Image default
DNEVNI

Tuđmanova ‘salveta’ je nadživjela sve ‘non papere’ i Deklaracije!

Narodi u BiH su se u Daytonu ‘mirno razišli’

EU je umorna od bosanskog rebusa, kojeg već trideset godina ne uspijeva razriješiti.

Jasno je i zašto ne uspijeva. Jer ne mogu vukovi čuvati janjad, niti mirno i uštimano  rješenje za Bosnu i Hercegovinu mogu donijeti tri nacionalne stranke koje trideset godina, SNSD nekoliko godina manje, zakuhavaju prilike i raspamećuju ljude.  

Najmanje dvije od te tri stranke i danas se upinju dokazati da je BiH ‘neodrživa’ i ‘disfunkcionalna’ država dok ona treća obmanjuje svoje članstvo i narod lažnim patriotizmom iza kojeg se krije pljačka, nepotizam i krajnja nesposobnost. 

Dodik je apsurd

Bosanski apsurd dovoljno se oštro i tragično ogleda u činjenici da njezin glavni domaći razbijač, vladar Republike Srpske Milorad Dodik, trenutno obnaša dužnost predsjedatelja Predsjedništva BiH. Formalno prvi čovjek države je upravo onaj koji bi je ovaj čas razbio, samo da može.

Srpski nacionalni poglavica je ovih dana, inspiriran famoznim “non paperom” nepoznatog autora predložio Bakiru Izetbegoviću “mirni razlaz”. Čak je na jednoj planini okupio i druge srspke političke lidere kako bi eventualno oko “igranja  vatrom” postigao nacionalni konsenzus i raspodijelio odgovornost za neupitno vrlo pogibeljne posljedice sulude avanture. 

Alija Izetbegović je u Daytonu potpisao unutarnji ‘mirni razlaz’ na entitetskoj crti u okviru države između Srba, Bošnjaka i Hrvata, Milorad Dodik bi želio korak dalje, ‘mirni razlaz’ između RS i države BiH. Svidjelo se to nekome ili ne, mi godinama živimo teritorijalno i mentalno Tuđmanovu, malo reduciranu, ‘salvetu’.   

Od oporbenjaka je dobio nogu, a od bošnjačkog poglavice Izetbegovića otvorenu prijetnju ratom kojeg bi u ime “sirotinje” i države u prvim redovima predvodio bošnjački vođa i vjerski fanatik. Hrvatski stožernik Dragan Čović se u razmjeni huškačke retorike postavio neutralno, ne dopuštajući da ga se uvuče u prljave igre, priklanjanja nekoj od strana.

Tuđmanova salveta

Fantomski “mirni razlaz” ili Dodikovo razdruživanje u trenutku potpali fitilj u političkom Sarajevu. Cijepanje države i prijetnja odcjepljenjem RS-a od BiH, makar u ovom trenutku Srbija ne pokazuje spremnost da u tom  zloćudnom projektu bude  Dodikov partner, je definitivno crvena crta ispod koje minder  neće dalje uzmicati, međutim, narodi u BiH već više od 25 godina praktično žive taj ‘mirni razlaz’.  

Alija Izetbegović je u Daytonu potpisao unutarnji “mirni razlaz”na entitetskoj crti u okviru države između Srba, Bošnjaka i Hrvata, Milorad Dodik bi želio korak dalje, ‘mirni razlaz’ između RS-a i države BiH.  

Svidjelo se to nekome ili ne, mi godinama živimo teritorijalno i mentalno Tuđmanovu, malo reduciranu, ‘salvetu’. Ta je ostrašćena, improvizirana, malo revidirana zemljovidna ideja nadživjela svu silu “non papera” i različitih deklaracija.  Paradoksalno, ali stvarno, “Salveta” je najbliža sadašnjoj stvarnosti. Niti je došlo do pretjerane integracije države, osim u dijelu nametnutih prenesenih ovlasti s entiteta  na državu od strane Visokog predstavnika, ali nije došlo niti do dosanjanih Dodikovih secesionističkih aspiracija. 

Lako je to približiti samo ako se malo zaigramo i usporedimo plan „nepoznatih autora”s riječima Franje Tuđmana na božićnoj večeri koju je 1991. na Pantovčaku priredio za skupinu novinara, kad je u dobrom raspoloženju izvadio naliv-pero i na salveti počeo crtati budući izgled BiH, o čemu je prethodno razgovarao sa Slobodanom Miloševićem:

-Ovaj dio kod Cazinske krajine, kao i zapadna Hercegovina, pripast će nama. Za srednju Bosnu i Posavinu još ćemo vidjeti. Svi dijelovi uz Drinu, kao i dijelovi Sarajeva, pripast će Srbima. A Aliji će ostati mala zemljica Bosna, trokut između Zenice, Tuzle i Sarajeva, rekao je omamljeni Tuđman, prema tada  objavljenim iskazima prisutnih žurnalista.

Kako znamo, tri godine kasnije Tuđman je istu kartu, također na salveti, nacrtao i zgroženom britanskom političaru Paddyju Ashdownu, koji ju je dao londonskom Timesu na objavu, nakon čega Tuđman dolazi na međunarodni stup srama, a „Tuđmanova salveta” postaje sinonim za podjelu BiH.

Država na respiratoru

I sada, trideset godina kasnije, opet gledamo fantomske karte Bosne i Hercegovine, tako nalik na one koje su trideset godina ranije donijele nesreću. Tuđmanova salveta živi vječno! 

Istina, zapadna Hercegovina i Cazinska krajina nisu se pripojili “lijepoj našoj”, “svi  dijelovi uz  Drinu i četvrti Sarajeva” nisu u sastavu Srbije, ali Dragan Čović upravlja Hercegovinom, za Središnju Bosnu i Posavinu, baš kao što je rekao Tuđman, “će još  vidjeti”, Dodik nadzire istočnu Bosnu, dok  je Bakir Izetbegović gubernator u begovatu u trokutu od Tuzle, Zenice i Sarajeva. 

Sve između i iznad toga je jedan vrlo klimavi i roviti državni okvir.  S tim da je iznad toga vještačkog održavanja, respirator davljeniku i infuziju priključila međunarodna  zajednica.  J. S.