Image default
DNEVNI IZBOR UREDNIKA

U doba korone jača nacionalizam i želja za ‘čvrstom’ vlašću, a najmanje vjere u političare i medije

Piše: V.S.Herceg

Četiri znanstvenika, Vladimir Turjačanin redoviti profesor Socijalne psihologije na Studijskom programu psihologija, Filozofskog fakulteta    Univerziteta u Banja Luci, Srđan Puhalo, doktor psiholoških znanosti s posebnim zanimanjem za područje socijalne i političke psihologije, Kaja Damnjanović docentica na Odjelu za psihologiju, znanstvena suradnica Instituta za filozofiju i istraživačica u Laboratoriji za eksperimentalnu psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i Miloš Pralica master psihologije, psiholog i REBT psihoterapeut pod supervizijom,   zaposlen u MdM-u kroz projekt psihosocijalne podrške  migrantima u smještajnim centrima u Bihaću, sutori su istraživačke studije ‘Nova normalnost: Percepcija, stavovi i ponašanja građana BiH na početku pandemije covid-19’.

Studija je urađena zahvaljujući projektu Friedrich Ebert zaklade (Friedrich Ebert Stiftung) i donosi vrlo zanimljive rezultate istraživanja feomena života ljudi u uvjetima pandemije koronavirusa i to prvenstveno s psihološke strane.

Obrasci ponašanja u pandemiji COVIDa-19

“S konceptualne strane, kao socijalni psiholozi, fokusirali smo se na deskripciju percepcije i ponašanja ljudi u vezi sa COVID-19  pandemijom:  na  njihove obrasce ponašanja, upražnjavanje higijenskih preporuka, opažanje rizika i prijetnje od koronavirusa, izvore informiranja  i  povjerenje u društvene institucije. Drugi fokus bio je na istraživanju veza između obrazaca percepcije i ponašanja s nekim društvenim i političkim stavovima i uvjerenjima, poput autoritarnosti, političkih orijentacija i vjerovanja u teorije zavjere”, ističu autori studije.

Osnovni dizajn istraživanja bio je deskriptivno-korelacijski nacrt zasnovan na kvantitativnoj anketnoj studiji. Poziv za učešće uistraživanju upućen je ispitanicima putem objave na društvenim mrežama Twitter i Facebook, gdje je naveden link ka on-line upitniku. Ispitanici su dobrovoljno i samostalno popunjavali upitnik.

Od ukupno 2.099. iz FBiH dolazi 73% ispitanika, iz RS 26% i 1.4% iz Brčko distrikta, a prikupljanje podataka urađeno je tijekom travnja 2020. U uzorku je ispitano 33.2% muškaraca i 66.3% žena. Prosječna starost ispitanika je oko 39 godina.

Kad je u pitanju obrazovanje, 38% ispitanika ima završen fakultet, dok je njih 34% završilo srednju školu. Magisterij, doktorat ili specijalistički studij završilo je 18% ispitanika, a višu školu 9%. Kad je u pitanju radni status ispitanika, preovladavaju zaposleni (71%), a slijede nezaposleni sa 13% i studenti (12%). Umirovljenika je 3.4%, a učenika 0.2%. Dnevni list donosi dio istraživanja.

Nošenje maske – skoro 60% ispitanih smatraju da je neučinkovito

Da je nošenje maski najučinkovitiji način sprječavanja infekcija koronavirusom, dalo je 17% ispitanika, dok se njih 59% ne slaže s ovom konstatacijom. Na ovu tvrdnju petina ispitanika (24%) odgovorilo je „ne znam“. Među ispitanicima starosti do 30 godina najveći je postotak (62.6%) onih koji se ne slažu s tom tvrdnjom, dok 17.5% smatra da od maske nema boljeg načina zaštite.

Na ovo pitanje nije odgovorilo 19.8% ispitanika mlađih od 30 godina. Kod ispitanika starosti od 30 do 50 godina prevladava mišljenje da nošenje maske nije najbolji način da se spriječi infekcija (58.6%), dok svaki četvrti ispitanik (24.6%) na ovo pitanje nije znao odgovor.

