Image default
DNEVNI FILM

INTERVJU Marija Šarić, direktorica Krila nade

Naš program ima tri aspekta: psihoterapija, obrazovanje i ekonomska samostalnost 

Razgovarala: Vesna Hlavaček

Ideja o osnivanju Fondacije Wings of Hope nastala je 1994. godine u okviru Kuratorija Memorijalnog Centra Dachau, od strane potomaka nekadašnjih zatvorenika zgroženih ratnim stradanjima djece u Bosni i Hercegovini.

Ideja je ubrzo realizirana u Sarajevu zahvaljujući izuzetnom angažmanu prof. Ejuba Čehića, jednog od osnivača Fondacije Wings of Hope, BiH, Josipa Pejakovića i Filipa Šimića I jedne mlade žene. Razgovaramo s direktoricom Fondacije, Marijom Šarić.

Provedite nas kroz povijest sarajevskih ‘Krila nade’?

-Krila nade/ Wings of Hope su od početka bila i Bosansko-hercegovačka fondacija i koja se usporedo razvijala sa razvojem psihoterapije kao posebne djelatnosti  u Europi (psihoterapija u Europi je postala samostalna djelatnost 1990. odvojivši se od psihijatrije i psihologije 21.10.1990. sa Strazburškom deklaracijom koju je u to doba potpisalo 14 zemalja i osnovali su Europsku asocijaciju za psihoterapiju). Cilj je bio da se razvijaju domaći stručnjaci i stručnjakinje koji će moći da se uhvate u koštac sa posljedicama ratnih dešavanja kako mentalnim tako i ekonomskim. Od početka razvijamo psihosocijalne programe koji imaju 3 aspekta: mentalno zdravlje , obrazovanje i ekonomsku samostalnost.  Od 1995. prvo radimo na rekonstrukciji vrtića i škola, a potom sa timom stručnjaka /stručnjakinja ulazimo u iste sa programima podrške. Jedan od naših najobimnijih  programa je bio Program reintegracije povratnika u školski sistem , kroz taj program je prošlo 10 000 učesnika. 

Od 2000. godine Wings of Hope kreće s intenzivnim programom rada s teško traumatiziranom djecom školama u Banjoj Luci, Mostaru, Sarajevu i Tuzli?

-Timovi sastavljeni od psihijatara, psihologa, pedagoga i nastavnika su radili u školama da djeci i mladima olakšaju integraciju, pomognu u prilagođavanju na novu realnost života u razrušenoj zemlji i izađu na kraj s velikim gubicima. Ubrzo se pokazala potreba rada sa odraslim osobama (obiteljima) tako da se program postepeno prilagođavao i transformirao.

U ožujku 2004. godine Ured u Sarajevu je transformiran u bh. Fondaciju za pomoć žrtvama rata “Krila Nade/Wings of Hope”?

-Već 2002. godine se pokazala potreba za samostalnošću i tada nastaju tri Wings of hopea  (holandski, njemački i bosanskohercegovački) kao samostalne članice krovne organizacije, 2003. osnivamo centar za psihosocijalnu podršku u Sarajevu, a od 2004. zvanično postajemo samostalna BiH Fondacija. 

Kontinuirana edukacija vlastitih uposlenika, kao i psihologa, pedagoga, neuropsihijatara iz cijele BiH iz oblasti terapijskog rada s ratom traumatiziranom djecom i omladinom je najvažniji dio rada Fondacije?

-Fokus našeg rada je od početka bio ublažavanje posljedica rata, a kako smo se vremenski udaljavali od rata fokus su sve više postajale marginalizirane grupe u našem društvu. Naš program ima tri aspekta: psihoterapija, obrazovanje i ekonomska samostalnost. Jačanje kapaciteta pojedinca, vještine potrebne za tržište rada (obrazovanje), zapošljavanje i u konačnici samostalnost. 

Što nam možete kazati o modelu vašega rada?

