tu jest i tko tu nije u pravu, možda se zapitati kako to Enloe kaže:  Gdje su u tim situacijama muškarci, gdje su žene? Koji točno muškarci i koje točno žene? Tko profitira od takvih rodnih aranžmana? Šta pojedinačno misle o tome i pružaju li otpor? (str. 6).

Druga stvar koja je po meni bitna tiče se sposobnosti promjene. Autorica nas ne zatvara u neku nerješivu situaciju. Sve što je militarizirano, kako ona kaže, da se demilitarizirati. Patrijarhat sam podožan je promjenama. Radi se o postupnom procesu za koji autorica pokazuje pravce djelovanja.

Kojim se temama bavi autorica Ruth Wodak u knjizi Politika straha: Šta desničarski populistički diskursi znače, što ju je prevela Aida Spahić?

-Autorica pravi analizu diskursa desničarskih populističkih partija u mnogim europskim zemljama i SAD-u. Radi se o vrlo detaljnoj analizi, gdje, kako jedan od promotora ove knjige kaže, svako poglavlje je posebni znanstveni rad. Neću ići u detalje njezinih nalaza, ali ću istaknuti neke od razloga zašto mi se ova knjiga čini bitna za BiH kontekst. Prvo, sve ili skoro sve što čitate unutar ove knjige i što je za autoricu šokantno i novo, ovdje se čini tako poznato, ukorijenjeno, pa čak i staro kada treba donijeti oduku kojom će se opravdati invazija na drugu državu a u cilju zaštite nacionalne sigurnosti ,onda se vrlo svjesno računa i brani imidž države i njenog vodstva kao hrabrog i snažnog, a ne feminilnog, ‘slabog i kukavičkog’. Nama stoga nedostaje ova sposobnost čuđenja, šokiranosti. I to je problem. Time dolazimo do drugog razloga koji je za mene još bitniji za relevantnost ove knjige, a to je razotkrivanje normalizacije ne samo onoga što desničarski populizam jest i kako on funkcionira (gdje je njegova privlačnost, kako rezonira sa potrebama ljudi), već i što se krije iza njega. Smatram, naime, da populizam kao pojam jest negativno konotiran u našem društvu, ali ne strašno negativno. Slično kao nacionalizam, svako se danas može nazvati nacionalistom i nikom ništa. Fašizam, rasizam, ksenofobija, antisemitizam čini mi se da ipak imaju jaču negativnu konotaciju. Upravo ove i slične fenomene autorica nalazi u pozadini desničarskog populističkog diskursa, otkrivajući točne putanje njihovog raspoznavanja i imenovanja. Ovo smatram iznimno bitnim. Nalazim ih i kod nas, često u sjeni nacionalizama i populizama, mada se vrlo rijetko imenuju kao takvi. Ova knjiga dakle pruža odlične alate kako to otkriti, argumentirati, imenovati.

Alain Bertho u knjizi Djeca kaosa. Esej o vremenu mučenika, koju je s francuskog jezika prevela Almira Drino, upućuje svojevrsni poziv traženju uzroka radikalizacije unutar vlastitog društva?

-Implicitno, da. Radi se naime o knjizi gdje autor tematizira mnoga po meni globalno važna pitanja: možemo li misliti religijsku radikalizaciju ili je dovoljno samo je osuditi i tražiti njeno sankcioniranje? Gdje tražiti njene uzroke? Kakve implikacije nemogućnost zamišljanja budućnosti, neizvjesnost i iščezavanje politike (shvaćene kao utopije) imaju po ljude, posebno one mlade? Kako tumačiti porast društvenih nemira i nasilja uopšte? Kakvu ulogu dati prošlosti u izgradnji budućnosti? Iako je francuska javnost ona kojoj se autor obraća, knjiga bi se mogla, kako ste rekli, tumačiti i kao svojevrsni poziv svakom društvu da uzroke radikalizacije traži unutar vlastitog društva.

Zbornik radova Paradoks demokracije: Populizam i njegova suvremena kriza, urednika Brucea Kapferera i Dimitriosa Theodossopoulosa s engleskog jezika je prevela Lejla Efendić Kuduz. Baveći se populizmom, autori/ce naglašavaju kako je on bio sastavni dio demokratskih procesa od davnina?

-Da. Suprotno uobičajenom tumačenju populizma kao krize demokracije, onoga što prijeti demokraciji, i što joj se čini kao izvanjsko, na tragu E. Laclau i C. Mouffe autori govore o populizmu kao integralnom demokratskim procesima. Kroz studije Argentine, Brazila, Australije,Španjolske i Grčke, autorice i autori analiziraju težnje populističkih partija u tim zemljama u jednojpovijesnoj perspektivi, te pokušavaju dokučiti da li, pored negativnih (isključivačkih efekata), populizam može proizvesti i neke emancipatorske efekte – prema društvenoj jednakosti.Autori zauzimaju različite stavove prema ovom pitanju. U širem smislu, ovo je dakle knjiga o demokraciji, mogući podstrek za promišljanje o njenim još neistraženim potencijalima, modalitetima i ograničenjima.