Da je nošenje maske najučinkovitiji način spriječavanja infekcija, mišljenja je 16.7% ispitanika starosti od 30 do 50 godina.

Svaki drugi ispitanik stariji od 50 godina smatra da maska nije najučinkovitijia, dok je svaki treći ispitanik (30.6%) na ovo pitanje odgovorio „ne znam“.

Svaki peti ispitanik (18.1%) stariji od 50 godina smatra da je maska najučinkovitiji način spriječi infekcija. Da nošenje zaštitne maske nije najefikasniji način sprečavanja infekcije, smatra 59.6% stanovnika FBiH, dok 17.2% smatra da to nije točno, a 23.2% ne zna odgovor. Istovremeno, u RS-u 53.4% ispitanika misli da maska nije najučinkovitija, a 18.3% da jest. Na ovo pitanje odgovorilo je „ne znam“ 28.3% ispitanika iz ovog entiteta.

Vijesti o korona virusu uznemiravaju i preplavljeni smo s njima

Prije nego što je virus COVID-19 došao kod nas, kao ozbiljnu prijetnju doživljavalo ga je 27.6% ispitanika, ali je taj postotak narastao na 64.8% nakon što je virus došao na naše prostore.

Ova razlika je statistički značajna. Također, strah ispitanika da se mogu zaraziti virusom COVID-19 značajno je narastao s dolaskom virusa na naše područje. Dok nije bilo virusa kod nas, strah od mogućnosti infekcije bio je prisutan kod 15.3% ispitanika, da bi s njegovom pojavom taj postotak narastao na 48.7%. Prije pojave virusa COVID-19 kod nas, o njemu je razmišljalo 16% ispitanika, da bi se taj postotak povećao na 63.9% sa pojavom virusa kod nas.

Polovica ispitanika (51%) tvrdi da ih praćenje vijesti o virusu COVID-19 uznemirava. Svaki četvrti ispitanik (24%) niti se slaže, niti se ne slaže s ovom tvrdnjom, dok 25% kaže da ih ne uznemirava praćenje ovakvih vijesti. Također, dvije trećine ispitanika (66%) se ne slaže s tvrdnjom da ih „prikupljanje informacija o korona virusu smiruje“. Četvrtina ispitanika se “i slaže i ne slaže” s ovom tvrdnjom, dok svaki deseti ispitanik (10%) kaže da ga prikupljanje informacija o virusu COVID-19 smiruje.

Najviše povjerenja u znanstvenike, a namjanje u medije i političare

Da smo preplavljeni vijestima o pandemiji smatra 85% ispitanika, dok svaki deseti ispitanik (9%) nema određen stav o tome. S ovom tvrdnjom se ne slaže 6% ispitanih građana.

Da ih vijesti o pandemiji opterećuju slaže se 61% ispitanika, dok se svaki peti ispitanik (20%) s ovom tvrdnjom “i slaže i ne slaže”. Petina ispitanika tvrdi da nije opterećena ovim vijestima.

Nameće se i generalni zaključak da ispitanici nemaju puno povjerenja u institucije, i to je u skladu s nekim nalazima od ranije. Ipak postoje razlike, u doba korone najviše se vjerovalo znanstvenicima (49.2%), a potom obiteljskim liječnicima (29.9%), institutima za javno zdravstvo (19%), ministarstvima zdravstva (18.3%), a najmanje medijima (9.4%), društvenim mrežama (6.3%) i političarima (1.9%).

Iščezavaju bliski kontakti

Tijekom pandemije bliski kontakt s ljudima je izbjegavalo 75% ispitanika, dok je taj prostotak prije epidemije iznosio 37.5%. Zanimljivo je da je takvo ponašanje donekle bilo prisutno i prije epidemije kod 23.4% ispitanika, da bi tijekom epidemije opalo na 17.1%.

