Image default
BIZNIS DNEVNI

BiH u najgoroj recesiji u posljednjih 25 godina, oporavak neizvjestan

Izvješće Svjetske banke o posljedicama pandemije na zemlje Zapadnog Balkana

Piše: V. S. Herceg

[email protected]

Nakon recesije, BiH očekuje oporavak smanjenog intenziteta, navodi se u novom izvješću Svjetske banke o ekonomskom i socijalnom utjecaju pandemije COVID-19 na zemlje zapadnog Balkana. 

Albaniju, BiH, Crnu Goru, Kosovo, Sjevernu Makedoniju i Srbiju – šest zemalja Zapadnog Balkana – očekuje ekonomski rast u 2021., nakon najveće recesije koja je zahvatila regiju tijekom 2020. Nakon ove recesije prouzročene pandemijom COVID-19, koja je rezultirala procijenjenim smanjenjem rasta u regiji od 3,4% u prošloj godini, očekuje se da će regija Zapadnog Balkana u 2021. ostvariti rast od 4,4%. 

U sljedećem periodu se očekuje usporavanje rasta na 3,7 u 2022. i 2023., pri čemu će produžene posljedice pandemije i dalje utjecati na manje investicije i zaposlenost u regiji, navodi se u najnovijem Redovitom ekonomskom izvješću Svjetske banke za Zapadni Balkan.

BiH u najgoroj krizi do sada, oporavak neizvjestan

BiH je u 2020. pogodila najgora recesija u posljednjih 25 godina, uz smanjenje ekonomskog rasta za 4,3%, u najvećoj mjeri zbog povećanja broja novih slučajeva zaraze COVID-19, pada potrošnje, investicija i potražnje iz inozemstva. Iako očekujemo da će u BiH ekonomski rast u 2021. dostići 2,8%, dinamika i tijek oporavka su krajnje neizvjesni, napominje se u izvješću.

“Znamo da se dosta toga može i treba učiniti sada, da bi se smanjile osjetljivosti koje je kriza istaknula – kao što su slabosti u zdravstvenom i obrazovnom sektoru i poslovnom okruženju“, kaže Emanuel Salinas, šef ureda Svjetske banke za BiH i Crnu Goru. 

“Sad je vrijeme da se radi ne samo na oporavku od krize, već i na razvoju dugoročnih rješenja kojima će se izgraditi otpornija, inkluzivnija ekonomija u periodu nakon pandemije”.

Izvješće preporučuje da BiH nastavi na reformskom putu u pravcu rješavanja dugo prisutnih pitanja – ukorijenjenih strukturalnih i institucionalnih problema. BiH treba omogućiti iskorištavanje potencijala privatnog sektora i smanjiti veliku zastupljenost javnog sektora, uz stavljanje prioriteta na međunarodne integracije kroz investicije i izvoz.

“Sigurno je da primjećujemo neke pozitivne trendove u regiji, potaknute brzim djelovanjem mnogih zemalja na ublažavanju najtežih posljedica pandemije, ali posljedice pandemije na zdravlje i ekonomska devastacija i dalje će se osjećati,’’ izjavila je Linda Van Gelder, regionalna direktorica Svjetske banke za Zapadni Balkan. 

“Provođenje cijepljenja, uz rast povjerenja, potrošnje i trgovine, će također pomoći održanju ovog zamaha, ali zemlje moraju i dalje s pozornošću usmjeravati napore ka uvođenju i osnaživanju politika koje vode rastu, zaštiti zdravlja i jačanju ljudskog kapitala.’’

BiH je u 2020. pogodila najgora recesija u posljednjih 25 godina, uz smanjenje ekonomskog rasta za 4,3%,
u najvećoj mjeri zbog povećanja broja novih slučajeva zaraze COVID-19, pada potrošnje, investicija i
potražnje iz inozemstva. Iako očekujemo da će u BiH ekonomski rast u 2021. dostići 2,8%, dinamika i tijek
oporavka su krajnje neizvjesni, napominje se u izvješću.

Pandemija zaustavila desetljeće napretka

Pandemija je zaustavila desetljeće napretka u povećanju zarada i smanjenju siromaštva u svim zemljama regije, a tržišta rada na Zapadnom Balkanu, nadoknadila su tek polovicu gubitaka izazvanih pandemijom – ostavljajući veliki broj nezaposlenih i primoravajući mnoge za potpuno napuštanje tržište rada. Iako se stopa nezaposlenosti smanjila – sa 13,5% u 2019. na 12,6% u 2020. – to je uglavnom posljedica povećane neaktivnosti, pri čemu je ukupan gubitak radnih mjesta na Zapadnom Balkanu dostigao gotovo 70.000 do kraja 2020. 

Također, ovi gubici su disproporcionalno pogodili osetljivije grupe stanovništva u regiji, uključujući žene i mlade – pri čemu je stopa nezaposlenosti među mladima dostigla 33,6% u 2020., zaustavljajući petogodišnji trend pada.

