Image default
DNEVNI EU IZBOR UREDNIKA

SAČUVATI ZRAK, ŽIVOT I ZDRAVLJE: Obnovljivi izvori energije, bez termoelektrana i rudnika

Prelazak ekonomija Zapadnog Balkana na zelene tehnologije omogućit će svim građanima ekonomski prosperitet, ali i čist zrak i čistu vodu za piće, što bi bila trostruka pobjeda za poboljšanje životnog standarda

Piše: D. Lukić

Jednog poslijepodneva u veljači 2021., u glavnom gradu Kosova – Prištini registrirana je vrijednost Indeksa kvaliteta zraka (AQI) 298, čime je ovaj grad prestigao Lahor u Pakstanu, Ulaanbaatar u Mongoliji i gotovo stotinu drugih gradova na stranici IQAir, pozicionirajući se kao grad s najgorom kvalitetom zraka na planeti u tom trenutku.

Istog dana, glavni gradovi Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije i Srbije registrirali su vrijednosti Indeksa kvalitete zraka između 165 i 214, što se također smatra vrijednostima koje su “nezdrave“ ili “vrlo nezdrave“.

Koliko je štetan zrak koji dišemo?

Građani Sarajeva, Skoplja, Beograda i drugih gradova Zapadnog Balkana često udišu najzagađeniji zrak u svijetu, posebno tijekom zimskih mjeseci, kada zagađujuće materije iz termoelektrana na ugalj, postrojenja za grijanje domaćinstava, vozila, industrije i drugih izvora zatamnjuju sunce, te zagađuju sredinu, stvarajući pritom i uvjete štetne za disanje. 

Sa 175 smrtnih slučajeva na 100.000 stanovnika u 2019. godini, Srbija je na vrhu liste kada je riječ o stopi smrtnosti od zagađenja među europskim zemljama, zauzimajući 9. mjesto na globalnoj listi, ispred Indije.

Kako negativni uticaji zagađenja nastavljaju da se povećavaju, kreatori javnih politika u regiji nastavljaju istraživati višestruke načine za prevazilaženje zdravstvenih, ekoloških i ekonomskih uticaja koje uzrokuju upravo ovi izazovi.

– Svi smo svjesni što se može uraditi, kaže Rijad Tikveša, predsjednik Udruge za zaštitu i unaprijeđenje okoliša, priorode i zdravlja “Ekotim” u Bosni i Hercegovini.

Prema njegovom mišljenju, postoje tri osnovne preporuke za kreatore javne politike: “smanjenje emisija, smanjenje emisija i smanjenje emisija”.

– Tri su osnovna smjera djelovanja, koji moraju smanjiti emisije iz ložišta i emisije iz transporta, a mora se naravno povesti računa i o novim energetskim objektima – stim da ovo posljednje znači i postepeno zatvaranje postojećih postrojenja, koja proizvode i troše velike količine uglja i izvor su ogromnog zagađenja, rekao je.

Pored negativnog uticaja emisija na životnu sredinu Zapadnog Balkana, zagađujuće materije su također i skupe i smrtonosne. Emisije koje potiču od grijanja, elektrana i toplana, ložišta na čvrsto gorivo i drugih izvora proizvode čestične materije (PM) koje se mogu udahnuti kada im je promjer manji od 10 mikrona. Izloženost česticama PM 2,5 posebno je opasna po zdravlje, jer one mogu prodrijeti duboko u pluća i krvotok. Procjenjuje se da u Bosni i Hercegovini svake godine umre 3.300 ljudi zbog izloženosti zagađenju zraka česticama PM 2,5. Broj umrlih u Sjevernoj Makedoniji je 1.600, a na Kosovu 760.

Zagađenje zraka tako ostaje vodeći faktor ekološkog rizika koji najviše doprinosi ukupnom broju smrtnih slučajeva i invaliditeta na Zapadnom Balkanu. Također, procijenjeni godišnji ekonomski troškovi povezani sa zdravstvenom štetom od ovog zagađenja zapanjujući su i prije pet godina su iznosili u prosjeku 240 milijuna USD na Kosovu (3,6 posto BDP-a), 750 milijuna USD u Sjevernoj Makedoniji (6,9 posto BDP-a) i 1,38 milijardi USD u Bosni i Hercegovini (8,2 posto BDP-a).