Da nije bilo izbjegavanja bliskih kontakata s drugim ljudima u to vrijeme, tvrdi 7.9% ispitanika, što je znatno manje od ponašanja prije pojavevirusa kada je taj postotak iznosio 39%.

Autori studije navode da bi jedna od velikih posljedica pandemije COVID-19 mogla biti povećano društveno distanciranje od stranaca, putnika i uopće pripadnika društvenih grupa kojima ne pripadamo. Brojna istraživanja pokazuju da krizne situacije generalno povećavaju stupanj predrasuda i diskriminacije u društvu, ali pandemije bolesti su možda još pogodniji elementi za ove fenomene. 

U doba korone jačao nacionalizam i želja za autoritativnim vođama

Novije istraživanje, urađeno na reprezentativnom uzorku građana Velike Britanije tijekom pandemije COVID-19, bavilo se vezom autoritarnosti sa nacionalizmom i antimigrantskim stavovima (Hartman et al., 2020). Rezultati su pokazali da u uvjetim niskog stupnja percipirane prijetnje autoritarnost ostvaruje vrlo slabu vezu s nacionalizmom i antimigrantskim stavovima. S druge strane, u uvjetima visokog stupnja percipirane prijetnje, te veze su značajno jače.

Ovo nam pokazuje da na ovaj klaster stavova ne utječe samo percipirana prijetnja od specifičnih grupa, poput migranata ili etničkih grupa, već da i opasnost koju donosi pandemija vodi ka povećanju nacionalizma i ksenofobije, pogotovo kad su u pitanju prijetnje po ekonomske resurse.

Niz studija urađenih u Španjolskoj tijekom ožujka 2020. godine pokazalo je da je sa COVID-19 pandemijom narastao i nacionalizam, i to u puno većoj mjeri nego kad su druge krize bile u pitanju, poput klimatskih promjena ili terorizma (Amat, Arenas, Falcó-Gimeno & Muñoz, 2020). Autori su našli i porast u želji za snažnim vodstvom, spremnosti na odricanje od individualnih sloboda, te veliki porast u preferenciji tehnokratske i autoritarne vladavine. Na razne načine, krizna situacija može dovesti do legitimizacije diskriminatornog ponašanja prema strancima ili pripadnicima marginaliziranih grupa, jer predstavljaju “objektivnu opasnost” po javno zdravlje, ali i društvenoekonomsku stabilnost.

Jesmo li skloni u teorije zavjere – izgleda da jesmo

Putem ljestvice tzv. zavjereničkog mentaliteta – sklonosti uopćenom vjerovanju u postojanje skrivenih aktivnosti određenih grupa ljudi na štetu većine stanovništva nekog društva ili čovječanstva u cjelini. Ispitanici se najviše slažu s tvrdnjom “Političari obično kriju prave motive za svoje odluke”, gdje se njih 85.3% slaže, a svega 4.7% ne slaže sa ovom tvrdnjom. Dalje, s tvrdnjom “O mnogim važnim svjetskim događajima javnost nikada nije bila informirana” slaže se 57.1% ispitanika, a ne slaže se njih 17.5%. S tvrdnjom “Postoje tajne organizacije koje imaju veliki  utjecaj na političke odluke” slaže se 53.4% ispitanika, dok se ne slaže njih 20.8% njih.

Tvrdnja “Vladine službe budno prate građane” izaziva slaganje 47.7% ispitanika, dok se ne slaže njih 18.6%. S tvrdnjom “Događaji koji naizgled nisu povezani često su rezultat aktivnosti tajnih službi” slaže se 43.2%  ispitanika, dok se njih 23.7% ne slaže. Vidimo da se za sve tvrdnje ispitanici kreću od neutralne točke do visokog stupnja slaganja. Generalno, reklo bi se da naši ispitanici pokazuju visok stupanj zavjereničkog mentaliteta, što može biti rezultat trenutne situacije, ali i općih uvjeta konteksta u kojem žive.

