Image default
DNEVNI MUZIKA

Balašević 1993.: Vukovar je ubijen na najprimitivniji mogući način

U suradnji s Yugopapirom portal index.hr donosi intervju Đorđa Balaševića iz 1993. godine.

Listopad 1993. godine: Iz intervjua Đorđa Balaševića skopskom tjedniku Puls poslije nedavne turneje po Makedoniji…

“Ja sam dugo zastupao tezu da se ne treba nastupati, da nije trenutak za pjevanje, jer je na osamdeset kilometara od mog Novog Sada Vukovar, grad u kojem su živjeli ljudi koje sam poznavao, grad koji je ubijen na najprimitivniji mogući način.

U takvoj situaciji sam se potpuno povukao i čekam da prođe ovo ludilo, nadajući se da će ponovo doći vrijeme za ono što mi je blisko.

Povukao sam se i zbog toga što su u tom ratu isplivali nacionalistički pjevači i nacionalističke pjesme, za mene sasvim niske strasti. Ipak, promijenio sam mišljenje, plašeći se da će naša prazna mjesta zauzeti novokomponirani primitivci u svim žanrovima: novinarstvu, literaturi, glazbi. 

Sada smatram da treba biti prisutan, da se mora održati misija (iako je riječ “misija” vjerojatno prejaka za ono što ja radim), da bismo morali trenutak kroz koji prolazimo obilježiti.

Kod nas u Vojvodini oduvijek je postojalo tradicionalno suparništvo s Mađarima, no sada moj lala kaže: “Jebote, od ovih dođoša Mađari mi postadoše rod.”

Jednom riječju, stvara se nekakav starosjedilački pakt u kojem su i Mađari (koji su tu rođeni i nemaju želju otići bilo gdje, u Kečkemet ili tamo negdje u Mađarsku, gdje su, iako znaju jezik, i dalje stranci) i Slovaci i Hrvati, i svi iz tog nacionalnog šarenila koje je oduvijek bilo glavno obilježje Vojvodine, u kojoj jednostavno nisi mogao napraviti ni etnički čistu kafanu.

Evo, moj basist je Ličanin druge generacije, ali je dvadeset puta veći autonomaš od mene, jer je autonomija Vojvodine stil života.

Gledam, neki dan, TV Srbija naveliko obilježava Međunarodni dan mira. Puštaju tipovi slike rata, mrtvace u blatu i sve te odvratne stvari, a usred toga djevojčica koja pušta golubove. Kao muzički fon na sve to ide moja pjesma Samo da rata ne bude, što je cinizam koga bi se i Goebbels stidio.

U čovjekovoj prirodi je da ako si golman, recimo, i ako primiš pet golova “kroz noge”, kažeš, ej, ljudi, mene je sramota, ajde neka brani neko drugi.

A ovi tipovi u Srbiji primili su dvjesto golova i ne pada im na pamet da odu.

Ujedinjenje, koje mi nećemo doživjeti…

Kada bi Fellini, koji je poznat po tome da su mu junaci pretjerano karikirani, odlučio staviti ovog Šainovića u neki film, kritika bi odmah rekla: E, ovo ne može, ovo je pretjerano.

A eto, može.

Što je najstrašnije, ne znaš kakav će biti sljedeći.

Onim pametnjakovićima koji mi sada, u svojoj ostrašćenosti i gluposti, prebacuju da sam pjevao Titu, odgovaram da je mene izradio jedan vrhunski maher, jedan majstor s tapijom, dok su njih obrlatili prevaranti na nivou vašarskih šibicara.

Moram priznati da je za mene tužno da je sada i Makedonija za mene inozemstvo, tužno jer ne želim na taj način postati internacionalna zvijezda.

Mislim da ideje o ponovnom ujedinjenju Jugoslavije u ovom trenutku nemaju šansu.

Štoviše, po meni bi se i Crna Gora trebala odvojiti i sve se raspasti na jednostavne sastavne dijelove pa tek onda ako mislimo na nekakvo ujedinjenje, koje mi nećemo doživjeti, tek onda se ponovno sastaviti.

Inače nekakve popravke, nekakvo krpljenje ne pomaže, kuću koja se ruši ne vrijedi popravljati.”

Izvor: index.hr