Karbonski neutralna Europa do 2050.

Zdravstveni i ekonomski izazovi koji sa sobom nose toksične čestice pogoršani su i drugimzagađujućim materijama koje degradiraju kvalitetu vazduha, doprinose emisiji gasova staklene bašte i negativno utiču na kvalitetu života svakog pojedinca na Zapadnom Balkanu.

Prepoznajući ove rastuće izazove, zvaničnici zemalja Zapadnog Balkana ambiciozno su objavili kako namjeravaju surađivati na ostvarenju cilja karbonski neutralne Europe do 2050., kako je istaknuto i u zajedničkoj deklaraciji iz studenog 2020., dok i Svjetska banka ostaje posvećena podržavanju istoga cilja.

Potpora podrazumijeva i sprovođenje projekata namijenjenih suočavanju s izazovima zagađenja zraka, a na osnovu analize sprovedene za potrebe boljeg razumijevanja problema koji može biti temelj intervencija.

Nihad Harbaš – stručni konsultant u oblasti energetike i klimatskih promjena, te stručnjak za energijsku efikasnost, obnovljive izvore i klimatske promjene, smatra da zemlje Zapadnog balkana što prije moraju krenuti u proces dekarbonizacije energetskog sektora, koji kako je naveo, uzrokuje preko 50 posto materija koje zagađuju zrak.

Nihad Harbaš

– Rješenja su prelazak na obnovljive izvore energije i postepeno zatvaranje termoelektrana. Potpisom Sofijske deklaracije, Bosna i Hercegovina se obvezala da će to uraditi do 2050. godine. Proces energetske tranzicije mora biti pravedan na način da se postave rokovi i da ne dođe recimo do naglih gašenja termoelektrana, naravno uz obvezu da se ne planiraju gradnje novih. Prema podacima Svjetske banke, godišnje od zagađenja zraka umire nekoliko tisuća ljudi, a svakako da moramo ovdje spomenuti i financijske posljedice, kaže Habraš.

Smatra da javne politike u zemljama regije mogu i moraju djelovati zakonima, inspekcijama i provjerama. Ciljevi također moraju biti jasni.

– Moramo do kraja ostati opredijeljeni za dekarbonizaciju. Važna stavka su mehanizmi poticaja poduzećima koja su karbonski intezivna. To je takozvani princip mrtvog štapa ili uvjetovanja zakonima da se više ne mogu praviti recimo zgrade s kotlovnicama ili termoelektrane. Nužna je i primjena mjera energetske efikasnosti, a postoje naravno i sredstva inostranih banaka i organizacija kojima su intezivirane mjere energetske efikasnosti u bh. industriji. Pored javnih sredstava, potrebna su nam i privatna partnerstva kako bi i privatnici mogli ulagati u energetsku efikasnosti, smatra Harbaš.

Predsjednik Upravnog odbora Ekoforuma Zenica Samir Lemeš govoreći o problemu zagađenja na Zapadnom Balkanu kaže da je bit problema vezana za izvore zagađenja, a to su dominantno ložišta, industrijska postrojenja, te promet kao treći izvor.

Samir Lemeš

– Mjere koje se tiču smanjenja zagađenja i poboljšanja zraka trebaju se usmjeti ka izvorima, a prvi korak bio bi uspostava registara zagađivača i zagađenja. Ni u jednoj zemlji u regionu taj registar ne postoji. I dok su postojali nisu bili aktualni ili ažurni. Ti podaci se, dakle, ažurno moraju provjeravati, jer kada znamo koliko tko zagađuje onda možemo imati i prioritete pri poduzimanju mjera. Ovako imamo prebacivanje odgovornosti sa jednih na druge. U suprotnom bi oni koji zagađuju to morali plaćati. Zakoni kažu da onaj tko zagađuje, to zagađenje mora platiti u mjeri u kojoj zagađuje, kaže Lemeš.

Čemu sve šteti zagađen zrak?

Zagađen zrak je, dodaje, dugoročna opasnost po zdravlje i živote ljudi. To nije nešto poput COVID-a 19 koji za deset dana dovodi do smrtnog ishoda, ali je svakako veliki uzročnik oboljenja koja dovode do smrtnih ishoda.