Možemo kazati da su ovi podaci u skladu s nekim ranijim istraživanjima u BiH, gdje  smo našli relativno visoku sklonost zavjereničkim  narativima. Rezultati pokazuju da se ispitanici najmanje slažu s tvrdnjom “Koronavirus je vještački stvoren i pušten među  ljude”, gdje se njih  36.1% slaže s tvrdnjom, a 38.5% ne slaže.

Tvrdnja “Velike farmaceutske tvrtke namjerno šire razne bolesti kako bi povećaleprodaju lijekova” izaziva slaganje kod 41.2% ispitanika, dok se njih 32.6% ne slaže. Iako su prostotci slaganja sa specifičnim teorijama zavjere manji nego u slučaju uopćenijih tvrdnji iz ljestvice zavjereničkog  mentaliteta, činjenica je da dosta velik postotak ispitanika vjeruje u vještačko porijeklo koronavirusa (36.1%), te njegovo namjerno puštanje u ljudsku populaciju. Brojne nejasnoće vezane za novi virus donose potrebu da se stvarnost nekako objasni i učini predvidivom, pa makar to bile neprovjerene činjenice.

‘Desni’ se ne boje korone, a o njoj manje znaju i više vjeruju političarima nego znanstvenicima

Gledajući uopćeno, iz naših nalaza je prilično vidljivo da ispitanici čiji stavovi naginju ka spektru desnih i konzervativnih političkih stavova, koji su skloniji autoritarnosti, orijentaciji na socijalnu dominaciju, te zavjereničkom mišljenju, pokazuju manju zabrinutost u svezi sa koronavirusom, nisu skloni prikupljati informacije vezane za koronavirus, manje prate vijesti vezane za koronavirus,  manje vremena provode   u razgovoru o koronavirusu, te procjenjuju manju mogućnost da se i sami zaraze, a uz sve to i objektivno znaju manje o  koronavirusu. 

Uz  to, oni izjavljuju da, u slučaju da primijete simptome bolesti, ne bi izbjegavali kontakte s drugim ljudima, ne bi izbjegavali članove svoje obitelji, te da bi išli na posao. S druge strane, češće izjavljuju da bi posjetili liječnika, vodili računa o vlastitom kućanstvu, te da bi kupovali zalihe osnovnih potrepština i medicinskih sredstava.

Kad je u pitanju povjerenje u institucije, vidjeli  smo  da  osobe  desne  političke orijentacije, izraženije autoritarnosti i orijentacije na socijalnu dominaciju pokazuju tendenciju višeg vjerovanja političarima, ministarstvima, institutima, zdravstvenom sustavu u cjelini i osobnim liječnicima, ali i da manje vjeruju zanstvenicima i informacijama koje od njih dolaze od njih.

S druge strane, čitava klasa osoba koje su sklone zavjereničkom mentalitetu nema povjerenjeni u jednu instituciju, pa ni u jednu informaciju koja dolazi iz tih institucija, izuzev kad su u pitanju društvene mreže. Odakle potiču sve ove veze? Neobično je da politički konzervativniji ljudi opažaju manji stupanj prijetnje u vezi sa COVID-19 pandemijom, ako je poznato da su oni skloni da uopćenije zamježuju svijet kao opasno mjesto, puno prijetnji i izazova, imaju više skorove na strahu od smrti…

Ipak, stvari nisu tako jednostavne, jer politički liberalniji opažaju veći stupanj prijetnje (te doživljavaju i veći stupanj straha) od konzervativnih kad su u pitanju klimatske  promjene. Sa sustavne strane, treba imati na umu da borba s pandemijom na način koji preporučuju epidemiolozi, putem smanjivanja socijalnih kontakata, ne odgovara funkcioniranju kapitalističke ekonomije, odnosno krupnog kapitala, čiji interesi su više u skladu s konzervativnom (tj. desnom) političkom orijentacijom. 