-Naš model je multi sistemski i holistički, u timu rade zajedno psihijatar, psihoterapeuti, psiholozi, socijalni radnici, pedagozi i pravnici u ovisnosti šta jednoj osobi / obitelji treba. Ovaj model se pokazao kao najefikasniji.

Kada je uputno obratiti se za pomoć psihoterapeutu?.

-To ovisi od osobe, u biti kad osjetite da vam treba razgovor sa stručnom osobom koja će Vam pomoći da prebrodite trenutne teškoće i nedoumice, asimilirate neprerađeno iz prošlosti, prihvatite sebe u odnosu sa sobom i okolinom i nastavite rasti i razvijati se u skladu sa svojim potrebama. 

Dugoročno nezaposlenima dajete stipendije za doškolovanje?

-Da, osobama koje su starije od 30 godina i iz nekog razloga nisu uspjele da završe srednjoškolsko obrazovanje što ih ometa u traženju posla, nažalost svake godine imamo sve manje stipendija. 

U općoj ugroženosti najteže je bilo djeci koja su ostala bez roditeljske brige, koja su sama i napuštena, ometena u psihičkom razvoju i smještena u ostacima dviju ustanova: u Dječjem domu “Bjelave” (siročad ) i u Zavodu za posebni odgoj i obrazovanje “Mjedenica” (djeca s poteškoćama u razvoju). Jedan od prvih projekata Fondacije Wings of Hope u Bosni i Hercegovini bila je obnova ovih dviju institucija?

-Naš cilj je bio od starta da počnemo sa obnovom razrušenog, i da ponudimo nadu u budućnost, bez djece nema nade .

Centar u svom programskom dijelu rada s korisnicima nema ograničenja kada je u pitanju uzrast, spol kao ni  druga demografska ili slična obilježja?

-Krila nade su fokusirana na jačanje zajednice, svaki pojedinac doprinosi zajednici i cilj nam je svakom pojedincu vratiti dignitet i da žive životom dostojnim čovjeka. Stoga mi ne diskriminiramo ni na osnovu spola, ni roda, ni godina, ni etniciteta, ni rase ni seksualne orijentacije. 

Koje projekte je u posljednje vrijeme realizirala Fondacija u KS?

-Naš stalni program je Centar za psihosocijalnu podršku, a svi projekti na kojima radimo imaju veze sa mentalnim zdravljem, jedan od zadnjih projekata je https://www.aa.com.tr/ba/kultura-i-umjetnost/muzej-ratnog-djetinjstva-otvorena-izlo%C5%BEba-progovarajmo/2285227.

Što nam možete kazati o projektima koji su u pripremi?

-Osim našeg stalnog programa kontinuirane psihosocijalne podrške u naredne dvije godina radimo i na inkluzivnoj psihosocijalnoj podršci  za LGBTI zajednicu u BiH u suradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom, i na jačanju kapaciteta i mentalnom zdravlju osoba koje se bave mirovnim radom. U prošloj godini smo odmah ponudili besplatne telefone za psihoterapijsku kriznu podršku tokom izolacije zbog Covida 19 i bili smo jedna od prvih organizacija koja je odmah reagirala, upravo zahvaljujući našem dugogodišnjem iskustvu i radu u kriznim uvjetima.  Cilj nam je da psihoterapijske usluge budu dostupne svima i da je oni kojima je potrebna mogu priuštiti. 

OKVIR:

“Tretman ratnih trauma je dug proces. Trajaće generacijama. Ja vidim ovu reakciju uma kao normalnu ljudsku reakciju na nenormalna dešavanja. Stoga ne trebamo osjećati stid kada se, jednog dana, osjećamo nesretnima, krivima zato što smo živi, zato što ne možemo uživati u životu, ako imamo noćne more ili druge nimalo prijatne reakcije. Smatramo, da će pomoć biti potrebna, dugi niz godina, onima koji su izravno zahvaćeni, kategoriji koju nazivamo “prva generacija”, kao i njihovom potomstvu, koje nazivamo “druga generacija”. Wings of Hope, osnovan sa ovom svrhom, predan je svom radu.”

 Pieter Dietz de Loos – Osnivač Wings of Hope International