Naslov: nacija, podtekst: klasa. Populizam radničke klase i povratak potlačenih u neoliberalnoj Europi je zbornik radova kojeg urednički potpisuju Don Kalb i Gábor Halmai a koji je s engleskog jezika prevela Adisa Okerić Zaid. Knjiga doprinosi razumijevanju rastućeg nacionalističkog populizma u istočnoj i zapadnoj Europi kroz klasnu perspektivu?

-Da. Radi se o još jednom antropološkom zborniku sa studijama iz Srbije, Rumunjske, Mađarske, Austrije, Italije i Škotske. U velikoj mjeri motiviran pitanjem zašto radnička klasa u značajnoj mjeri podržava desničarske populističke stranke. I da, u vrijeme kad je zbornik izdan, 2011. godine, to je bila zaista dugo očekivana knjiga koja će nakon desetljeća kulturalističkih interpretacija nacionalizama ponuditi jedan drugačiji, klasni pristup interpretaciji nacionalizama. Na našim prostorima rekla bih da je to još uvijek inovativno, jer je pitanje klase uopšte i klasna analiza vrlo podzastupljena, pa skoro i nepostojeća. Smatram da studije ovog zbornika pružaju dobre teorijske i metodološke alate kako bi se neka slična istraživanja napravila i kod nas.

Što je cilj objavljivanja edicije? 

-Knjige su prvenstveno namijenjene akademskoj zajednici u BiH. Govorim konkretno o 8 javnih sveučilišta u BiH. Iako su mnogi nastavnici/e upoznati s radom ovih i drugih autora/ica koji se bave ovim temama, u nastavni proces, posebno obveznu literaturu, teško je uvrstiti nešto što nije na našem jeziku. Stoga, veliki dio bitnih tekstova ostane izvan izravnog pristupa studentima/cama. Cilj ovog projekta je upravo intervenirati u ovaj problem: približiti komparativne perspektive o populizmu, etnonacionalnoj i religijskoj radikalizaciji i ekstremnom nasilju kako univerzitetskom osoblju i studentima/cama, tako i aktivističkoj zajednici u Bosni i Herzegovini. Kako bi ova literatura zaista našla svoje mjesto u obaveznoj i dopunskoj univerzitetskoj literaturi, vodila sam između ostaog računa da budu pogodne za korištenje u nastavi, relevantne za naš kontekst, da pokriju podzastupljene a važne aspekte, pa čak i provokativne. 

Po završetku promocija, knjige su podjeljene akademskom osoblju, sveučilišnim  knjižnicama 8 javnih BiH univerziteta, gradskim/županijskim knjižnicama u ovim gradovima, među kojima je i Mostar, te suradnicima iz civilnog društva. Napravljena su i e-izdanja koja su dostupna najmanje 3 naredne godine bilo kome. Knjigama se može pristupiti preko ovog linka: https://www.e-zbirka.unsa.ba
Za korisničko ime i lozinku pisati na: [email protected]

Na početku ovog projekta nije bilo planirano da će knjige činiti posebnu ediciju. Naravno, postojale su jasne poveznice među njima i određena logika njihovog odabira. Kako je vrijeme odmicalo, ta veza je sve više dolazila do izražaja, te je formirana i posebna edicija re:politico unutar koje su objavljene. Smatram zaista da prevedene knjige pružaju nove teorijske alate za istraživanje naše društvene zbilje, te se zaista nadam ne samo da će biti podstrek za domaća istraživanja ovih pojava, ali i za društveni angažman. 

O knjigama su na promocijama govorili univerzitetski profesori/ce i aktivisti/ce: Jasmina Husanović, Biserka Košarac, Merima Jašarević, Nerzuk Ćurak, Zlatiborka Popov Momčinović, Zilka Šiljak, Borislav Vukojević, Nebojša Jovanović, Asim Mujkić, Dražen Barbarić, Anđela Pepić, Damir Arsenijević, Svjetlana Nedimović, Sead Turčalo, Valida Repovac Nikšić, Amir Purić i Alina Trkulja. Respektabilan tim?

-Da, vrlo! Zaista sam sretna da sam bila u prilici surađivati s njima i smatram da smo unutar danih okolnosti (online promocija) imali zaista kvalitetnu akademsku razmjenu. Ona se ne odnosi samo na online promocije knjiga, već i na proces izrade i objavljivanja recenzija/osvrta na knjige. Oni su objavljeni na raznim BiH društvenim portalima tijekom mjeseca svibnja i nadam se da smo na taj način sadržaj ovih knjiga približili široj čitalačkoj publici. Promotori/ce su naime naši suradnici/e kojima je ova literatura direktno relevantna za nastavu i istraživanje i s kojima sam u kontaktu bila od početka projekta. I ne samo s njima, radilo se o većem broju suradnika/ca iz akademije i civilnog društva.

VEZANO

INTERVJU Mirsad Hadžikadić: Vaninstitucionalno djelovanje vladajućih stranaka dozvoljeno je od strane međunarodne zajednice

urednik

INTERVJU Adnan Đindo: Umjetnost uvijek pronađe put do ljudskoga srca

urednik

APEL VLASTIMA: Turizmu se žurno mora pomoći, gubici su milijunski

urednik