Izolacijske mjere funkcioniraju u pravcu zdravstvene zaštite najugroženijih kategorija–starijih, bolesnih i pripadnika nižih društvenih klasa, što je odlika liberalnih (odnosno lijevih) političkih orijentacija. Ovu tendenciju su oslikavala i medijska izvješćivanja tijekom pandemije. Mediji koji ideološki naginju na jednu ili drugu stranu, pokazuju tendencije da izvješćivanja o pandemiji na različite načine. Većina istraživanja iz SAD-a pokazuju da liberalni mediji daju veći značaj informacijama o virusu COVID-19, ali i da ukazuju na potrebu da se s pandemijom pokažu i bolji načini upravljanja katastrofom, dok konzervativni mediji umanjuju značaj pandemije ili čak prenose i neprovjerene informacije vezane za virus. Čini se da mediji žele iskoristiti COVID-19 pandemiju kao platformu putem koje će kritizirati trenutnu politiku   vlasti…

Ljudi od pojave korona virusa

Koronavirus u većini slučajeva nije smrtonosan i većina ljudi koji se zaraze pokazuju blagu do umjerenu sliku  bolesti, ali nosi rizike po vulnerabilne kategorije stanovništva: kronične bolesnike, starije osobe i osobe s imunodeficijencijom (World Health  Organization,  2020).   Pored preporuka koje se tiču higijenskih mjera, kao jedini odgovor na pandemiju, vlasti diljem svijeta počele su s uvođenjem mjera socijalne i fizičke izolacije u vidu ograničenja kretanja građana. Mjere izolacije (eng. lockdown) razlikovale su se od države do države, pa smo tako vidjeli labavi model Švedske, koja je preporučivala svojim građanima određene forme ponašanja, ne uvodeći striktne zabrane kretanja i komunikacija.

S druge strane, u nekim državama (primjerice i u BiH) imali smo ograničenja do potpune zabrane kretanja, kroz proglašenje prirodne i druge nepogode, te policijskog sata. Nakon nekoliko mjeseci, broj zaraženih se stabilizirao u većini zemalja, mjere izolacije su ukinute, ali su ostala ograničenja u pogledu smanjene mogućnosti putovanja. Vremenom, ljudi su se počeli navikavati na život sa koronavirusom – tzv.  “novu  normalnost”.

Društvene,  političke, ekonomske i psihološke posljedice života u ovakvim uslovima prolongiranog osjećanja prijetnje i smanjene mogućnosti kretanja i komunikacija, tek trebamo vidijeti. Postalo je prilično izvjesno da će pandemija COVID-19 utjecati na naše živote, kao i živote ljudi diljem svijeta. Ubrzo nakon pojave prvog, pojavili su se i sljedeći slučajevi, te su vlasti postupno uvodile nove mjere izolacije i zabrane kretanja u sve većoj mjeri.

Zatrpani velikom količinom medijskih izvješćivanja u kojima se prikazuju slike bolnica i brojke umrlih u svijetu, te uz brojne kontradiktorne medijske napise i priopćenja dužnosnika, ljudi bivaju preplavljeni i zbunjeni. U ovoj situaciji čitava populacija je izložena izrazitoj navali  osjećanja straha i bespomoćnosti, u nemogućnosti uraditi nešto učinkovito protiv nevidljivog neprijatelja. Pored toga što postoje brojne  zdravstvene opasnosti od koronavirusa, pandemija je sa sobom donijela i brojne psihološke i društvene izazove.

Stalni osjećaj prijetnje zbog mogućnosti zaraze sa potencijalno teškim oboljenjem, koji stalno lebdi u zraku, nosi sa sobom značajan osjećaj anksioznosti i stresa. Ljudi ne znaju kako učinkovito zaštititi sebe i svoje bližnje, a uz sve to žive izolirano jedni od drugih, s minimalnim osjećajem podrške koji crpimo iz obiteljskih i prijateljskih veza.

VEZANO

Njemačka produžila mjere fizičkog distanciranja

urednik

Rusija pokrenula proizvodnju cjepiva protiv Covid-19

urednik

Tedros: Pandemija se ubrzava

urednik