Image default
DNEVNI IZBOR UREDNIKA

Mogu li sankcije političarima imati ikakvog efekta u državi u kojoj su ratni zločinci heroji?

Piše: Dragan Bradvica

Posljednjih dana u bh. javnosti i političko-društvenom životu najviše se razgovara o najavljenom uvođenju novih sankcija za bh. političare od strane Sjedinjenih Američkih Država, a koje će podržati i Velika Britanija.

I dok je to svakako najdjelotvornija mjera kada bi značila beskompromisnu borbu protiv korupcije, neovisnu istragu o porijeklu imovine bh. političara (koji su redom milijunaši) i druge ‘mutne’ radnje, a nakon što se utvrdi krivica da takvi idu iza rešetaka, njihova imovina oduzme i vrati državi.

To bi bila poruka i ostalim političarima što ih čeka ako krenu tim stopama, a narodima i žiteljima ulilo novu nadu kako u Bosni i Hercegovini ipak ima budućnosti.

Isto tako, ranije su i visoki predstavnici znali smjenjivati veliki broj političara i dužnosnika zbog nepoštivanja Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma i drugih razloga, ali to se u ovom trenutku ne čini izglednim i ta su vremena davno prošla.

Prema tome, postavlja se logično pitanje u kojem bi smjeru mogle ići nove američke sankcije? Jer ukoliko budu slične onima koje član Predsjedništva BiH iz RS-a i lider SNSD-a Milorad Dodik već ima, vjerojatno će mu samo dodatno podići rejting u vlastitom biračkom tijelu, a da neće imati nikakvih negativnih posljedica po njega.

Primjeri Dodika i Špirića

Naime, Dodik je već nekoliko godina na ‘crnoj listi’ SAD-a ali to ga nije spriječilo da i dalje bude jedan od ključnih političkih faktora u BiH, i dalje priča o odcjepljenju, ne poštuje odluke Ustavnog suda BiH, paralizira državnu vlast…

To što ne ide u SAD ili što bi mu bila blokirana sva imovina, malo što znači – naši najviši dužnosnici ionako teško da su negdje poželjni gosti, a imovine, bar prema vlastitim riječima, u SAD-u nema.

Priču oko sankcija je okrenuo u svoju korist – on, njegova stranka i bliski mediji to već godinama prezentiraju kao veliki uspjeh jer rade u korist vlastitog naroda, a ne u korist SAD-a ili EU. Tako na prošli općim izborima dobiva oko 330 tisuća glasova, sjeda u fotelju člana Predsjedništva BiH, a njegova stranka je u vlasti na entitetskoj i na državnoj razini.

Nadalje, Dodik sankcioniran kao osoba koja je označena prijetnjom za provedbu Daytonskog sporazuma, a njegov stranački kolega Nikola Špirić je na ‘crnu listu’ dospio kao osoba umiješana u ‘ozbiljnu korupciju’.

Naime, za Špirićevo ime se vežu brojne kontroverze, a javnosti je najpoznatija ona oko kupovine stana i garaže u Beču, za koje je dao oko 400 tisuća eura. Kada je sve dospjelo u javnost, Špirić je imao odgovor koji je i nasmijao i rasplakao bh. javnost – taj novac je zaradio prodajom knjiga i donacijama koje je dobio od prijatelja.

Nakon toga i dospijeća na ‘crnu listu’ Špirićeva politička karijera ne jenjava, dapače. Postaje član Kolegija Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i, vjerovali ili ne, član Povjerenstva za izbor i praćenje rada Agencije za prevenciju i koordinaciju borbe korupcije! Prema tome, ovaj vid sankcija u BiH neće postići nikakav efekt. Štoviše.

Veleposlanik SAD-a u BiH Eric Nelson najavio je kako će SAD proširiti popis osoba iz BiH koje će se sankcionirati radi korupcije, ne ulazeći pretjerano u detalje, ali ipak je otkrio jedan vid novih sankcija.

– Dakle, nećemo izdavati vize, poslovne ili turističke bilo kojim korumpiranim ljudima koji žele putovati ili investirati u SAD. Imamo te ovlasti prema našem zakonu o imigracijama, izjavio je Nelson televiziji N1.

