Image default
BIH DNEVNI IZBOR UREDNIKA

Oporba iz RS-a ne treba ni izlaziti na izbore, već ih je izgubila

Piše: Dragan Bradvica

[email protected]

Svima u Bosni i Hercegovini ali i šire jasno je kako lider SNSD-a Milorad Dodik prijetnje o koječemu i podizanje međunacionalnih tenzija jedino i isključivo koristi za vlastiti politički probitak i izborne pobjede. Tijekom svoje višegodišnje vladavine prijetio se svim i svačim, a da se samo dio toga ostvario BiH bi se davno raspala, Republika Srpska (i ne samo ona) pripojila Republici Srbiji, i kao takvi bili lideri ekonomskog rasta, prosperiteta… Međutim, od svega toga nikada niti je bilo, niti će išta biti ali Dodik iznova i iznova pobjeđuje na lokalnim i općim izborima i neprikosnoveni je vladar RS-a, a bez njega malo što može proći i na državnoj razini. I koliko god je to očito i jasno isto toliko je nejasno kako je moguće da oporba iz RS-a uvijek iznova zagrize isti Dodikov mamac i izbore izgubi prije nego se i uđe u izbornu godinu?

Iako je do izbora puno i u godinu i nekoliko mjeseci svašta se može dogoditi, već sada se može kazati da je oporba nekoliko koraka iza Dodika. U ponedjeljak je sazvao sve stranke koje imaju sjedište u RS-u i opet ih izveo na svoj teren na kojem ovi ne da ne znaju za pobjedu više od 15 godina, nego rijeko kada zabiju koji gol. A Dodik na tom terenu nema premca i tu je nepobjediv

Igra u kojoj ne mogu pobijediti

Veliku pompu u bh. i regionalnoj javnosti podigla je posljednja odluka visokog predstavnika u BiH Valentina Iznka o zabrani negiranja genocida. Nije to bilo neočekivano, dapače. Nije neočekivano niti to kako je ta odluka bila okidač da Dodik ponovno krene s istom pričom – međunarodna urota protiv Srba, Bošnjaci sve rade kako bi uništili Srbe, RS i Srbiju, jedini put u spas jeste samostalnost RS-a koju će on povesti. U samo 24 sata na noge je podigao sve što je mogao u RS-u, ponovno se predstavio kao ‘najveći baja’ i ponovno na toj priči sasjekao krila oporbi koja je ovaj put uistinu imala realne šanse za pobjedu. Iako je do izbora puno i u godinu i nekoliko mjeseci svašta se može dogoditi, već sada se može kazati da je oporba nekoliko koraka iza Dodika. U ponedjeljak je sazvao sve stranke koje imaju sjedište u RS-u i opet ih izveo na svoj teren na kojem ovi ne da ne znaju za pobjedu više od 15 godina, nego rijeko kada zabiju koji gol. A Dodik na tom terenu nema premca i tu je nepobjediv. Suvereni vladar nacionalističke retorike, podizanja tenzija do usijanja dok ne ostvari izbornu pobjedu, a kada on i njegovi kadrovi zasjednu na mjesta koje je zacrtao, tada se sve vraća u svakodnevicu. Tada će za isti stol sjesti s onima koje je na najbrutalniji način izvrijeđao, za koje tvrdi da su najveći neprijatelji RS-a i Srba i bez ikakvih problema dogovoriti podjelu pozicija, novca… U isto vrijeme, ista ona oporba koju uvijek navuče na tanak led sve to gleda sa strane, jedno vrijeme nariče i kuka, i onda ponovno dođu izbori, Dodik iz svog arsenala izvuče istu udicu s istima mamcem i opet ista oporba sve to proguta i opet priča ide iznova. 

Mazohistička politika

Sva priča oko izbornih prevara i teških optužbi oporbe kako Dodik sve izbore pokrade, još težih optužbi o financijskim malverzacijama teškim stotine i stotine milijuna maraka, optužbe kako Dodik i njegovi bliži suradnici helikopter i zrakoplov RS-a koriste kao taksi službu za ljetovanja i šoping po najeminentnijim europskim destinacijama tada padaju u vodu. Paradoksalno, u vodu padaju i optužbe koje isključivo dolaze od oporbe da se Dodik s liderom SDA Bakirom Izetbegovićem ali i nekim predstavnicima međunarodne zajednice dogovara da namjerno podižu tenzije kako bi na taj način alarmirali svoje biračko tijelo. Nevjerojatno je da ljudi koji sami tvrde da Dodik sve ovo radi samo par dana nakon toga sami iznova padnu na tu priču i budu u nju uvučeni. A svjesni su kako iz nje izlaza nema – ‘veće baje’ od Dodika u nacionalističkoj retorici ne mogu biti, a ako se povuku počet će dugotrajna kampanja o izdaji i izdajnicima. Kako god se okrene, za Dodika je to win-win situacija. 

Svi predstavnici oporbe svjesni su kako Dodik neće ići ka secesiji, kako neće raspisati referendum, kako neće srušiti Tužiteljstvo i Sud BiH, kako neće ukinuti Ustavni sud BiH, ali opet svojevoljno pristaju biti dio takvih priča iz kojih su uvijek izlazili kratkih rikava. Mazohistički pristup nastavio se i u ponedjeljak. Nakon svega, postavlja se logično pitanje zbog čega bi žitelji odlučili glasati za oporbu u takvoj situaciji? Ukoliko im treba lider i stranka koja bar retorički stoji na prvoj crti zaštite RS-a i Srba, već to imaju u SNSD-u, a i oni kojima je puna kapa razgranate korupcije, kriminala, nepotizma i inih pošasti kako ih sada uvjeriti da glasaju za oporbu koja staje zajedno u kolonu sa Dodikom (koji je k tome još na čelu te kolone), a kojeg su sami do jučer optuživali da je predvodnik svih negativnih procesa u RS-u i BiH? 

Bilo kako bilo, priča je već zakotrljana, Dodik je sigurno neće ispuštati sve do općih izbora iduće godine, vješto će ju podgrijavati, istovremenu oporbu rušiti i iznutra (preletača, ‘papaka’, žetončića nikada nije bilo više nego posljednjih godina) tako da se iz ove perspektive čini kako u utrci na 100 metara Dodik već ima 20 metara prednosti, a oporba još k tome i nije u najboljoj formi. Još Dodik ima vjetar u leđa ‘s istoka’.