Image default
BIH DNEVNI IZBOR UREDNIKA

Bakir isključivo njeguje osobne odnose s Erdoganom, korupcija tjera turske investiture od BiH

Svima je u BiH manje više poznata ona čuvena oporuka pokojnog “oca bošnjačke nacije” Alije Izetbegovića u kojoj Turskoj ostavlja u amanet Bošnjake i BiH.

Ali, sigurni smo da rijetki znaju da je baš Alija Izetbegović zbog nezapamćenog skandala zamalo bio proglašen nepoželjnim gostom u Turskoj.

Naime, kako otkriva strogo čuvanu tajnu jedan pouzdani sarajevski izvor blizak vrhu SDA, prvi predsjednik Republike BiH, koji zapravo nije izabran na tu poziciju nakon prvih demokratskih izbora prije 30 godina, nego mu je fotelju prepustio kontroverzni Fikret Abdić, je neprimjereno u dva navrata odbio posjetiti mauzolej turskog reformatora i borca za sekularnu i modernu Tursku, Kemala Atataturka, što je njegove domaćine zaprepastilo i šokiralo do te mjere da su diplomatskim kanalima poručili kako će mu buduće biti uskraćena svaka posjeta ukoliko opet ponizi turski protokol i državu.

Navodno je tek u trećem slijetanju u Tursku Alija popustio i ispoštovao bonton i uljudnu diplomatsku praksu.

Nedugo zatim i nekoliko je zastupnika SDA napravilo neviđeni gaf. Oni su, kako tvrdi naš izvor, doista bez zadrške posjetili Ataturkov kompleks, međutim, suvenire koje su dobili i koji Turcima puno znače, brže su stavili u džepove ili torbice, umjesto da su ih odmah stavili na vidno mjesto na odijelu što je znak poštovanja. Za razliku od njih nekoliko je zastupnika srpske i hrvatske nacionalnosti iz različitih stranaka ispoštovalo propisani prokotol na oduševljenje domaćina.

Investicije i profiti

Opće je poznato da Alija Izetbegović nije pretjerano obožavao tadašnjeg turskog predsjednika Demirela, a očigledno niti Ataturka, najvjerojatnije zbog njihovih liberalnih, sekularnih svjetonadzora.

Moćna Turska, naravno, nije uzela u amanet i skrbništvo niti Bošnjake niti državu BiH. Danas, Alijin “prijestolonasljednik Bakir Izetbegović, njeguje izvanredne osobne odnose s predsjednikom Tayyipom Erdoganom, a moglo bi se kazati i o solidnoj suradnji dviju “sestrinskih stranaka” SDA i Stranke pravde i razvoja.

Sve je više analitičara, ali i sarajevskih političara koji spočitavaju Turskoj da ima bolje odnose sa Srbijom nego sa BiH. Mnoštvo je razloga za tu otužnu stvarnost. Tursku naprosto zanimaju investicije i profiti, čelnici te zemlje više ne žele niti slušati sarajevsko kukanje o ratu, agresiji i žrtvama.

Tijekom jedne posjete skupine gradonačelnika i načelnika iz oba bh. entiteta prije nekoliko godina Ankari, pojedini načelnici iz SDA su na sastancima počeli smarati turske političare i biznismene kuknjavama o ratu i stradanjima i optužbama na račun nekih rušitelja države BiH (Dodik i Čović), međutim veoma brzo su upozoreni da Turska ne želi slušati isprazne ratne priče niti želi bilo koga braniti niti podržavati u ratu, nego želi isljučivo razmišljati o gopodarskim temama.

Zaobilaze BiH

Prema mišljenju uglednih ekonomskih stručnjaka turski investitori zaobilaze BIH zbog kriminala, korupcije i bahatih političkih čelnika a naročio lokalnih kabadahija.

Turci, nažalost s pravom, ne vjeruju u sigurnost i povrat svojih ulaganja. Analitičar Admir Čavalić, navodi da Turska više ulaže u neke susjedne zemlje, poput Srbije, nego u BiH, a razloge tome vidi u lošoj putnoj infrastrukturi, ali navodi i druge ograničavajuće faktore.

-Konkretno, nerazvijena putna infrastruktura, odnosno neadekvatan sustav autocesta i brzih cesta doprinosi tome da turske i bilo koje druge investicije zaobilaze BiH. Dalje, naglašeni su politički, pravni i ekonomski rizici. Dosta je korupcije, naročito na lokalnim razinama vlasti, koji opet mogu determinirati čitav ishod odluke o investiranju. Turski investitori, poput svih drugih investitora, prije svega prate ekonomske indikatore i ono što ih najviše interesuje jeste visina (ili rizik) povrata na investiciju, kaže Čavalić.

Veze između Stranke demokratske akcije i Erdoganove Stranke pravde i razvoja su prvenstveno na razini njihovih lidera i uglavnom jačaju u razdoblju kada je i jednom i drugom potrebna mobilizacija glasova u vrijeme izbora.

Riječ je o dvije stranke koje pripadaju istom političkom polu. To su konzervativne stranke desne političke provinijencije. Veze između te dvije stranke nisu toliko jake koliko su jake personalne veze između lidera tih stranaka – turskog predsjednika Erdogana, koji je ujedno predsjednik Stranke pravde i razvoja, i Bakira Izetbegovića, člana Prjedsjedništva BiH i predsjednika Stranke demokratske akcije.

Ta veza djeluje po sistemu spojenih posuda. Erdoganu dolazi podrška iz Bosne i Hercegovine, a Izetbegoviću iz Turske kada im je potrebna.

Neki će reći u takvim posudama Bošnjaci gube identitet, a država investicije, ali i prijatelje na Zapadu s kojim je Erdogan odavno u konfliktu. J. S.