Međutim, za bh. političare opet to neće predstavljati apsolutno nikakav problem jer u vlastitoj zemlji se ništa ne mijenja. U SAD ili Britaniju ionako nisu bili česti gosti.

BiH nije funkcionalna demokracija

Uz to, ukoliko bi i najavljene nove sankcije išle u ovom smjeru, sve to bi samo dodatno ojačalo poziciju tih političara u svom narodu. Ono što svima u međunarodnoj zajednici jednostavno mora biti jasno, BiH je opterećena mračnom prošlošću, neriješenim nacionalnim i socijalnim pitanjima danas država u kojoj su presuđeni ratni zločinci heroji.

O muralima i porukama na zgradama, retorici političara i drugih dužnosnika, čak i akademske zajednice ne treba ni govoriti dovoljno se samo sjetiti kako se studentski dom na Palama nazvao ‘Radovan Karadžić’.

Mladi ljudi koji bi trebali biti nositelji promjena, napretka, bolje budućnosti svaki dan su ulazili u zgradu koja je nosila ime čovjeka koji je po presudama Haškog suda odgovoran za najveća zvjerska u proteklom ratu i počinjenje genocida.

Sve to svakodnevno još potpiruju i političke (kvazi)elite jer podizanjem nacionalnih tenzija i stvaranjem kaosa oni profitiraju. Politički i financijski. U takvoj zemlji ‘mlake’ mjere ne mogu niti će donositi bilo kakav efekt. Nužno je u procese krenuti ‘punim gasom’ i beskompromisno. Sve drugo unaprijed je osuđeno na propast.

Financijske sankcije, zabrana ulaska i blokada imovine za političare koji bi se našli na ‘crnoj listi’ imala bi efekta kada bi to uvele SAD, Velika Britanija, EU i još određeni dio zemalja. Tada bi ipak mnogima od njih u pitanje bila dovedena imovina, novac, financijski interesi. Međutim, očekivati od ovakve EU da ima zajednički stav oko ovog pitanja, da se svih 27 zemalja članica složi oko jednog takvog poteza trenutno je prosto nemoguće.

I zaključno, sama potreba uvođenja sankcija svakako nije kompatibilna s demokracijom. Nepojmljivo je, naravno, da čujete kako netko uvodi sankcije Švedskoj, Danskoj, Austriji ili Njemačkoj. Međutim, u tim zemljama je nepojmljivo i da netko kaže kako ga ne zanima za presude Ustavnog suda BiH, da se za najviše dužnosnike vežu ogromne korupcije afere, pa čak i potvrđene optužnice, a da su oni i dalje u foteljama isl.

U nedjelju je austrijski kancelar Sebastian Kurz odstupio sa svoje dužnosti zbog tek sumnje u nešto što je u BiH postalo toliko normalno da se nitko na to više i ne osvrće. Mi s druge strane živimo u državi gdje je normalno da premijeri, ministri, parlamentarci jedan dan idu da sudnicu, drugi na posao, u kojoj je podizanje optužnice za nekog političara automatski udar na narod kojem pripada, u kojoj je normalno da se tijekom najveće zdravstvene krize u posljednjih sto godina nižu sumnje u višemilijunske pronevjere…

Živimo u državu u kojoj je normalo da političar kaže ako ne glasali za njegovu stranku izgubit ćete posao u državnoj službi ili javnom poduzeću, kako će umirovljenici morati vratiti pomoć ukoliko ne glasaju za tu stranku, da kaže kako je uzalud studentima završiti fakultet ako nemaju ‘partijsku knjižicu'…

Na sve to odgovor nositelja najvažniji pravosudnih funkcija, kako smo to mogli nedavno čuti u jednom od snimaka koji je procurio u javnost, kako se u BiH ne može procesuirati visoka korupcija.

Samo zbog ovih nekoliko primjera BiH je još uvijek daleko od funkcionalne demokracije i zbog toga smo u situaciju da su potrebne sankcije.