– Zagađeni zrak ne uzrokuje bolesti koje se manifestiraju za mjesec ili dva, ali itekako dugoročno šteti ljudskom zdravlju, i to na različite načine. Jedan je kemijski koji se loše odražava na respiratorni sustav, a imamo i prašinu koja izravno ulazi u krvotok. To dovodi nažalost do kardio-vaskularnih oboljenja, dodaje.

Kako je to riješeno u Europi?

Kao putokaze ka boljitku koji bi trebali biti vodilja vlastima u zemljama regiona, Lemeš navodi zemlje Zapadne Europe, koje su na pravi način uredile ovu oblast.

– Država od taksi na zagađenje mora davati subvencije ili kredite, odnosno napraviti model da im se sredstva uložena u energetsku efikasnost kasnije vraćaju. Potreban nam je mehanizam kako bi ljudi znali da to nije trošak, već ustvari investicija. Već imamo mjere energetske efikasnosti koje su podstaknule strane organizacije u našoj zemlji. Na razini lokalnih zajednica imamo dobrih primjera, ali su oni nažalost rijetki. Danas nam treba masovna akcija. To je prilika i za zapošljavanje i jačanje ekonomije. Naša ekonomija zasnovana je na eksplotaciji uglja, što je sustav koji je davno prevaziđen. Zemlje regjie potpisale su zelenu agendu, obvezujući se da će zatvoriti termoelektrane i rudnike do 2050. Nisam siguran da su svi spremni na to, ali ipak ako to ne učine, nećemo imati kome prodavati struju, čime bismo postali izolirana crna rupa u Europi.

Tokom posljednjih petnaest godina, Svjetska banka je uložila više od 250 milijuna dolaraza poboljšanje energetske efikasnosti, te smanjenje zagađenja zraka i emisija plinova staklene bašte u cijeloj regiji, uključujući i inicijative za smanjenje ukupne potražnje za grijanjem, zamjenu zastarjelih kotlova za ogrjev na drva i ugalj, kao i povećanje uporabe efikasnijeg osvjetljenja.

Projekti u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Srbiji i na Kosovu bili su ključni u pomaganju kod smanjenja potrošnje energije i uporabe fosilnih goriva u zgradama, povećavajući energetsku efikasnost i smanjujući lokalne i globalne emisije u regiji. Na Kosovu se očekuje da će ovaj rad stvoriti uštedu energije ekvivalentnu za oko 15 posto godišnje potražnje države za električnom energijom.

U Bosni i Hercegovini mjere energetske efikasnosti pomažu kod demonstriranja velikog potencijala za uštedu energije i koristi povezanih s njom, koje se mogu ostvariti unaprjeđenjem javnih objekata – doživotnom uštedom energije i ugljikau 61 obnovljenoj zgradi, za koje se procjenjuje da su jednake uklanjanju 80.000 automobila iz prometa.

U narednom periodu, Svjetska banka će nastaviti pomagati zemljama Zapadnog Balkana da njihove ekonomije pređu na zelene tehnologije kroz ulaganje u čiste izvore energije, pomažući pritom i zatvanja rudnika koji su veliki zagađivači, i to na način koji je ekološki i društveno odgovoran. Na taj način će doprinijeti povećanju energetske efikasnosti.

Ovaj rad uključuje novu studiju o održivosti grijanja u Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu, koncipiranu tako da pomogne vladama da uspostave i alternative za visoko zagađujuće sisteme, uz istovremenu analizu javnih politika i regulatorne reforme za promociju održivog grijanja i utvrđivanje mehanizama za financiranje stambenog sektora.

Iako je izazovna, agenda za pročišćavanje i dekarbonizaciju za sektor grijanja u ovim zemljama ima potencijal da bude i jedna od najučinkovitijih i najisplativijih u ovoj oblasti.

Prelazak ekonomija Zapadnog Balkana na zelene tehnologije omogućit će svim građanima ekonomski prosperitet, ali i čist zrak i čistu vodu za piće, što bi bila trostruka pobjeda za poboljšanje životnog standarda, unaprijeđenje zdravlja i stvaranje održivog rasta ka čistijoj i zdravijoj budućnosti.