Image default
DNEVNI IZBOR UREDNIKA

Ideja ‘srpskog sveta’ ide po planu. Zbog čega izostaje jasna i nedvosmislena akcija Zapada?

Piše: Dragan Bradvica

Velikosrpski projekt u regiji zapadnog Balkana nije mrtav. Naprotiv, živahniji je no ikada. To što neki u regiji ne vide ili ne žele vidjeti što se događa, to što predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić uživa potporu krajnje desnice u državama Europske unije, što podršku ima i s Istoka, što neki iz svojih interesa okreću glavu na drugu stranu ne znači da u ‘balkanskom loncu ponovno ne vrije’.

Svi pamtimo što nam je u ovoj regiji velikosrpski nacionalizam donio devedesetih godina prošlog stoljeća i kao da nismo naučili ništa iz tih tragičnih lekcija nego ponovno idemo dobro utabanom stazom koja vodi u katastrofu.

Sve je počelo skoro diktatorskim načinom vladanja u Srbiji, nastavilo se izazivanjem blokada u Bosni i Hercegovini, velikih turbulencija u Crnoj Gori koja nikada nije bila podijeljenija iznutra, tu su permanentne nestabilnosti u odnosima s Kosovom.

Iako su napadli na Hrvatsku svakodnevno, optužbe i političko-medijska kampanja prema Hrvatima poprima shizofrene oblike tome se ipak ne daje prevelik značaj jer Hrvatska je članica EU i NATO-a i prekrupan zalogaj za srpske nacionalisti.

Ali ukoliko ostvare svoje interes u regiji zar treba uopće sumnjati kako će krenuti i na Hrvatsku?

Izazivanje nestabilnosti

Ulaskom Hrvatske u EU, Unija se pretjerano ne bavi zapadnim Balkanom te je više nego jasno kako u sljedećih deset godina nitko od zapadnobalkanske šestorke neće biti dio ‘europske obitelji’.

Jasno je kako nitko od zemalja regije za to nije spreman, ali još više je jasnije kako se EU umorila od proširenja, kako traži da se prvo urede unutarnje stvari, način funkcioniranja EU, jača njena geopolitička uloga, a tek onda razgovara o proširenju.

I upravo od pristupanja Hrvatske EU 2013. godine, regija se otvara za druge interes (prvenstveno za one s Istoka), a počinju na važnosti dobivati nacionalisti s diktatorskim crtama vladanja.

Malo po malo, Srbija se vraća na politički scenu, Vučićevom rukovodstvu na ruku ide jačanje rigidne desnice i populista diljem Europe, na ruku im ide i to što EU i dalje srlja iz krize u krizu, a zbog vlastitih interesa Rusija i Kina mu daju podršku. U takvoj mješavini odnosa posljednjih desetak godina, počinje ponovno raditi na Miloševićevoj ideji ali drugačijim sredstvima.

Crna Gora je postala dio NATO-a i jedina je država regije koja je bila na pragu EU, ali Vučić, ali nažalost i SPC, jačanjem tamošnjih srpskih nacionalista uspijeva u namjeri da izazove nemire, netrpeljivosti pa čak i sukobe.

Otužno je kako se promjena vlasti u Crnoj Gori događala uz prešutno odobravanje Zapada koji je smatrao kako Mile Đukanović napokon mora sići s vlasti jer je opterećen s nebrojeno mnogo vrlo krupnih afera.

Međutim, na taj način na vlast dolaze srpski nacionalisti koji ne kriju kako žele ukinuti zastavu i himnu Crne Gore, kako žele poništiti priznanje Kosova, kako čak žele izaći iz NATO-a. A to bi bio samo poče tak. I tako samo u nekoliko godina od države koja je na pragu EU imamo državu koja je na pragu građanskog rata.

