Image default
DNEVNI IZBOR UREDNIKA

Hoće li Čović i Izetbegović prije novih sankcija dogovoriti Izborni zakon BiH?

Nakon uvođenja američkih sankcija predsjedniku SNSD-a Miloradu Dodiku, ATV-u, Milanu Tegeltiji i Mirsadu Kukiću situacija u BiH se zbog proslave neustavnog dana Republike Srpske dodatno zakomplicirala.

Istovremeno, širom BiH, a posebno u Republici Srpskoj zabilježen je veliki broj incidenata kojim se širi međunacionalna mržnja, pa čak i otvoreni pozivi na rat i sukob.
Istovremeno, dok je alfa i omega Republike Srpske podvrgnut američkim sankcijama javnost u BiH se pita kada će uslijediti preostale sankcije koje su dugov vremena najavljivanje. Pri tome se ne misli samo na restrikcije kojima bi bili kažnjeni dužnosnici iz Republike Srpske, već i njihova ‘braća blizanci’ iz Federacije BiH.
Potpuno je jasno da iz istih (korupcionaških) razloga zbog kojih je sankcioniran Milorad Dodik na isti način mogu biti kažnjeni mnogi dužnosnici SDA i HDZ-a zajedno s liderima te dvije stranke Bakirom Izetbegovićem i Draganom Čovićem.

Duga lista „na čekanju“

Dugi niz mjeseci dobro upućeni izvori tvrde da se na listi za sankcije nalazi ukupno 52 dužnosnika iz BiH. Navodno je takva lista usuglašena između Sjedinjenih Američkih Država i ključnih država Europske unija.

Od njih 52 navodno je tek manji dio iz Republike Srpske odnosno ‘samo’ njih 19, dok je preostalih tridesetak iz Federacije BiH. Navodno, na takvoj listi nalaze se i članovi užih obitelji, a ‘crne liste’ su kreirane primarno zbog povezanosti ključnih aktera s korupcijom i kriminalom. Također, na isti način su tretirani ključni financijeri glavnih političkih stranaka odnosno SDA i HDZ-a BiH.
Ovakve informacije objavljivanje su već dugo vremena, a u slučaju sankcija Dodiku pokazale su se poprilično vjerodostojnim, jer u pojedinim slučajevima u sankcije jesu uključeni članovi obitelji (slučaj Tegeltijine supruge) a sankcije za Alternativnu televiziju direktno su povezane s korupcijom i financijskim malverzacijama. Također, istinitim se pokazala i činjenica da u prvom paketu američkih sankcija nisu kažnjeni samo dužnosnici iz RS-a već i jedan iz Federacije BiH (Mirsad Kukić).
U cijeloj priči o eventualnim sankcijama važno je napomenuti da je sam američki veleposlanik u BiH Eric Nelson, kao i niz drugi američkih dužnosnika, više puta jasno napominjao da će sličnih sankcija biti još i da je slučaj ‘Dodik’ samo početak. Također, jasno je rečeno da se naglasak oko sankcija stavlja na borbu protiv korupcije iako je potpuno jasno da se politički kontekst nikako ne može zanemariti.
Možda upravo u tom ‘političkom kontekstu’ se krije pravi razlog zbog kojeg preostala dvojica nacionalnih i stranačkih lidera Dragan Čović i Bakir Izetbegović još uvijek nisu stigli ni na jednu od crnih lista.
Naime, evidentno je da međunarodni dužnosnici predvođeni zapadnim silama među kojima se ističu lideri EU, ali i SAD-a, Njemačke i Velike Britanije smatraju da Bakir izetbegović i Dragan Čović još uvijek imaju mogućnost učiniti jedno dobro ‘djelo’ i u relativno razumnom i kratkom roku dovršiti pregovore oko izmjena Ustava BiH i Izbornog zakona BiH.
Ukoliko bi se uvele sankcije njima prije isteka zadnjeg roka za mogući dogovor potpuno je jasno da do nikakvog dogovora ne bi ni došlo. Jednostavno, žele se isrpiti sve mogućnosti kada je ovaj proces u pitanju. Vjerojatno se računa i na činjenicu da su Izetbegović i Čović jasno primili poruku na primjeru sankcija koje su donijete za dužnosnike iz RS-a jer se u njihovom slučaju radi o kombinaciji korupcijskog i antiustavnog djelovanja Milorada Dodika. 

Zašto su Čović i Izetbegović pošteđeni?

Dvojica lidera SDA i HDZ-a žive u potpunoj iluziji ukoliko misle da korupcijske veze, kao i u Dodikovom slučaju, na isti način nisu detektirane i kod njih. Također, istu razinu iluzije gaje ukoliko misle da će se sankcije zadržati samo u okviru Republike Srpske, jer primjer Mirsada Kukića dovoljno je jasna poruka.

No, ono što nije jasno jeste kada će do sankcija, makar američkih, zaista doći. U cijeloj priči oko eventualnih europskih sankcija ne treba zanemariti i ulogu dužnosnika Republike Hrvatske koji sigurno na određene načine svom ‘stranačkom’ bratu u BiH žele lobiranjem u EU pružiti i li produžiti priliku da se oko pitanja Izbornog zakona BiH zaista nešto i dogodi.

Samim time i dalje je u igri i glavni ‘pregovarač’ s druge strane, odnosno Bakir Izetbegović. Možda se baš u inzistiranju Hrvatske na daljnjem traženju rješenja kroje razlog zbog kojeg Europska unija, odnosno ključne države poput Njemačke,  pruža domaćim liderima nove šanse za dogovor.
No, vremena zaista više nema. U ovom mjesecu će vjerojatno biti razriješena dilema hoće li do takvog eventualnog dogovora doći. Ukoliko se dogovor ne postigne lako je očekivati novu seriju već najavljenih američkih sankcija, ali uz veliku podršku ključnih zemalja Europske unije.
Ukoliko se dogovor postigne, dobar dio političkih razloga za sankcije mogao bi biti otklonjen pa bi slobodno mogla uslijediti svojevrsna čistka korumpiranih lidera i njihovih kompromitiranih kadrova.
Zbog toga, lako se može postaviti pitanje: Hoće li Čović i Izetbegović prije stići do novog Izbornog zakona ili do sankcija? Dobrim dijelom samo od njih zavisi. J. S.