Image default
BIH DNEVNI ZDRAVLJE

DR. NAZIF DERVIŠKADIĆ: Za bijeg od mišje groznice jedini uvjet higijena

Stanovništvu Bosne i Hercegovine prijeti i mišja groznica.

Riječ je o virusnom oboljenju koje se na sreću ne prenosi sa čovjeka na čovjeka, poput COVID-a 19, ali i oboljenju koje može biti kobno za populaciju.

Nedavno su u SKB Mostar zbrinuta dva pacijenta sa ovim oboljenjem, u Herceg-bosanskoj županiji također su zabilježena dva slučaja, a jedan pacijent u teškom stanju zrbinut je i na infektivnom odjelu ŽB Dr. Safet Mujić.

Vuluharice i miševi

Prema riječima šefa Infektivnog odjela u Županijskoj bolnici Nazifa Derviškadića, mišija groznica je infektivno oboljenje koje se može razviti u nekoliko kliničkih oblika.

Prvi je laki – onaj koji se može prebolovati, a da se i ne zna da se bolovalo, drugi klasični – onaj s kratkim simptomima uz brzo ozdravljenje i treći – teški, onaj koji može rezultirati i smrtnim ishodom. 

– Inkubacija traje tjedan do dva, a bolest počinje povišenom temperaturom, glavoboljom i bolovima u mišićima, nakon čega počinje lošije mokrenje, te kasnije i promjena boje mokraće odnosno prestanak mokrenja. Boja morkaće u tom trenutku biva crna ili čađava. Nakon prestanka mokrenja, dolazi do pada pritiska i ulazi se u začarani krug varenja u očima kada se hitno mora intervenirati, upozorava doktor Derviškadić.

Bolest je, navodi, veoma ozbiljna, a stopa smrtnosti kod oboljelih iznosi 10 do 20 posto. Prenosioci su vuluharice i miševi, a do zaraza dolazi boravkom u prirodi, čišćenjem tavana ili podruma, a rizični su posebno oni koji tom prigodom uobičajavju konzumirati cigarete.

– Na taj način riskiraju da u fekalijama udahnu virus koji napada pluća. Do zaraze može doći i konzumiranjem šumskih jagoda i sličnih plodova koji termički nisu obrađeni, navodi dalje.

Devet smrtnih slučajeva ‘95.

Ispričao je i zanimljiv podatak o mišijoj groznici iz 1995. godine. Bilo je to neposredno po okončanju rata, a zarazili su se nažalost vojnici. Riječ je o pripadnicima Armije BiH, točnije njih desetorici od kojih su devetorica kasnije preminula. Preživio je samo jedan i to zahvaljujući činjenici da se slučajno obratio doktoru Derviškadiću.

– Poslan je na vrijeme u Sarajevo i spašen je. Prije smo pacijente oboljele od ove bolesti slali ka Sarajevu jer je neophodna dijaliza koju danas imamo tu u Mostaru. Danas na našem odjelu leži pacijent zaražen mišijom groznicom koji se kupao na splavu u Jablanici. Nažalost u teškom je stanju, ali se nadam da ćemo ga uspjeti oporaviti, dodaje.

Poručio je građanima da je jako važno da brinu o osobnoj higijeni.

– Ljudi se ne trebaju plašiti mišije groznice, ali se trebaju stiditi. Miševa ima onoliko koliko je netko prljav. Smeće mora biti u kantama koje su stalno poklopljenje. Nedavno sam čitao kako se neki čovjek hvali da je ubio 30 poskoka. Na taj način je spasio 3000 pacova. Oni pacovi koje možemo vidjeti u gradovima žive u krugovima od 700 metara, i to u čoporima. Oni su izrazito pametne životinje i jako ih je teško istrijebiti. Nekada ne jedu po 30 dana kako bi se spasili. Mora se biti oprezan i kada se podmeće otrovi za njih, da on ne bi naštetio mačkama i psima. Također, građani moraju biti jako oprezni s konzervama. Ne smiju se konzerve bacati bilo gdje, jer se u njima stvaraju mikrobare u kojima se razmnožavaju komarci. Situacija je danas ozbiljna. Kada odlazite u prirodu nemojte ležati na travi, a također kada čistite tavane i podrume nemojte pušiti, te se dobro operate nakon toga, poručio je na kraju doktor Derviškadić.

H. Ž.