Image default
EU

Pomak u Bruxellesu: Vučić i Hoti zadovoljni pregovorima, otvorena možda i presudna tema

Treća runda obnovljenog dijaloga Beograda i Prištine, održana jučer (7.9.) u Bruxellesu, bila je specifična zbog nekoliko stvari. Prvo, trajala je kraće od uobičajenih maratonskih sastanaka, tako da su pregovarači izašli sa zaključcima već nakon dva sata zajedničkih razgovora. Druga specifičnost je da su zaključci sve tri strane, u odnosu na raniju kakofoniju, ovoga puta bili jednoglasni i pozitivni, piše Deutsche Welle.

„Najpozitivniji” je bio domaćin, specijalni predstavnik EU-a za dijalog Beograda i Prištine, Miroslav Lajčak. On je ocijenio da su Beograd i Priština „u potpunosti napredovali” u razgovorima o raseljenim i nestalim osobama i gospodarskoj suradnji.

„Naši pregovori kao i obično su intenzivni i nisu uvijek laki, ali prevagnula je volja obje strane da unaprijede svoje rasprave, uprkos bolnim i složenim pitanjima o kojima se razgovara”, rekao je Lajčak.

Premijer Kosova Avdullah Hoti „sa zadovoljstvom potvrđuje da je bilo napretka”, dok predsednik Srbije Aleksandar Vučić kaže da „nije nezadovoljan sastankom” i u prvi plan ističe važnost rješavanja gospodarskih pitanja, ali i dogovor o usvajanju kosovskog zakona o povratku raseljenih.

Takav duh jednoglasja, barem na riječima, s malo konkretnih detalja o primjeni dogovorenog, nadogradila je zajednička izjava Vučića i Hotija u kojoj obje strane naglašavaju „najviši prioritet EU-integracija”, „nastavak rada na dijalogu kojem posreduje EU” i obećavaju da će „udvostručiti napore u usklađivanju s EU-om”.

Specifičnost ove runde dijaloga Beograda i Prištine u Bruxellesu ogleda se i u tome što se na sastanku, ali i na njegovim marginama, više pričalo o sporazumima iz Washingtona, nego o onome što je konkretno na stolu u EU-u. Iz te perspektive može se tumačiti i inzistiranje EU-posrednika da se ovoga puta, bez bilo kakvih „iskakanja” i „improvizacija” dviju strana, u prvi plan s briselskog sastanka stave jedinstvo i napredak, a – možda i najvažnije – ponovno izričito obvezivanje Srbije i Kosova na primarnu poziciju EU-a kada je riječ o normalizaciji odnosa, ali i zajedničke budućnosti.

Priznanje kao cilj i nemoguća misija

Ono što je ostalo isto i u ovoj rundi dijaloga Beogrda i Prištine jeste inzistiranje kosovskih predstavnika na terminu za „međusobno priznanje” što je, prema već viđenom scenariju, izazvalo uzbunu predstavnika Beograda. Na izjavu premijera Kosova Hotija da napredak postignut u okviru dijaloga po bilo kojoj od otvorenih tema vodi samo ka jednom, a to je „normalizacija odnosa kroz međusobno priznanje“, reagirao je glavni pregovarač Beograda Marko Đurić: „Hoti ponovo laže! Na sastanku se nijednom rječju nije pričalo o međusobnom priznanju”, poručio je Ðurić.

Sintagma „međusobno priznanje” svojevrsni je lajtmotiv, misao vodilja, simbol i cilj Kosova u dijalogu sa Srbijom – a sve baš suprotno Beogradu. Međusobno priznanje, koliko god veliko i presudno zvučalo, našlo se prvi put tek usput spomenuto, a kasnije je i izbačeno, u nacrtu američkog dokumenta koji su usaglašavale tri strane u Washingtonu. U petak je u SAD-u Richard Grenell, specijalni izaslanik predsjednika Donalda Trumpa, najavio da će se međusobno priznanje „naći detaljno na agendi u Bruxellesu”: „Mi pokušavamo uskladiti rad po tom pitanju s Europljanima”, objašnjavao je Grenell.

Europljani, sa svoje strane, ni u jednom dokumentu ne spominju međusobno priznanje. Čak i na direktno pitanje hoće li međusobno priznanje biti dio mogućeg pravnoobvezujućeg sporazuma o sveobuhvatnoj normalizaciji odnosa Srbije i Kosova i tko sastavlja taj dokument, u Bruxellesu „diplomatski” odgovaraju da EU „ne nameće rješenja”, a da će normalizacija podrazumijevati ono što se „dvije strane dogovore oko svih otvorenih pitanja”.

„Europska unija olakšava proces tako što stvara prostor za obje strane da se dogovore o svim otvorenim pitanjima. A što god se dogovori, stavi se na papir”, objašnjava glasnogovornik EU-a Stano.

Preko pojedinačnih tema do sveobuhvatne normalizacije

Izvjesno je da za Prištinu nema normalizacije bez neke forme priznanja od strane Beograda, ali i da ta forma i njena cijena moraju biti prihvatljivi za srpsku stranu. Ono za što je Srbija u ovom trenutku najviše zainteresirana, jesu gospodarski razvoj i položaj srpskog stanovništva na Kosovu. Dokument potpisan u Washingtonu 4. rujna u izvjesnoj mjeri odnosi se upravo na jačanje američkih investicija u Srbiji i ulaganje u infrastrukturne projekte.

Sa svoje strane, EU će u listopadu predstaviti gospodarsko-investicijski plan za Zapadni Balkan koji bi trebao biti „težak” oko 14,5 milijardi eura. Prema riječima predsednika Aleksandra Vučića, Srbija sada očekuje da vidi koji će joj novac i projekti biti na raspolaganju u narednom sedmogodišnjem periodu.

Istovremeno, u Bruxellesu je u posljednjoj rundi razgovora Vučića i Hotija otvoreno pitanje Zajednice srpskih općina koje bi trebalo, ako se primijeni na terenu, odgovoriti na pitanja zaštite interesa i prava srpske manjine na Kosovu. Paralelnim rješavanjem velikih i kompliciranih tema kao što su ekonomija, financijska potraživanja, imovina i status nevećinskih zajednica, ulazi se u ključnu fazu koja bi mogla biti „biti ili ne biti” za konačan sporazum o normalizaciji odnosa dviju strana.

„U pitanju su vrlo osjetljive i bitne teme za buduće odnose Srbije i Kosova i za svakodnevni život građana”, naglašava i šef diplomacije EU-a Josep Borell.

Razgovori upravo o tim temama nastavljaju se već sljedeći tjedan u Bruxellesu, gdje će se, kako inzistiraju u Europskoj uniji, Srbija i Kosovo sastajati sve dok se ne nađu obostrano prihvatljiva rješenja za sva otvorena pitanja – jednom i zauvijek, piše Deutsche Welle.

VEZANO

Bruxelles razmatra uskraćivanje podrške pravosuđu BiH

urednik

Montgomery lobira za Vučića: ‘Vučić treba požuriti i iskoristiti Trumpa, jer Biden pobjeđuje, a naklonjen je Kosovu’

urednik

Zvizdić: Dodikove izjave su već viđena neproduktivna predizborna priča

urednik