Prema izvješću Svjetske banke, javne politike u regiji trebaju ostati jasno fokusirane na borbu protiv pandemije, ograničavanje socijalnih utjecaja i poticanje oporavka. Sve bi zemlje trebale osigurati da njihovi zdravstveni sustavi imaju adekvatne resurse za nabavku i distribuciju cjepiva, testiranje, liječenje, osobnu zaštitnu opremu i adaptaciju i održavanje zdravstvenih ustanova. Investicije u obrazovanje, digitalizaciju i druge infrastrukturne projekte, kao i zelene inicijative, takođe trebaju biti prioritet, s obzirom da one mogu ubrzati nužnu tranziciju ka manjoj ovisnosti od ugljika, kako zemlje budu izlazile iz pandemije.

Na početku pandemije rekordna zaposlenost, mjere zatvorile cjelokupne sektore

Kao i svugdje, mjere za zaštitu života će imati negativan utjecaj na tržišta rada na Zapadnom Balkanu. Ograničenja kretanja i socijalno distanciranje pogađaju ponudu i potražnju za radnom snagom, transport i putovanja na do sada nezabilježene načine. cjelokupni sektori nacionalnih ekonomija su zatvoreni – restorani, hoteli, maloprodaja robe koja nije nužna, turizam, transport i dobar dio proizvodnje. I unatoč vladinih paketa podrške, poslovanje u cijeloj ekonomiji je pogođeno gubicima, koji ugrožavaju njihovo poslovanje i solventnost. 

Najviše su pogođena mala i srednja poduzeća i neformalni rad. Utjecaj na djelatnosti u kojima ostvaruju prihod je posebno težak za nezaštićene radnike i najugroženije grupe u neformalnoj ekonomiji. Kod veće zastupljenosti neformalne, privremene i samozaposlenosti, veća je vjerojatnoća zatvaranja radnih mjesta, što treba biti riješeno sustavom socijalne sigurnosti. 

Na početku COVID-19 krize, Zapadni Balkan je imao rekordno veliku zaposlenost. Stopa zaposlenosti u regiji je u 2019. porasla na povijesno visokih 45,6%za dobnu grupu 15+, što je povećanje od 1,4% bodova u odnosu na 2018. Na kraju godine Kosovo je bilježilo najveće povećanje zaposlenih – 6,7% u odnosu na isti period prethodne godine. 

Rast zaposlenosti je u BiH, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji iznosio oko 4%, a Albaniji 3,1%, dok se u Crnoj Gori smanjio za 0,3%. U 2019. je na Zapadnom Balkanu otvoreno 190.000 novih radnih mjesta, od čega više od trećine u Srbiji. Do kraja godine, zaposlenost u regiji je bila 7,7% veća nego u lipnju 2008., kad je počela posljednja svjetska financijska kriza, a regija je zabilježila pet godina neprekidnog rasta zaposlenosti od prosječno 2,8% godišnje.

Stopa nezaposlenosti na Zapadnom Balkanu je opala na povijesno nisku razinu. U 2019. je pala na 13,4%, 2,3% manje nego u 2018., pri čemu je pad na Kosovu i u Sjevernoj Makedoniji iznosio više od 3,5%. U Albaniji je dostigla novu najnižu razinu od 11,5%; u BiH je pala na 15,5%. Stopa nezaposlenosti u regiji u Q4 2019. je pala još više, na 12,7&, a u Srbiji na jednoznamenkast broj, približavajući se razini EU od 6,1%.

Posljedice zatvaranja škola – gubitak naučenog i produbljivanje neravnopravnosti

Iako su širom regije mjere uvedene pravovremeno, zatvaranje škola i manje učinkoviti vidovi nastave na daljinu neumitno će dovesti do gubitka naučenog i produbljivanja neravnopravnosti. 

Spremnost država da osiguraju kvalitetno obrazovanje za sve putem učenja na daljinu i elektronskih alata od presudnog je značaja za ocjenu utjecaja mjera usvojenih povodom COVID-19 na srednjoročni razvoj ljudskog kapitala-

Učenici na Zapadnom Balkanu imaju ograničeniji pristup internetu velike brzine od svojih vršnjaka u EU, a regionalni podaci jasno ukazuju na neravnopravnost. U prosjeku, oko 60% kućanstava na Zapadnom Balkanu ima pristup internetu brzine koja zadovoljava preduvjete za elektronsko učenje (što je u ovoj analizi definirano kao brzina od 10 ili više Mbps). Međutim, trebalo bi napomenuti da je 10 Mbps niže od standarda koji se uzima kao prihvatljiv u SAD (25 Mbps) ili EU (30 Mbps). Ako se 

koriste ove više referentne vrijednosti, vidi se da većina kućanstava u regiji ne posjeduje internet priključke velike brzine. 

U izvješću se ističe očekivanje da će sadašnje zatvaranje škola dovesti do značajnog gubitka naučenog. Također, utjecaj izostajanja iz škole je dvojak: s jedne strane, učenici ne uče ništa novo, a, sa druge, zaboravljaju ono što su već naučili. Iskustvo iz ranijih kriza pokazuje da zatvaranje škola snižava razine znanja i nerazmjerno utječe na pripadnike osjetljivih grupa.