Probleme u BiH nažalost nikada nije bio problem izazvati jer ova država je u permanentnoj krizi posljednjih 26 godina. Ali, sada se ide drugom taktikom – predstavnici vlasti iz Republike Srpske na sve moguće načine žele prikazati kako je suradnja nemoguća, kako državne institucije ne mogu funkcionirati, pa izazivaju blokade, bojkote… Je li teško pogoditi tko im je sponzor u toj igri?

Nažalost po sva tri konstitutivna naroda i sve žitelje BiH, u tome uspijevaju pa je stanje u našoj državi gore no ikada, a nerijetko se ponovno udara u ratne bubnjeve.

Probleme s Kosovom da se i ne spominje, srpski nacionalnosti se nikada nisu niti će se pomiriti s činjenicom da je Kosovo neovisna država i rade te će raditi apsolutno sve kako bi se to promijenilo.

Zapad mora reagirati

Mnogi u regiji, ali i EU i SAD-u u tom svijetlu gledaju i ideju ‘Otvoreni Balkan’. U to su skupa otišli Srbija, Albanija i Sjeverna Makedonija dok su drugi u regiji i dalje jako skeptični.

Naime, sama ideja o većoj otvorenosti regije je dobra i poželjna ako kada u nju idete sa AleksandromVulinom ili Ivicom Dačićem onda morate ‘otvoriti desetere oči’.

Specijalni izaslanik EU za dijalog Beograda i Prištine Miroslav Lajčak za ovu inicijativu je kazao: ”Otvoreni Balkan’ nezdrava konkurencija za proces europskih integracija u regiji’. I daleko od toga da je jedini koji ovo smatra. Ono što pak brine svih ovih godina jeste to što nema jasne i nedvosmislene reakcije SAD-a, Velike Britanije ili Njemačke na sva ova događanja. Bez ove tri države (ali i mnogih drugih) velikosrpska ideja umotana u sintagmu ‘srpski svet’ nastaviti će djelovati sve dok ne ostvare svoje interese. S druge strane, valjda je svima u SAD-u i Europi jasno kako druge nacije i države to neće mirno promatrati i pokoravati se takvim idejama.

Ovo je situacija u kojoj se stvari ne smije odvijati ‘iza zatvorenih vrata’ nego jasno i nedvosmisleno dati do znanja Vučiću i njegovoj sviti da su Crna Gora, BiH i Kosovo neovisne države koje će takve i ostati, kako neće biti niti milimetra promjena granica i kako se neće dopustiti izazivanja nemira u drugim suverenim državama. Iza toga trebaju stati EU i NATO, vrlo jasno i vrlo oštro. Krajnje je vrijeme da se u regiji zapadnog Balkana svima jasno da do znanja kako su granice definirane, kako su sve države suverene i neovisne i kako se svi trebaju okrenuti suradnji i pogledu u budućnost, a ne konstanto se vraćati retrogradnim idejama koje su nas sve zavile u crno ne tako davno.

Hrvatska, država koja je nesumnjivo uz Sloveniju najjača od svih zemalja bivše Jugoslavije, također mora dobro ‘izvagati’ svoju poziciju i opasnost koja se nadvija nad ovom regijom. Jer brutalna kampanja medija koje je ‘poklopila’ vlast ali i svakodnevna ‘pljuvanja’ koja dolaze od najistaknutijih dužnosnika jasno daju do znanja kako se tamošnji nacionalisti ne mire da je Hrvatska neovisna država, barem ne u sadašnjim granicama. U hipotetskoj situaciji da se ‘srpski svet’ zaokruži s Srbijom, Republikom Srpskom, dijelom ili cijelom Crnom Gorom, dijelom ili cijelim Kosovom, a sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom u ‘Otvorenom Balkanom’ zar ima itko tko sumnja da bi svim silama krenuli na Hrvatsku?

 Nesumnjivo je kako su se tamne sjenke ponovno nadvile nad Balkanom i vrijeme je da se tamni oblaci napokon ‘otpušu’, a ova regija konačno krene putom u bolju budućnost.